Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-2935/13 (C.T.)

Odluka donesena 17. 09. 2013.

  • Privremena mjera - odbijena
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2935/13

Apelacija

Odluka o privremenoj mjeri

17. 09. 2013.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Malom vijeću, u sastavu: predsjednica Valerija Galić i potpredsjednici Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 17. septembar 2013. godine, u predmetu broj AP 2935/13, rješavajući zahtjev C.T. za donošenje privremene mjere, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 5. i člana 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI

Odbija se kao neosnovan zahtjev C.T. za donošenje privremene mjere.

OBRAZLOŽENJE

1. C.T. (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Bileće, koju zastupa Drago Babić, advokat iz Bileće, podnijela je 3. jula 2013. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 95 0 P 009128 12 Rev od 6. juna 2013. godine, Presude Okružnog suda u Trebinju (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 95 0 P 009128 11 Gž od 17. aprila 2012. godine i Presude Osnovnog suda u Trebinju (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 95 0 P 009128 10 P od 17. oktobra 2011. godine. Apelantica je, takođe, podnijela zahtjev za donošenje privremene mjere kojom bi Ustavni sud "zabranio iseljenje apelantice iz stana do okončanja postupka raspodjele tog stana, odnosno do okončanja postupka o apelaciji".

2. Presudom Osnovnog suda broj 95 0 P 009128 10 P od 17. oktobra 2011. godine naloženo je apelantici da iseli iz stana koji se nalazi u Bileći, ulica Cara Dušana bb (u daljnjem tekstu: predmetni stan), te da taj stan slobodan od lica i stvari preda Republici Srpskoj, Ministarstvo za prostorno uređenje, ekologiju i građevinarstvo, Republička direkcija za obnovu i izgradnju Banjaluka (u daljnjem tekstu: tužitelj) (stav I izreke presude). Odbijen je apelantičin protivtužbeni zahtjev kojim je tražila da se obaveže tužitelj da joj omogući korištenje predmetnog stana do okončanja postupka raspodjele tog stana u skladu sa odredbama Pravilnika o rješavanju stambenih potreba lica koja su bila zaposlena u prijašnjem Ministarstvu odbrane ili Vosjsci Republike Srpske (stav II izreke presude). U obrazloženju presude Osnovni sud je naveo da je među parničnim strankama nesporno da je tužitelj nosilac prava raspolaganja na predmetnom stanu, te da apelantica koristi predmetni stan od maja 2006. godine bez odgovarajućeg akta o dodjeli tog stana na korištenje. Osnovni sud je ukazao da apelantica, dakle, bespravno koristi predmetni stan od 2006. godine. S obzirom na to, Osnovni sud je zaključio da tužitelj ima pravo da traži iseljenje apelantice iz predmetnog stana, u smislu odredaba člana 30. Zakona o stambenim odnosima, te da je taj zahtjev postavljen u zakonom propisanom prekluzivnom roku (tužba od 7. oktobra 2010. godine). Što se tiče apelantičinog protivtužbenog zahtjeva, Osnovni sud je naveo da nijednom zakonskom ili drugom odredbom nije predviđeno da učesnik u nekom konkursu za raspodjelu stanova ima pravo da stan koristi do okončanja raspodjele, ako prije toga nije sa nadležnim stambenim organom zaključio privremeni ugovor o korištenju stana.U vezi s tim, Osnovni sud je ukazao da "dogovor apelantice sa rukovodiocima odsjeka i odjeljenja Ministarstva odbrane" nema katrakter ugovora o privremenom korištenju predmetnog stana u smislu odredaba Zakona o stambenim odnosima. Stoga, Osnovni sud je zaključio da apelantica u konkretnom slučaju nije stekla pravni osnov za koritenje predmetnog stana.

3. Odlučujući o apelantičinoj žalbi protiv prvostepene presude, Okružni sud je donio Presudu broj 95 0 P 009128 11 Gž od 17. aprila 2012. godine kojom je žalba odbijena i prvostepena presuda potvrđena.

4. Vrhovni sud je, odlučujući o apelantičinoj reviziji protiv drugostepene presude, donio Presudu broj 95 0 P 009128 12 Rev od 6. juna 2013. godine kojom je reviziju odbio.

5. Apelantica smatra da joj je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na dom iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. U pogledu zahtjeva za donošenje privremene mjere, apelantica navodi da je u toku postupak izvršenja osporenih odluka, te da bi iseljenjem apelantice iz predmetnog stanja nastupila šteta čije se posljedice kasnije ni na koji način ne bi mogle otkloniti.

6. Pri ispitivanju osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda glasi:

Malo vijeće može, na zahtjev podnosioca zahtjeva ili apelanta, odrediti strankama svaku privremenu mjeru za koju smatra da je treba donijeti u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka.

7. Ustavni sud, prije svega, napominje da prilikom odlučivanja o osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere cijeni isključivo razloge koji su navedeni u članu 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Pri tome, Ustavni sud naglašava da navodi o kršenju apelantičinih ustavnih prava tokom postupka koji je rezultirao osporenim presudama, bez obzira koliko eventualno ozbiljna pitanja pokretali, ne mogu predstavljati, sami po sebi, argument za donošenje privremene mjere. Stoga, apelantica mora posebno obrazložiti i dokazati zašto traži donošenje privremene mjere.

8. Ustavni sud je u brojnim odlukama ukazao da pravo na izvršenje pravosnažne sudske odluke predstavlja dio prava na "pristup sudu" što je neodvojiv element prava na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije (vidi Ustavni sud, odluka broj AP-288/03 od 17 decembra 2004. godine, broj AP-464/04 od 17. februara 2005. godine i broj AP-774/04 od 20. decembra 2005. godine). Stoga, zahtjev za donošenje privremene mjere kojom se traži odlaganje izvršenja pravosnažne sudske odluke mora imati jasne i argumentovane razloge iz kojih bi Ustavni sud nesumnjivo zaključio da je neophodno i opravdano da se napravi izuzetak od navedenog stava. U konkretnom slučaju, Ustavni sud ukazuje da apelantica, osim navoda u vezi sa kršenjem prava koja se tiču merituma predmeta, nije ponudila Ustavnom sudu argumente i dokaze koji bi Ustavnom sudu bili dovoljni da bi donio privremenu mjeru kojom bi zabranio postupanje nadležnih organa po odluci koja je pravosnažna i izvršna. Pri tome, Ustavni sud zapaža da je sadržaj zahtjeva za privremenu mjeru gotovo identičan sadržaju apelanticinog protivtužbenog zahtjeva, pa Ustavni sud o tom pitanju ne može odlučivati u ovoj fazi postupka jer bi na taj način prejudicirao odluku o meritumu apelacije. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da je apelantičin zahtjev za donošenje privremene mjere neosnovan.

9. Na osnovu izloženog odlučeno je kao u dispozitivu ove odluke

10. Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenoj mjeri ni u kom slučaju ne prejudicira odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu, predmetne apelacije.

11. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić

Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-2935/13 (C.T.) | Sudska praksa | Aktio