Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-3196/13 (S. H.)
Odluka donesena 17. 09. 2013.
- Privremena mjera - odbijena
Sastav suda
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-3196/13
Apelacija
Odluka o privremenoj mjeri
17. 09. 2013.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Malom vijeću, u sastavu: predsjednice Valerije Galić i potpredsjednika Miodraga Simovića i Seade Palavrić, na sjednici održanoj 17. septembra 2013. godineu predmetu broj AP 3196/13, rješavajući zahtjev Safeta Hajruši za donošenje privremene mjere, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 5. i člana 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br.60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI
Odbija se kao neosnovan zahtjev Safeta Hajruši za donošenje privremene mjere.
OBRAZLOŽENJE
1. Safet Hajruši (u daljnjem tekstu: apelant) iz Mostara, kojeg zastupa Ifet Feraget advokat iz Sarajeva, podnio je 18. jula 2013. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presuda Suda Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Sud BiH) br. S1 3 K 006808 12 Kž od 27. marta 2013. godine i S1 3 K 006808 11 K od 28. septembra 2012. godine. Apelant je u apelaciji također zatražio donošenje privremene mjere kojom bi Ustavni sud odložio izvršenje izrečene kazne zatvora do donošenja odluke o apelaciji.
2. Presudom Suda BiH broj S1 3 K 006808 11 K od 28. septembra 2012. godine apelant kao prvooptuženi, Berdan Šteta kao drugooptuženi (u daljnjem tekstu: drugooptuženi) i Kemal Balić kao trećeoptuženi (u daljnjem tekstu: trećeoptuženi) su oglašeni krivim i to apelant za krivično djelo krivotvorenje novca iz člana 205. stav 1 u vezi sa članom 54. Krivičnog zakona Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: KZ BiH) i krivično djelo neovlaštena proizvodnja i stavljanje u promet opojnih droga iz člana 238. stav 1. u vezi sa članom 55. Krivičnog zakona FBiH (u daljnjem tekstu: KZ FBiH). Apelant je, nakon što je sud utvrdio pojedinačne kazne za navedena krivična djela, osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i šest mjeseci. Od apelanta su oduzeti predmeti koji su upotrijebljeni za izvršenje krivičnih djela i protivpravna imovinska korist koju je stekao izvršenjem krivičnih djela, a što je sve detaljno opisano u dispozitivu presude. U obrazloženju presude Sud BiH je naveo da je nakon provedenog dokaznog postupka nesporno utvrđeno da je apelant u vrijeme i na način pobliže opisanim u izreci presude, nakon prethodnog dogovora sa prikrivenim istražiteljem kodnog naziva „Marko“, prodao navedenom prikrivenom istražitelju, s ciljem daljeg stavljanja u opticaj kao pravih 50 krivitvorenih novčanica u apoenu od po 20,00 KM serijskog slova i broja D03454415 i 102 krivitvorene novčanice u apoenu od po 20,00 KM serijskog slova i broja A0037083, a za koje je novčanice prikriveni istražitelj isplatio apelantu iznos od 200,00 KM odnosno 550,00 KM. Sud BiH je također utvrdio da je apelant predmetne lažne novčanice prethodno preuzeo od drugooptuženog. Nadalje, Sud BiH je nesporno utvrdio da je apelant nakon prethodnog dogovora sa prikrivenim istražiteljem kodnog naziva „Marko“, neovlašteno stavio u promet opojnu drogu „Cannabis“ i to tako što je 327,06 g droge prodao prikrivenom istražitelju kodnog naziva „Marko“, za koju mu je istražitelj na ime plaćanja predao iznos od 1.100,00 KM. Sud BiH je također utvrdio da je apelant opojnu drogu „Cannabis“ neposredno prije dogovorene predaje prikrivenom istražitelju „Marko“, preuzeo od trećeoptuženog. Naime, Sud BiH je obrazložio da je utvrđenje opisanih krivično-pravnih radnji koje su apelantu i drugim optužeenim stavljene na teret prvenstveno temeljio na iskazu svjedoka E.V., prikrivenog istražitelja kodnog naziva „Marko“ i svjedoka M.K. uposlenika Državne agencije za istrage i zaštitu, RK Mostar, čiji iskazi su dovedeni u vezu i sa provedenim materijalnim dokazima koji su detaljno pobrojani u obrazloženju presude.
3. Odlučujući o apelantovoj žalbi protiv navedene presude, Sud BiH u vijeću Apelacionog odjeljenja Odjela III za opšti kriminal donio presudu broj S1 3 K 006808 12 Kž od 27. marta 2013. godine kojim je apelantovu žalbu odbio i prvostepenu presudu potvrdio.
4. Apelant smatra da mu je osporenim presudama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. st. 1. i 2. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda. Povredu navedenih prava apelant vidi u pogrešno utvrđenom činjeničnom stanju, proizvoljnoj ocjeni dokaza te pogrešnoj primjeni materijalnog prava. U zahtjevu za donošenje privremene mjere apelant je predložio da Ustavni sud naloži Sudu BiH odlaganje izvršenja kazne po pravosnažnoj presudi jer bi „odlaskom na izdržavanje kazne apelant bio uskraćen da izdržava svoju porodicu tj. svoje bolesne suprugu i kćer“, čime bi mu kako dalje navodi, „bila nanijeta nenadoknadiva šteta obzirom da njegova porodica nema drugih primanja osim što on sam uspije da zaradi baveći se raznim poslovima“.
5. Pri ispitivanju osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda glasi:
Malo vijeće može, na zahtjev podnosioca zahtjeva ili apelanta, odrediti strankama svaku privremenu mjeru za koju smatra da je treba donijeti u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka.
6. Ustavni sud ukazuje da prilikom odlučivanja o osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere cijeni isključivo razloge koji su navedeni u članu 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Pri tome, Ustavni sud naglašava da navodi o kršenju ustavnih prava apelanta tokom postupka koji je rezultirao osporenim presudama, bez obzira koliko eventualno ozbiljna pitanja pokretali, ne mogu predstavljati, sami po sebi, argument za donošenje privremene mjere. Stoga, apelant mora posebno obrazložiti i dokazati zašto traži donošenje privremene mjere.
7. U konkretnom slučaju, Ustavni sud zapaža da je apelant u apelaciji, postavio zahtjev za donošenje privremene mjere kojom bi Ustavni sud odložio izvršenje izrečene kazne zatvora do donošenja odluke o apelaciji smatrajući da bi izvršenjem osporenih presuda, kojim su po apelantovim navodima, prekršena njegova ustavna prava, njemu i njegovoj porodici bila nanesena nenadoknadiva šteta, budući da izdržava svoje bolesne suprugu i kćer..U vezi s tim, Ustavni sud, prije svega, ukazuje da Zakon Bosne i Hercegovine o izvršenju krivičnih sankcija, pritvora i drugih mjera – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 12/10; u daljnjem tekstu: Zakon o izvršenju krivičnih sankcija) propisuje u kojim slučajevima izvršenje kazne zatvora može biti odgođeno, te proceduru i organ koji će o takvom zahtjevu odlučiti (čl. 131-133.). Međutim, Ustavni sud zapaža da apelant ničim nije dokazao da je iscrpio mogućnosti koje je imao na raspolaganju prema navedenim odredbama Zakona o izvršenju krivičnih sankcija.
8. Pored toga, Ustavni sud zapaža da apelant očigledno smatra da njegovi navodi o kršenju prava na pravično suđenje predstavljaju dovoljan osnov i razlog za donošenje privremene mjere. Međutim, Ustavni sud prilikom odlučivanja o osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere cijeni druge razloge, a ne razloge koji se suštinski odnose na meritum apelacije, ne prejudicirajući pri tome ishod postupka o apelaciji. Imajući u vidu da apelant, dakle, nije ponudio argumente koji bi prima facie ukazali na neophodnost intervencije Ustavnog suda, naročito u situaciji kada apelant nije ni koristio mogućnosti koje ima prema Zakonu o izvršenju krivičnih sankcija, Ustavni sud smatra da je apelantov zahtjev za donošenje privremene mjere neosnovan
9. Na osnovu izloženog odlučeno je kao u dispozitivu ove odluke.
10. Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenoj mjeri ni u kom slučaju ne prejudicira odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu, predmetne apelacije.
11. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić