Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-3623/13 (N. Š.)

Odluka donesena 17. 09. 2013.

  • Privremena mjera - odbijena
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3623/13

Apelacija

Odluka o privremenoj mjeri

17. 09. 2013.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Malom vijeću, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, i potpredsjednici Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 17. septembra 2013. godine, u predmetu broj AP 3623/13, rješavajući zahtjev Nikole Šego za donošenje privremene mjere, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 5. i člana 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“, br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI

Odbija se kao neosnovan zahtjev Nikole Šego za donošenje privremene mjere.

OBRAZLOŽENJE

1. Nikola Šego (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupaju Vlado Adamović i Dražen Zubak, advokati iz Sarajeva, podnio je, 21. avgusta 2010. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud), protiv Presude Suda Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Sud BiH) broj S1 2 K 003346 12 Kž 2 od 3. juna 2013. godine. Apelant je, također, podnio zahtjev za donošenje privremene mjere kojom bi Ustavni sud apelantu odložio izdržavanje izrečene kazne zatvora, do donošenja odluke o apelaciji.

2. Prvostepenom Presudom Suda BiH broj S1 2 K 003346 10 K od 18. juna 2012. godine apelant, M.Š. i A.E. su oglašeni krivim da su radnjama opisanim u dispozitivu presude počinili krivično djelo zloupotreba položaja ili ovlaštenja iz člana 220. stav 1. Krivičnog zakona Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu KZ BiH) pa ih je Sud BiH na osnovu navedenog zakonskog propisa i primjenom odredbi iz člana 39, 42. i 48. KZ BIH osudio na kaznu zatvora u trajanju od po dvije godine. Na osnovu čl. 185,186 i 188. ZKP BiH apelant iostali optuženi su obavezani da nadoknade sve troškove krivičnog postupka o čijoj visini će prvostepeno vijeće odlučiti posebnim rješenjem po pribavljanju nedostajućih podataka.

3. Drugostepenom Presudom Suda BiH broj S1 2 K 003346 12 Kž 2 od 3. juna 2013. godine žalbe apelanta i ostalih optuženih su odbijene kao neosnovane, a žalba Tužilaštva Bosne i Hercegovine je uvažena, pa je prvostepena presuda preinačena u dijelu odluke o izrečenoj krivičnopravnoj sankciji, na način da se optuženima izriču kazne zatvora u trajanju od po tri godine.

4. Apelant smatra da mu je osporenom presudom Suda BiH povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Ističe da je postupak koji je protiv njega vođen očigledno nepravičan zbog činjenice da Sud BiH nije potpuno i istinito utvrdio činjenice koje su važne za donošenje zakonite odluke, da nije sa jednakom pažnjom ispitivao i utvrđivao kako činjenice koje terete apelanta, tako i one koje mu idu u korist, da je očigledno proizvoljno primijenio materijalno i procesno pravo, što je sve dovelo do onemogućavanja prava na odbranu apelanta.

5. Zbog toga što je osporena presuda donesena na osnovu postupka u kojem mu je, po njegovom mišljenju, povrijeđeno pravo na pravičan postupak, a da ne bi došlo do nastupanja neotklonjivih štetnih posljedica za apelanta, apelant je u apelaciji zahtijevao donošenje privremene mjere kojom bi Ustavni sud apelantu odložio izdržavanje izrečene kazne zatvora do donošenja odluke o apelaciji. Osim toga, apelant je istakao da je nezakonito vođenje krivičnog postupka uticalo na njegovo zdravstaveno stanje, te je priložio ljekarski nalaz.

6. Pri ispitivanju osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

„Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.“

Član 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda glasi:

„Malo vijeće može, na zahtjev podnosioca zahtjeva ili apelanta, odrediti strankama svaku privremenu mjeru za koju smatra da je treba donijeti u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka.“

7. Ustavni sud smatra nespornim postojanje interesa osobe koja se upućuje ili se nalazi na izdržavanju kazne zatvora da se, u smislu člana 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda, u njegovu korist riješi zahtjev za privremenu mjeru s obzirom na specifičnost okolnosti u kojima se nalazi ili će se naći osoba lišena slobode, a posebno uzimajući u obzir druga ljudska prava koja mogu biti dovedena u pitanju u takvom kontekstu. Međutim, kao argument za donošenje privremene mjere, za Ustavni sud nije dovoljno samo isticanje navoda o eventualnoj povredi ljudskih prava, navodi o lošem zdravstevnom stanju, kao i paušalno navođenje da bi za njega nastupile neotklonjive štetne posljedice bez posebnog obrazloženja u čemu bi se te posljedice sastojale. Ustavni sud je, u svojoj dosadašnjoj praksi, usvojio određene principe kojima se rukovodi prilikom odlučivanja o zahtjevu za privremenu mjeru, te ovom prilikom ukazuje na princip prema kojem se razlozi i dokazi koje apelant navodi u pogledu navodnih kršenja ustavnih prava, ne mogu analogno primijeniti prilikom odlučivanja o osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere (vidi Ustavni sud, odluka o privremenoj mjeri, broj AP-1363/05 od 28. juna 2005. godine, dostupna na web stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba).

8. U vezi sa navedenim, Ustavni sud ukazuje da Zakon Bosne i Hercegovine o izvršenju krivičnih sankcija, pritvora i drugih mjera –Prečišćeni tekst («Službeni glasnik BiH» broj 12/10, u daljnjem tekstu: Zakon o izvršenju krivičnih sancija) propisuje u kojim slučajevima izvršenje kazne zatvora može biti odgođeno, te proceduru i organ koji će o takvom zahtjevu odlučiti (čl. 131-133. navedenog Zakona) uključujući i slučaj odlaganja izdržavanja kazne zatvora osuđenoj osobi «ako je osuđena osoba oboljela od teške akutne bolesti» (član 131).

9. U konkretnom slučaju apelant nije ponudio dokaze da je iskoristio ili da je na nedozvoljen način bio onemogućen u korištenju mogućnosti odlaganja izvršenja zatvorske kazne koju ima prema Zakonu o izvršenju krivičnih sankcija, a koja mu stoji na raspolaganju i u vrijeme donošenja ove odluke Ustavnog suda. Nadalje, ostali navodi koje apelant ističe u prilog donošenja privremene mjere tiču se merituma spora, odnosno povrede prava na pravično suđenje, kao i da bi za njega nastupile štetne posljedice. Imajući u vidu naprijed navedeni stav da kao argument za donošenje privremene mjere za Ustavni sud nije dovoljno samo isticanje navoda o eventualnoj povredi ljudskih prava, kao i paušalno navođenje da bi za njega nastupile neotklonjive štetne posljedice bez posebnog obrazloženja u čemu bi se te posljedice sastojale, Ustavni sud smatra da apelant nije ponudio odgovarajuće razloge i dokaze koji bi bili dovoljni da bi donio traženu privremenu mjeru, odnosno koji bi ukazali da je donošenje privremene mjere neophodno u smislu člana 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Shodno navedenom, Ustavni sud zaključuje da je apelantov zahtjev za donošenje privremene mjere neosnovan.

10. Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenoj mjeri ni u kom slučaju ne prejudicira odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu, predmetne apelacije.

11. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić

Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-3623/13 (N. Š.) | Sudska praksa | Aktio