Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1196/12 (M. M.)
Odluka donesena 17. 09. 2013.
- Apelacija preuranjena
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1196/12
Apelacija
Odluka o dopustivosti
17. 09. 2013.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Miodrag Simović i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 17. septembra 2013. godine u predmetu broj AP 1196/12, rješavajući apelaciju M. M. osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 14. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija M. M. podnesena protiv presude Kantonalnog suda u Mostaru, broj 07 0 U 006024 11 U od 18. januara 2012. godine, zato što je preuranjena.
OBRAZLOŽENJE
1. M. M. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Čitluka, koga zastupaju Sanja Iličić-Lukenda i Gorjana Šajin, odvjetnice iz Čitluka, podnio je 30. marta 2012. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Kantonalnog suda u Mostaru (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), broj 07 0 U 006024 11 U od 18. januara 2012. godine.
2. Centar za socijalni rad Čitluk, Služba za socijalnu zaštitu Čitluk (u daljnjem tekstu: Centar) je donio rješenje, broj 1244/06 od 8. novembra 2007. godine, kojim se apelantu priznaje pravo na ličnu invalidninu III grupe u mjesečnom novčanom iznosu od 83,07 KM, dodatak za njegu i pomoć od strane drugog lica II grupe u mjesečnom novčanom iznosu od 106,50 KM, što ukupno iznosi 189,57 KM.
3. Centar je donio rješenje, broj 1244-1/06 od 24. marta 2009. godine, kojim apelantu prestaje pravo na ličnu invalidninu III grupe i dodatak za njegu i pomoć od strane drugog lica II grupe, zbog prestanka postojanja zakonskih uslova za daljnje korištenje prava.
4. Odlučujući o žalbi apelanta podnesenoj protiv rješenja Centra, broj 1244-1/06 od 24. marta 2009. godine, Federalno ministarstvo rada i socijalne politike (u daljnejm tekstu: Ministarstvo) je donijelo rješenje, broj 06-35/4-2391/09-ĐN od 18. oktobra 2010. godine, kojim je žalba apelanta odbijena kao neosnovana.
5. Apelant je protiv rješenja Ministarstva, broj 06-35/4-2391/09-ĐN od 18. oktobra 2010. godine pokrenuo upravni spor pred Kantonalnim sudom, koji je svojom presudom, broj 07 0 U 004940 11 U od 11. aprila 2011. godine tužbu apelanta djelomično usvojio, poništio rješenje Ministarstva i predmet vratio tuženom organu na ponovno rješavanje.
6. Odlučujući o žalbi apelanta podnesenoj protiv rješenja Centra, broj 1244-1/06 od 24. marta 2009. godine Ministarstvo je donijelo rješenje, broj 06-35/4-2391/09-AG od 5. avgusta 2011. godine, kojim je žalba apelanta odbijena kao neosnovana .
7. Apelant je protiv rješenja Ministarstva, broj 06-35/4-2391/09-AG od 5. avgusta 2011. godine, pokrenuo upravni spor pred Kantonalnim sudom, koji je svojom presudom, broj 07 0 U 006024 11 U d 18. januara 2012. godine apelantovu tužbu odbio kao neosnovanu.
8. Prema stanju spisa proizlazi da je apelant Vrhovnom sudu Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) podnio zahtjev za vanredno preispitivanje osporene presude Kantonalnog suda, broj 07 0 U 006024 11 U d 18. januara 2012. godine, a pri tome nije, u skladu sa članom 19. stav 5. Pravila Ustavnog suda, obavijestio Ustavni sud da li je postupak po podnesenom zahtjevu okončan.
9. Apelant smatra da je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
10. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda glasi:
1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (14) apelacija je preuranjena;
11. Prema navedenim odredbama, apelacija se može podnijeti samo protiv presude, odnosno odluke kojom je postupak u određenom predmetu završen.
12. U konkretnom slučaju postupak o predmetu apelacije je u toku pred Vrhovnim sudom, pa slijedi da je apelacija preuranjena.
13. Član 41. Zakona o upravnim sporovima («Službene novine Federacije BiH» broj 9/05) glasi:
Zahtjev za vanredno preispitivanje sudske odluke « Član 41.
1) Protiv pravomoćne odluke kantonalnog suda donesene u upravnom sporu stranka može podnijeti zahtjev za vanredno preispitivanje sudske odluke (u daljnjem tekstu: zahtjev za vanredno preispitivanje) Vrhovnom sudu Federacije ili kantonalnom sudu.
2) Vrhovnom sudu Federacije stranka može podnijeti zahtjev za vanredno preispitivanje zbog povrede federalnog zakona ili drugog federalnog propisa ili zbog povrede pravila federalnog zakona o postupku koja je mogla biti od uticaja na rješenje stvari putem kantonalnog suda.
3) Kantonalnom sudu stranka može podnijeti zahtjev za vanredno preispitivanje zbog povrede kantonalnog zakona ili drugih kantonalnih propisa ili zbog povrede pravila federalnog zakona o postupku koja je mogla biti od uticaja na rješenje stvari.»
4) Zahtjev za vanredno preispitivanje ne može se podnijeti zbog povrede pravila postupka koja se odnosi na pogrešno ili nepotpuno utvrđeno činjenično stanje.»
14. Apelant odlučuje koji će efektivni pravni lijek koristiti, bez obzira da li se radi o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. U interesu ostvarivanja prava apelanta je da se iscrpe sve mogućnosti odlučivanja pred redovnim sudovima, u skladu sa pozitivnim propisima. S obzirom na okolnost da je apelant Vrhovnom sudu podnio zahtjev za vanredno preispitivanje osporene presude, o kojem još nije odlučeno, Ustavni sud bi donošenjem svoje odluke prije donošenja odluke Vrhovnog suda o zahtjevu za preispitivanje prejudicirao ovo pitanje. Zbog toga je u konkretnom slučaju, apelacija preuranjena, jer je podnesena prije odluke Vrhovnog suda o zahtjevu za vanredno preispitivanje. Nakon donošenja odluke o zahtjevu za vanredno preispitivanje, neovisno od vrste te odluke, apelant ima mogućnost da ponovo podnese apelaciju u kojoj je, u smislu člana 19. stav 3. Pravila Ustavnog suda, dužan na propisanom obrascu apelacije pod tačkom 8.a) ostale odluke, navesti i ovu odluku Ustavnog suda.
15. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je preuranjena, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
16. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Valerija Galić