Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1481/11 (D. N.)
Odluka donesena 17. 09. 2013.
- Protek roka
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1481/11
Apelacija
Odluka o dopustivosti
17. 09. 2013.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Miodrag Simović i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 17. septembra 2013. godine u predmetu broj AP 1481/11, rješavajući apelaciju Drage Nikolića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Drage Nikolića podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske broj 83 0 P 003823 11 Rev od 2. marta 2011. godine i presude Okružnog suda u Bijeljini broj 83 0 P 003823 10 Gž od 16. decembra 2010. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.
OBRAZLOŽENJE
1. Drago Nikolić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Boškovića-Zvornik, kojeg zastupa Janko Nikolić advokat iz Zvornika, podnio je 26. marta 2011. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 83 0 P 003823 11 Rev od 2. marta 2011. godine i presude Okružnog suda u Bijeljini (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 83 0 P 003823 10 Gž od 16. decembra 2010. godine.
2. Presudom Osnovnog suda u Zvorniku (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 51 0 P 009302 08 P od 17. septembra 2009. godine, koja je potvrđena presudom Okružnog suda broj 83 0 P 003823 10 Gž od 16. decembra 2010. godine, obavezan je tuženi "Drinatrans" Zvornik na ime potraživanja iz radnog odnosa da isplati apelantu iznose pobliže navedene u dispozitivu presude sa zakonskim zateznim kamatama, dok je sa viškom tužbenog zahtjeva odbijen. Istom presudom je odbijen tužbeni zahtjev apelanta da mu tuženi na ime naknade štete zbog nemogućnosti korištenja godišnjeg odmora isplati iznos od 2.000,00 KM, dok je odbačena tužba u dijelu koji se odnosio na potraživanja naknade za neisplaćene dnevnice, te je odlučeno da svaka stranka sama snosi svoje troškove postupka.
3. Rješenjem Vrhovnog suda broj 83 0 P 003823 11 Rev od 2. marta 2011. godine, odbačena je kao nedopuštena revizija apelanta izjavljena protiv drugostepene presude. U obrazloženju navedenog rješenja Vrhovni sud je naveo da prema članu 237. stav 2. važećeg Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP) revizija nije dopuštena ako vrijednost pobijanog dijela pravomoćne presude ne prelazi 10.000 KM. Vrhovni sud je dalje naveo da u konkretnom slučaju vrijednost pobijanog dijela osporene presude iznosi 6.703,00 KM, što predstavlja razliku između traženog i dosuđenog iznosa, te kako vrijednost pobijanog dijela pravomoćne presude ne prelazi propisani cenzus. S obzirom na navedene odredbe zakona, proizilazi da je revizija nedozvoljena kako po osnovu člana 237. stava 2. tako i stava 3. istog člana. Iz navedenih razloga, Vrhovni sud je reviziju kao nedopuštenu odbacio primjenom člana 247. ZPP-a.
4. Apelant smatra da su mu osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija).
5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi:
1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
(4) protekao je rok za podnošenje apelacije;
6. Pravilo iscrpljivanja pravnih lijekova zahtijeva da apelant dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je efektivan i adekvatan da ispita nižestepenu odluku, kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome, apelant odlučuje da li će koristiti pravni lijek, bez obzira da li se radi o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uslova) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog Suda (vidi odluke Ustavnog suda, br. AP-283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP- 106/04 od 18. januara 2005. godine).
7. Apelant je protiv presude Okružnog suda broj 83 0 P 003823 10 Gž od 16. decembra 2010. godine, izjavio reviziju, ali je ona rješenjem Vrhovnog suda broj 83 0 P 003823 11 Rev od 2. marta 2011. godine, odbačena kao nedozvoljena. Ustavni sud konstatuje da je revizija u ovom slučaju neefektivan pravni lijek u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. S toga proizilazi da je konačna odluka u predmetnom slučaju presuda Okružnog suda broj 83 0 P 003823 10 Gž od 16. decembra 2010. godine.
8. S obzirom na to da je zastupniku apelanta 30. decembra 2010. godine uručena presuda Okružnog suda broj 83 0 P 003823 10 Gž od 16. decembra 2010. godine, a apelacija Ustavnom sudu podnesena 25. marta 2011. godine, proizilazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka od 60 dana kada je apelant primio osporenu presudu Okružnog suda.
9. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
10. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić