Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1522/11 (S. R.)
Odluka donesena 17. 09. 2013.
- Apelacija preuranjena
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1522/11
Apelacija
Odluka o dopustivosti
17. 09. 2013.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Miodrag Simović i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 17. septembra 2013. godine u predmetu broj AP 1522/11, rješavajući apelaciju Sanje Radaković, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 14. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Sanje Radaković podnesena protiv presude Kantonalnog suda u Mostaru, broj 07 0 U 003973 10 U, od 4. februara 2011. godine zato što je preuranjena.
OBRAZLOŽENJE
1. Sanja Radaković (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Mostara, koju zastupa Maja Škoro advokat iz Mostara, podnijela je 31. marta 2011. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Kantonalnog suda u Mostaru ( u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), broj 07 0 U 003973 10 U, od 4. februara 2011. godine.
2. Zaključkom Odjela društvenih djelatnosti Grada Mostara (u daljnjem tekstu: Odjel), broj 13/V-25-1-51/05, od 27. decembra 2007. godine apelantici je priznato pravo na povrat stana u posjed koji se nalazi u ulici Kralja Tomislava broj 15 prvi sprat u Mostaru.
3. Zaključkom Odjela broj UPI-06/3-25-10449/09, od 12. januara 2010. godine, koji je potvrđen rješenjem Ministarstva građenja i prostornog uređenja Hercegovačko-neretvanskog kantona Mostar (u daljnjem tekstu: Ministarstvo), broj UPII-09-04-25-45/05, od 28. marta 2010. godine je, po prijedlogu Službe za zajedničke poslove organa i tijela Federacije Bosne i Hercegovine (ranije FMO), dozvoljena obnova postupka povodom apelanticinog zahtjeva za povrat stana na kojem postoji stanarsko pravo.
4. Apelantica je protiv rješenja Ministarstva broj UPII-09-04-25-45/05, od 28. marta 2010. godine pokrenula upravni spor. Presudom Kantonalnog suda broj 07 0 U 003973 10 U, od 4. februara 2011. godine tužba apelantice je odbijena kao neosnovana.
5. Apelantica je podnijela zahtjev za vanredno preispitivanje presude Kantonalnog suda broj 07 0 U 003973 10 U, od 4. februara 2011. godine Vrhovnom sudu Federacije Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: Vrhovni sud), te nije, u skladu sa članom 19. stav 5. Pravila Ustavnog suda, obavijestila Ustavni sud da je postupak po podnesenom zahtjevu okončan.
6. Apelantica se žali da je osporenim odlukama povrijeđeno njeno pravo iz člana II/3.e), f) i k) Ustava Bosne i Hercegovine odnosno člana 6. stav 1. i 8. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelantica se žali i na povredu člana II/4. odnosno člana 14. Evropske konvencije kao i člana II/5. Ustava Bosne i Hercegovine, zatim žali se i na povredu čl. od 1-7. Međunarodne konvencije o ukidanju svih oblika rasne diskriminacije kao i na povredu člana 1. Protokola broj 12 uz Evropsku konvenciju.
7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda glasi:
1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
(14) apelacija je preuranjena;
8. Prema navedenim odredbama, apelacija se može podnijeti samo protiv presude, odnosno odluke kojom je postupak u određenom predmetu završen.
9. U konkretnom slučaju postupak o predmetu apelacije je u toku pred Vrhovnim sudom, pa slijedi da je apelacija preuranjena.
10. Član 41. Zakona o upravnim sporovima («Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine» broj 9/05) glasi:
Zahtjev za vanredno preispitivanje sudske odluke «Član 41.
1) Protiv pravomoćne odluke kantonalnog suda donesene u upravnom sporu stranka može podnijeti zahtjev za vanredno preispitivanje sudske odluke (u daljnjem tekstu: zahtjev za vanredno preispitivanje) Vrhovnom sudu Federacije ili kantonalnom sudu.
2) Vrhovnom sudu Federacije stranka može podnijeti zahtjev za vanredno preispitivanje zbog povrede federalnog zakona ili drugog federalnog propisa ili zbog povrede pravila federalnog zakona o postupku koja je mogla biti od uticaja na rješenje stvari putem kantonalnog suda. 3) Kantonalnom sudu stranka može podnijeti zahtjev za vanredno preispitivanje zbog povrede kantonalnog zakona ili drugih kantonalnih propisa ili zbog povrede pravila federalnog zakona o postupku koja je mogla biti od uticaja na rješenje stvari.
4) zahtjev za vanredno preispitivanje ne može se podnijeti zbog povrede pravila postupka koja se odnosi na pogrešno ili nepotpuno utvrđeno činjenično stanje.»
11. Apelanti odlučuju koji će efektivni pravni lijek koristiti, bez obzira da li se radi o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. U interesu ostvarivanja prava apelanata je da se iscrpe sve mogućnosti odlučivanja pred redovnim sudovima, u skladu sa pozitivnim propisima. S obzirom na okolnost da je apelant Vrhovnom sudu podnio zahtjev za vanredno preispitivanje osporene presude, o kojem još nije odlučeno, Ustavni sud bi donošenjem svoje odluke prije donošenja odluke Vrhovnog suda o zahtjevu za preispitivanje prejudicirao ovo pitanje. Zbog toga je u konkretnom slučaju, apelacija preuranjena, jer je podnesena prije odluke Vrhovnog suda o zahtjevu za vanredno preispitivanje. Nakon donošenja odluke o zahtjevu za vanredno preispitivanje, neovisno od vrste te odluke, apelant ima mogućnost da ponovo podnese apelaciju u kojoj je, u smislu člana 19. stav 3. Pravila Ustavnog suda, dužan na propisanom obrascu apelacije pod tačkom 8.a) ostale odluke, navesti i ovu odluku Ustavnog suda.
12. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je preuranjena, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
13. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić