Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1786/11 (S.Š.)

Odluka donesena 17. 09. 2013.

  • Protek roka
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1786/11

Apelacija

Odluka o dopustivosti

17. 09. 2013.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Miodrag Simović i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 17. septembra 2013. godine u predmetu broj AP 1786/11, rješavajući apelaciju S.Š., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija S.Š. podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 58 0 P 019483 09 Rev od 24. marta 2011. godine, presude Kantonalnog suda u Mostaru broj 58 0 P 019483 08 Gž od 15. oktobra 2009. godine i presude Općinskog suda u Mostaru broj 07 58 P 019483 06 P od 14.

avgusta 2008. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.

OBRAZLOŽENJE

1. S.Š. (u daljnjem tekstu: apelantica), iz Mostara, koju zastupa Mehmed Pezo, advokat iz Mostar, podnijela je 15. aprila 2011. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 58 0 P 019483 09 Rev od 24. marta 2011. godine, presude Kantonalnog suda u Mostaru (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 58 0 P 019483 08 Gž od 15. oktobra 2009. godine i presude Općinskog suda u Mostaru (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 07 58 P 019483 06 P od 14. avgusta 2008. godine.

2. Presudom Općinskog suda broj 07 58 P 019483 06 P od 14. avgusta 2008. godine, utvrđena je obaveza tuženog „Euroherc osiguranje“ d.d. Mostar da apelantici na ime materijalne štete, rente isplaćuje mjesečne iznose od po 151,83 KM počev od 17. jula 2004. godine pa ubuduće dok se okolnosi ne izmjene, s tim što je dospjele obroke dužan isplatiti odjedanput sa zakonskim zateznim kamatama od 14. avgusta 2008. godine pa do isplate, a buduće najkasnije do 5. u mjesecu, te joj je obavezan nadoknaditi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.380,00 KM. Preko dosuđenog iznosa apelantica je odbijena.

3. Presudom Kantonalnog suda broj 58 0 P 019483 08 Gž od 15. oktobra 2009. godine, žalba tuženog je uvažena, i prvostepena presuda preinačena na način što je apelantica odbijena sa tužbenim zahtjevom da joj tuženi na ime materijalne štete mjesečno isplaćuje po 112,00 KM počev od 3. novembra 2006. godine pa ubuduće dok se okolnosti ne izmjene, s tim što je dospjele iznose dužan isplatiti odjedanput, a buduće najkasnije do 5. u mjesecu, sa zakonskim zateznim kamatama od dospjelosti svakog pojedninačnog iznosa do isplate uz nadoknadu parničnih troškova.

4. Rješenjem Vrhovnog suda broj 58 0 P 019483 09 Rev od 24. marta 2011. godine, odbačena je kao nedopuštena revizija apelantice izjavljena protiv presude Kantonalnog suda broj 58 0 P 019483 08 Gž od 15. oktobra 2009. godine. U obrazloženju navedenog rješenja, Vrhovni sud je naveo da prema članu 237. stav 2. važećeg Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP) revizija nije dopuštena ako vrijednost pobijanog dijela pravomoćne presude ne prelazi 10.000,00 KM. Takođe, Vrhovni sud navodi da se u konkretnom slučaju nije ni stekao uslov propisan odredbom člana 237. stav 3. ZPP (da sud izuzetno dozvoli reviziju) jer odlučivanje po izjavljenoj reviziji ne bi bilo od značaja za primjenu prava u drugim slučajevima. Iz navedenih razloga, Vrhovni sud je reviziju kao nedopuštenu odbacio primjenom člana 247. ZPP-a. Nadalje, u skladu sa članom 397. stav 1., a u skladu sa članom 387. stav 1. ZPP, odbijen je zahtjev tuženog za nadoknadu troškova za sastav odgovora za reviziju jer ti troškovi nisu bili potrebni radi vođenja parnice.

5. Apelantica smatra da je osporenim odlukama povrijeđeno njeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

«Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.» Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi:

«1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

(4) protekao je rok za podnošenje apelacije;»

7. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora doći do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na posljednji pravni lijek, koji je djelotvoran da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjnje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).

8. Apelantica je protiv presude Kantonalnog suda broj 58 0 P 019483 08 Gž od 15. oktobra 2009. godine izjavila reviziju, ali je ona rješenjem Vrhovnog suda broj 58 0 P 019483 09 Rev od 24. marta 2011. godine odbačena kao nedozvoljena. Ustavni sud konstatuje da je revizija u ovom slučaju neefektivan pravni lijek u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Obzirom na navedeno, proizilazi da je konačna odluka u predmetnom slučaju presuda Kantonalnog suda broj 58 0 P 019483 08 Gž od 15. oktobra 2009. godine.

9. S obzirom na to da je punomoćniku apelantice 10. novembra 2009. godine, uručena presuda Kantonalnog suda broj 58 0 P 019483 08 Gž od 15. oktobra 2009. godine, a apelacija je Ustavnom sudu podnesena 15. aprila 2011. godine,, proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelant primio osporenu presudu Kantonalnog suda.

10. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

11. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1786/11 (S.Š.) | Sudska praksa | Aktio