Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2299/11 (D.A.)
Odluka donesena 17. 09. 2013.
- Protek roka
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2299/11
Apelacija
Odluka o dopustivosti
17. 09. 2013.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Miodrag Simović i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 17. septembra 2013. godine, u predmetu broj AP 2299/11, rješavajući apelaciju D.A., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija D.A. podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 70 0 Rs 000953 10 Rev od 21. aprila 2011. godine, presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 009 0 GŽ 08 003526 od 23. decembra 2009. godine i presude Općinskog suda u Sarajevu broj PR-4036/05 od 25. aprila 2008. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.
OBRAZLOŽENJE
1. D.A. (u daljnjem tekstu: apelant), iz Žepća, kojeg zastupa Dževad Hrnjić, advokat iz Žepća, podnio je 30. maja 2011. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 70 0 Rs 000953 10 Rev od 21. aprila 2011. godine, presude Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 009 0 GŽ 08 003526 od 23. decembra 2009. godine i presude Općinskog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj PR-4036/05 od 25. aprila 2008. godine
2. Presudom Općinskog suda broj PR-4036/05 od 25. aprila 2008. godine, tužena Federacija Bosne i Hercegovine, Vlada Federacije Bosne i Hercegovine je obavezana isplatiti apelatu na ime neisplaćenih plaća za mjesec januar i februar 2001. godine iznos od 493,00 KM, kao i na ime regresa za godišnji odmor za 2000. godinu iznos od 408,44 KM i za 2001. godinu iznos od 326,00 KM, sve sa zakonskim zateznim kamatama počev od datuma podnošenja tužbe pa do isplate, kao i nadoknaditi mu troškove parničnog postupka u iznosu od 1.783,20 KM.
3. Presudom Kantonalnog suda broj 009 0 GŽ 08 003526 od 23. decembra 2009. godine, žalba tužene je uvažena i presuda Općinskog suda broj PR-4036/05 od 25. aprila 2008. godine preinačena tako da je apelant u cjelosti odbijen sa tužbenim zahtjevom.
4. Rješenjem Vrhovnog suda broj 70 0 Rs 000953 10 Rev od 21. aprila 2011. godine, odbačena je kao nedopuštena revizija apelanta izjavljena protiv presude Kantonalnog suda broj 009 0 GŽ 08 003526 od 23. decembra 2009. godine. U obrazloženju navedenog rješenja, Vrhovni sud je naveo da prema članu 237. stav 2. važećeg Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP) revizija nije dopuštena ako vrijednost pobijanog dijela pravomoćne presude ne prelazi 10.000,00 KM. Takođe, Vrhovni sud navodi da se u konkretnom slučaju nije ni stekao uslov propisan odredbom člana 237. stav 3. ZPP (da sud izuzetno dozvoli reviziju) jer odlučivanje po izjavljenoj reviziji ne bi bilo od značaja za primjenu prava u drugim slučajevima. Iz navedenih razloga, Vrhovni sud je reviziju kao nedopuštenu odbacio primjenom člana 247. ZPP-a.
5. Apelant se žali da mu je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju i pravo na nediskriminaciju iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije.
6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi:
1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
(4) protekao je rok za podnošenje apelacije;
7. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora doći do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na posljednji pravni lijek, koji je djelotvoran da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).
8. Apelant je protiv presude Kantonalnog suda broj 009 0 GŽ 08 003526 od 23. decembra 2009. godine izjavio reviziju, ali je ona rješenjem Vrhovnog suda broj 70 0 Rs 000953 10 Rev od 21. aprila 2011. godine odbačena kao nedozvoljena. Ustavni sud konstatuje da je revizija u ovom slučaju neefektivan pravni lijek u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Obzirom na navedeno, proizilazi da je konačna odluka u predmetnom slučaju presuda Kantonalnog suda broj 009 0 GŽ 08 003526 od 23. decembra 2009. godine.
9. Ustavni sud nije smatrao potrebnim utvrđivati tačan datum kada je apelantu dostavljena presuda Kantonalnog suda, budući da je osporeno rješenje Vrhovnog suda po reviziji doneseno 21. aprila 2011. godine, pa se podrazumijeva da je apelant rješenje Kantonalnog suda morao primiti prije navedenog datuma. Budući da je apelacija Ustavnom sudu podnesena 30. maja 2011. godine, proizilazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka od 60 dana kada je apelant primio osporenu presudu Kantonalnog suda.
10. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
11. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić