Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2488/11 (AD „IMPES“ Foča)
Odluka donesena 17. 09. 2013.
- Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2488/11
Apelacija
Odluka o dopustivosti
17. 09. 2013.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Miodrag Simović i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 17. septembra 2013. godine u predmetu broj AP 2488/11, rješavajući apelaciju AD „IMPES“ Foča, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05, , 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija AD „IMPES“ Foča podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske, broj 62 0 Ps 004600 11 Rev, od 25. maja 2011. godine, presude Višeg privrednog suda u Banjaluci, broj 62 Ps 004600 10 Pž , od 20. oktobra 2010. godine i presude Okružnog privrednog suda Trebinje, broj 62 0 Ps 004600 06 Ps, od 22. juna 2010. godine zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.
OBRAZLOŽENJE
1. AD „IMPES“ Foča (u daljnjem tekstu: apelant) iz Foče, kojeg zastupa Mile Čajević, advokat iz Foče 15. juna 2011. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud), broj 62 0 Ps 004600 11 Rev, od 25. maja 2011. godine, presude Višeg privrednog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Viši privredni sud), broj 62 Ps 004600 10 Pž , od 20. oktobra 2010. godine i presude Okružnog privrednog suda Trebinje (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 62 0 Ps 004600 06 Ps, od 22. juna 2010. godine.
2. Presudom Okružnog suda broj 62 0 Ps 004600 06 Ps, od 22. juna 2010. godine odbijen je protivtužbeni zahtjev tuženog-protivtužioca AD Perućica AD Foča ( u daljnjem tekstu:protivtužlac) kojim je tražio da se obaveže apelant da na ime skladišnog prostora, hangara u stovarištu građevinskog materijala u Foči, Braće Jugovića bb isplati protivtužiocu u stečaju na ime naknade štete zbog izmakle koristi novčani iznos od 32.591,99 KM, uz obavezu plaćanja pripadajuće zakonske zatezne kamate obračunate na iznos glavnog duga sa početkom od dana utuženja od 27. decembra 2006. godine pa do konačne isplate, kao i da mu nadoknadi troškove parničnog postupka. Istom presudom utvrđeno je da se tužba apelanta smatra povučenom i obavezan protivtužilac da apelantu isplati troškove postupka u iznosu od 19. 005,44 KM u roku od trideset dana.
3. Presudom Višeg privrednog suda, broj 62 Ps 004600 10 Pž , od 20. oktobra 2010. godine žalba protivtužioca je usvojena i prvostepena presuda preinačena na način da je protivtužbeni zahtjev usvojen i apelant obavezan da isplati protivtužiocu u stečaju na ime naknade štete zbog izmakle koristi novčani iznos od 32.591,99 KM. Istom presudom obavezan je protivtužilac da apelantu nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 10.049,00 KM u roku od trideset dana.
4. Rješenjem Vrhovnog suda, broj 62 0 Ps 004600 11 Rev, od 25. maja 2011. godine odbačena je kao neblagovremena revizija apelanta izjavljena protiv presude Višeg privrednog suda, broj 62 Ps 004600 10 Pž , od 20. oktobra 2010. godine. U obrazloženju rješenja je navedeno da je odredbom člana 237. stav 1. Zakona o parničnom postupku Republike Srpske (Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 58/03, 84/03, 74/05, 63/07 i 49/09, u daljnjem tekstu: ZPP) propisano da se revizija u privrednim sporovima može izjaviti u roku od 15 dana od dana dostavljanja prepisa presude. Nadalje, navedeno je da je otpravak osporene drugostepene presude dostavljen apelantu 25. novembra 2010. godine, te da je rok za izjavljivanje revizije počeo teći 26. novembra 2010. godine i da je apelant mogao izjaviti reviziju najkasnije do 10. decembra 2010. godine. Međutim, Vrhovni sud je konstatovao da je apelant 13. decembra 2010. godine uputio reviziju sudu preporučenom pošiljkom putem pošte, odnosno nakon isteka zakonom propisanog roka, pa je, shodno tome, odlučio kao u dispozitivu na osnovu člana 247. stav 1. ZPP-a.
5. Apelant smatra da je osporenim odlukama povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola 1 uz Evropsku konvenciju.
6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
«Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.» Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda glasi:
«1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
(15) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;»
7. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka, kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta), ne može se smatrati konačnom, a pravni lijek iscrpljenim. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).
8. Ustavni sud najprije zapaža da je, u skladu sa članom 237. stav. 1. i 2. ZPP-a, revizija u privrednim sporovima dozvoljena ukoliko vrijednost pobijanog dijela pravosnažne presude prelazi iznos od 20.000,00 KM i da se može izjaviti u roku od 15 dana od dana dostavljanja prepisa presude.
9. Prema praksi Ustavnog suda revizija je, u slučaju kada su ispunjeni uslovi dopustivosti predviđeni procesnim zakonom, djelotvoran pravni lijek, koji je apelant dužan iscrpiti prije podnošenja apelacije Ustavnom sudu.
10. U konkretnom slučaju, Ustavni sud zaapaža da vrijednost pobijanog dijela prelazi iznos od 20.000,00 KM. Također, Ustavni sud zapaža da je apelant izjavio reviziju protiv Presude broj 62 Ps 004600 10 Pž , od 20. oktobra 2010. godine, ali je Vrhovni sud odbacio kao neblagovremenu Rješenjem, broj 62 0 Ps 004600 11 Rev, od 25. maja 2011. godine, zbog toga što je podnesena nakon isteka roka propisanog članom 237. stav. 1. ZPP-a. Dakle, Vrhovni sud nije raspravljao o osnovanosti apelantove revizije, već je revizija odbačena iz formalnih razloga, s obzirom da nije podnesena u zakonom propisanom roku. Da bi se raspravljalo pitanje osnovanosti revizije, uključujući i postupak pred Ustavnim sudom, apelant je morao blagovremeno izjaviti reviziju ili opravdati nemogućnost blagovremenog izjavljivanja revizije, tj. iscrpljivanja pravnih lijekova. Prema tome, za meritorno razmatranje apelacije nije ispunjen uslov iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu. Stoga, Ustavni sud zaključuje da apelant neblagovremenim izjavljivanjem revizije Vrhovnom sudu nije efektivno iscrpio pravne lijekove, već je samo formalno van roka izjavio reviziju, na temelju koje redovni sud nije mogao meritorno odlučivati, jer ista nije ispunjavala formalne uslove tog pravnog lijeka. Prema tome, pošto nije ispunjen uslov iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, apelacija se ne može razmatrati.
11. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
12. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić