Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2999/11 (I. M.)
Odluka donesena 17. 09. 2013.
- Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2999/11
Apelacija
Odluka o dopustivosti
17. 09. 2013.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Miodrag Simović i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 17. septembra 2013. godine u predmetu broj AP 2999/11, rješavajući apelaciju Ive Mioč, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Ive Mioč podnesena protiv presude Kantonalnog suda u Livnu broj 10 0 Rs 000497 11 Rsž od 14. juna 2011. godine i presude Općinskog suda u Livnu broj 068- 2-P-08-000 207 od 22. oktobra 2009. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.
OBRAZLOŽENJE
1. Iva Mioč (u daljnjem tekstu: apelantica), iz Tomislavgrada, koju zastupa Predrag Kelava, advokat iz Tomislavgrada, podnijela je 20. jula 2011. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Kantonalnog suda u Livnu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 10 0 Rs 000497 11 Rsž od 14. juna 2011. godine i presude Općinskog suda u Livnu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 068-2-P-08-000 207 od 22. oktobra 2009. godine.
2. Presudom Općinskog suda broj 068-2-P-08-000 207 od 22. oktobra 2009. godine, koja je potvrđena presudom Kantonalnog suda broj 10 0 Rs 000497 11 Rsž od 14. juna 2011. godine, odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev apelantice (vsp. 15.000,00 KM) kojim je tražila da se „Tom-Prom“ d.o.o. Kupres (u daljnjem tekstu: tuženi) obaveže na ime mjesečne naknade za ishranu u toku radnog vremena za period od 15. marta 2006. godine do 1. juna 2007. godine, isplatiti mjesečne iznose od po 138,95 KM, sve sa zakonskim zateznim kamatama na mjesečne iznose od dopjelosti pa do isplate; dužan je tuženi apelantici isplatiti, na ime regresa za godišnji odmor za 2006. godinu i 2007. godinu, ukupan iznos od 700,00 KM sa zakonskim zateznim kamatama od dana 1. juna 2007. godine pa do isplate; dužan je tuženi apelatici isplatiti na ime otpremnine iznos od 2.100,00 KM sa zakonskim zateznim kamatama od 1. juna 2007. godine pa do isplate; dužan je tuženi uplatiti Fondu PIO doprinos na plaću i iz plaće za apelanticu i to za period od 15. marta 2006. godine do 1. juna 2007. godine novčane iznose od po 245,00 KM mjesečno, i dužan je tuženi na isplatu apelantici troškove parničnog postupka u iznosu od 1.220,00 KM sa zakonskim zateznim kamatama počev od presuđivanja pa do isplate, dok je apelantica obavezana isplatiti tuženom troškove parničnog postupka u iznosu od 2.700,00 KM.
3. Apelantica smatra da joj je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravičan postupak iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, kao i pravo na nediskriminaciju iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije.
4. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
«Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.» Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda glasi:
«1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
(15) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;»
5. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).
6. Iz stanja spisa proizilazi da apelantica nije izjavila reviziju protiv osporene presude Kantonalnog suda broj 10 0 Rs 000497 11 Rsž od 14. juna 2011. godine, već je podnijela apelaciju Ustavnom sudu.
7. Prema ustaljenoj praksi Ustavnog suda, revizija, kao vanredni pravni lijek, predstavlja, u slučajevima u kojima je dopuštena, efektivan pravni lijek (vidi odluku Ustavnog suda, U-136/03, od 19. aprila 2004. godine). U slučaju da je revizija dopuštena, tada se mora iscrpiti prije podnošenja apelacije Ustavnom sudu. Naime, u članu 237. Zakona o parničnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine («Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine» br. 53/03, 73/05 i 19/06, u daljnjem tekstu: ZPP), propisano je: (1) Stranke mogu izjaviti reviziju protiv pravomoćne presude donesene u drugom stepenu u roku od 30 dana od dana dostave prepisa presude. (2) Revizija nije dopuštena ako vrijednost pobijanog dijela pravomoćne presude ne prelazi 10.000 konvertibilnih maraka. (3) Izuzetno, Vrhovni sud Federacije može dopustiti reviziju u svim predmetima, ako ocijeni da bi odlučivanje po reviziji bilo od značaja za primjenu prava u drugim slučajevima.
8. S tim u vezi, Ustavni sud zapaža da je apelanticin tužbeni zahtjev odbijen u cijelosti, a kako je označena vrijednost spora 15.000,00 KM, slijedi da osporeni dio pravosnažne presude prelazi iznos od 10.000,00 KM, shodno članu 237. ZPP-a. U skladu sa prethodno navedenim, apelantica je trebala protiv presude Kantonalnog suda broj 10 0 Rs 000497 11 Rsž od 14. juna 2011. godine, izjaviti reviziju Vrhovnom sudu Federacije Bosne i Hercegovine, što nije učinila. Propustom da izjavi reviziju apelantica se lišila mogućnosti da dođe do konačne odluke koja bi mogla biti predmet razmatranja apelacije od strane Ustavnog suda, čime je propustila iscrpiti djelotvorne pravne lijekove u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Prema tome, pošto nije ispunjen uslov iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, apelacija se ne može razmatrati.
9. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
10. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić