Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3680/12 (N. P.)
Odluka donesena 17. 09. 2013.
- Protek roka
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
- Ponavljanje postupka
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-3680/12
Apelacija
Odluka o dopustivosti
17. 09. 2013.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Miodrag Simović i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 17. septembra 2013. godine u predmetu broj AP 3680/12, rješavajući apelaciju Nenada Panića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tač. 4. i 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Nenada Panića podnesena protiv rješenja Apelacionog suda Brčko Distrikta broj 96 0 Pr 030429 12 Pžp od 1. februara 2012. godine i rješenja Osnovnog suda u Brčko Distriktu broj 96 0 Pr 030429 11 Pr od 22. novembra 2011. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Nenada Panića podnesena protiv rješenja Apelacionog suda Brčko Distrikta broj 96 0 Pr 030429 12 Pvlp od 21. avgusta 2012. godine i rješenja Osnovnog suda u Brčko Distriktu broj 96 0 Pr 030429 11 Pr od 29. juna 2012. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. Nenad Panić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Kotor Varoši, podnio je 18. oktobra 2012. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Osnovnog suda Brčko Distrikta (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 96 0 Pr 030429 11 Pr od 22. novembra 2011. godine i rješenja Apelacionog suda Brčko Distrikta (u daljnjem tekstu: Apelacioni sud) broj 96 0 Pr 030429 12 Pžp od 1. februara 2012. godine, kao i rješenja Osnovnog suda broj 96 0 Pr 030429 11 Pr od 29. juna 2012. godine i rješenja Apelacionog suda broj 96 0 Pr 030429 12 Pvlp od 21. avgusta 2012. godine.
2. Rješenjem Osnovnog suda broj 96 0 Pr 030429 11 Pr od 22. novembra 2011. godine, apelant je oglašen odgovornim što je radnjama pobliže opisanim u izreci tog rješenja ostvario obilježja bića prekršaja iz člana 44. Zakona o osnovama bezbjednosti saobraćaja na putevima u Bosni i Hercegovini (u daljnjem tekstu: ZOOBS BiH) kažnjivog prema članu 238. stav 1. tačka 7 a) ZOOBS BiH, te mu je za navedeni prekršaj izrečena novčanu kaznu u iznosu od 40,00 KM, uz obavezu plaćanja troškova postupka u visini od 50,00 KM.
3. Rješenjem Apelacionog suda broj 96 0 Pr 030429 12 Pžp od 1. februara 2012. godine, odbijena je kao neosnovana žalba apelanta izjavljena protiv rješenja Osnovnog suda broj 96 0 Pr 030429 11 Pr od 22. novembra 2011. godine.
4. Rješenjem Osnovnog suda broj 96 0 Pr 030429 11 Pr od 29. juna 2012. godine, koje je potvrđeno rješenjem Apelacionog suda broj 96 0 Pr 030429 12 Prpl od 21. avgusta 2012. godine, odbačen je apelantov zahtjev za ponavljanje navedenog prekršajnog postupka podnesen od strane apelanta.
5. Apelant smatra da je osporenim odlukama povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija).
6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tač. 4. i 9. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»
Član 16. stav 1. i stav 4. tač. 4. i 9. Pravila Ustavnog suda glasi: «1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (4) protekao je rok za podnošenje apelacije; (9) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;» U odnosu na rješenje Osnovnog suda broj 96 0 Pr 030429 11 Pr od 22. novembra 2011. godine i rješenje Apelacionog suda broj 96 0 Pr 030429 12 Pžp od 1. februara 2012. godine.
7. Ustavni sud nije smatrao potrebnim utvrđivati tačan datum kada je apelantu dostavljeno rješenje Apelacionog suda broj 96 0 Pr 030429 12 Pžp od 1. februara 2012. godine, budući da je apelant prema navodima u apelaciji 14. marta 2012. godine podnio zahtjev za ponavljanje posupka, pa se podrazumijeva da je rješenje Apelacionog suda apelant morao primiti prije navedenog datuma. Budući da je apelacija Ustavnom sudu podnesena 18. oktobra 2012. godine, proizilazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim Ustavni sud je zaključio da je apelacija u ovom dijelu podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka od 60 dana kada je apelant primio osporeno rješenje Apelacionog suda.
U odnosu na rješenje Osnovnog suda broj 96 0 Pr 030429 11 Pr od 29. juna 2012. godine i rješenja Apelacionog suda broj 96 0 Pr 030429 12 Prpl od 21. avgusta 2012. godine.
8. Prvo pitanje na koje Ustavni sud treba da odgovori je primjenjivost člana 6. stav 1. Evropske konvencije i člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine u konkretnom slučaju, odnosno potrebno je odgovoriti na pitanje da li se u predmetnom postupku odlučivalo o građanskim pravima i obavezama apelanata, odnosno osnovanosti krivične optužbe u postupku koji se okončao odlukama koje se osporavaju apelacijom. S tim u vezi, Ustavni sud se poziva na svoju praksu prema kojoj postupak po prijedlogu za ponavljanje pravosnažno okončanog postupka nije postupak u kojem se utvrđuju građanska prava i obaveze, tj. nije se raspravljalo o meritumu pritužbe (npr. o osnovanosti tužbenog zahtijeva ili osnovanosti krivčne optužbe), nego se samo odlučuje o postojanju uslova da se odobri ponovni postupak (vidi, između ostalih, odluku Ustavnog suda AP-1040/07 od 26. juna 2007. godine, dostupna na www.ustavnisud.ba). Iz navedenog proizilazi da se u predmetnom postupku, nije odlučivalo o građanskim pravima i obavezama apelanata odnosno osnovanosti krivične optužbe u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije i člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine, već se samo odlučivalo o tome da li su ispunjeni formalni zakonski uslovi za ponavljanje postupka. Stoga, predmetni postupak ne ulazi u opseg prava na pravično suđenje u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije i člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine, pa proizlazi da je apelacija u ovom dijelu ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine i Evropskom konvencijom.
9. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tač. 4. i 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, odnosno ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
10. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće. Predsjednica
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Valerija Galić