Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3791/12 (V. P.)

Odluka donesena 17. 09. 2013.

  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
  • Ponavljanje postupka
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3791/12

Apelacija

Odluka o dopustivosti

17. 09. 2013.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Miodrag Simović i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 17. septembra 2013. godine u predmetu broj AP 3791/12, rješavajući apelaciju Vojne Pomrčić, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Vojne Pomrčić podnesena protiv rješenja Apelacionog suda Brčko Distrikta broj 96 0 P 002079 12 Gvl od 25. juna 2012. godine i rješenja Osnovnog suda Brčko Distrikta broj 96 0 P 002079 05 P od 19. decembra 2011.

godine, zbog toga što je apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

1. Vojna Pomrčić (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Brčkog, koju zastupa Mirko Simić, advokat iz Brčkog, podnijela je 29. oktobra 2012. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Apelacionog suda Brčko Distrikta (u daljnjem tekstu: Apelacioni sud) broj 96 0 P 002079 12 Gvl od 25. juna 2012. godine, kao i rješenja Osnovnog suda Brčko Distrikta (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 96 0 P 002079 05 P od 19. decembra 2011. godine.

2. Presudom Osnovnog suda broj P-106/05-I od 18. januara 2007. godine, koja je potvrđena presudom Apelacionog suda broj 097-0-Gž-07-000124 od 3. jula 2008. godine, odbijen je tužbeni zahtjev apelantice kojim traži da se utvrdi da je apelantica živjela u trajnoj vanbračnoj zajednici sa Hamdijom Pomrčićem u periodu od 1. jula 1998. godine do 15. septembra 2003. godine. Stavom II izreke apelantica je odbijena i sa zahtjevom na utvrđivanje da je ona stekla stanarsko pravo, te pravo trajnog i nesmetanog korištenja stana bivšeg nosioca stanarskog prava Hamdije Pomrčića iz Brčkog, koji se nalazi u Brčkom, u ulici Trg mladih broj 11, što je tuženi Brčko Distrik dužan trpjeti i apelantici omogućiti korištenje predmetnog prava. Istom presudom je obavezana apelantica da umješačima na strani tuženog nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 421,20 KM u roku od 15 dana po pravosnažnosti presude, pod prijetnjom prinudnog izvršenja.

3. Rješenjem Apelacionog suda broj 091-0-Rev-08-000029 od 3. decembra 2008. godine, revizija tužiteljice izjavljena protiv presude Apelacionog suda broj 097-0-Gž-07-000124 od 3. jula 2008. godine je odbačena kao nedopuštena.

4. Rješenjem Osnovnog suda broj 96 0 P 002079 05 P od 19. decembra 2011. godine, koje je potvrđeno rješenjem Apelacionog suda broj 96 0 P 002079 12 Gvl od 25. juna 2012. godine, odbijen je u cjelosti kao neosnovan prijedlog apelantice za ponavljanje postupka okončanog pravosnažnom presudom P-106/05-I od 18. januara 2007. godine. Istim rješenjem obavezana je apelantica da tuženoj plati troškove parničnog postupka u iznosu od 307,50 KM, a umješačima na stani tužene na ime troškova parničnog postupka iznos od 358,02 KM sve u roku od 30 dana po pravosnažnosti rješenja, pod prijetnjom prinudnog izvršenja.

5. Apelantica smatra da su joj osporenim odlukama povrijeđena prava iz člana II/3.e) i II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine kao i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i član 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tač. 9. Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

«Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.» Član 16. stav 1. i stav 4. tač. 9. Pravila Ustavnog suda glasi:

«1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

(9) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;»

7. U konkretnom slučaju apelantica izričito osporava rješenje Apelancionog suda broj 96 0 P 002079 12 Gvl od 25. juna 2012. godine, kojim je potvrđeno rješenje Osnovnog suda broj 96 0 P 002079 05 P od 19. decembra 2011. godine, a kojim je odbijen zahtjev za ponavljanje postupka.

8. Prvo pitanje na koje Ustavni sud treba da odgovori je primjenjivost člana 6. stav 1. Evropske konvencije i člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine u konkretnom slučaju, odnosno potrebno je odgovoriti na pitanje da li se u predmetnom postupku odlučivalo o građanskim pravima i obavezama apelanata, odnosno osnovanosti krivične optužbe u postupku koji se okončao odlukama koje se osporavaju apelacijom. S tim u vezi, Ustavni sud se poziva na svoju praksu prema kojoj postupak po prijedlogu za ponavljanje pravosnažno okončanog postupka nije postupak u kojem se utvrđuju građanska prava i obaveze, tj. nije se raspravljalo o meritumu pritužbe (npr. o osnovanosti tužbenog zahtijeva ili osnovanosti krivčne optužbe), nego se samo odlučuje o postojanju uslova da se odobri ponovni postupak (vidi, između ostalih, odluku Ustavnog suda AP-1040/07 od 26. juna 2007. godine, dostupna na www.ustavnisud.ba). Iz navedenog proizilazi da se u predmetnom postupku, nije odlučivalo o građanskim pravima i obavezama apelanata odnosno osnovanosti krivične optužbe u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije i člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine, već se samo odlučivalo o tome da li su ispunjeni formalni zakonski uslovi za ponavljanje postupka. Stoga, predmetni postupak ne ulazi u opseg prava na pravično suđenje u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije i člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine, pa proizlazi da je apelacija u ovom dijelu ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine i Evropskom konvencijom.

9. Ustavni sud, dalje, konstatuje de se u predmetnom postupku, a imajući u vidu da se u osporenim odlukama odlučivalo isključivo o procesnim pitanjima, nije odlučivalo ni o apelanticinim imovinskim pravima iz člana II/3.k ) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

10. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tač. 4. i 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, odnosno ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

11. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3791/12 (V. P.) | Sudska praksa | Aktio