Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3912/12 (D. K.)
Odluka donesena 17. 09. 2013.
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
- Ponavljanje postupka
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-3912/12
Apelacija
Odluka o dopustivosti
17. 09. 2013.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Miodrag Simović i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 17. septembra 2013. godine u predmetu broj AP 3912/12, rješavajući apelaciju Dragana Križića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Dragana Križića podnesena protiv rješenja Okružnog suda u Doboju broj 13 0 P 001886 12 Gvlž od 13. septembra 2012. godine i rješenja Okružnog suda u Doboju broj 13 0 P 001886 11 Gvl od 29. marta 2012. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. Dragan Križić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Doboja, podnio je 8. novembra 2012. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Okružnog suda u Doboju (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 13 0 P 001886 11 Gvl od 29. marta 2012. godine i rješenja Okružnog suda broj 13 0 P 001886 12 Gvlž od 13. septembra 2012. godine.
2. Presudom Osnovnog suda u Doboju (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj P-332/05 od 30. aprila 2007. godine, odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev tužioca Milana Lukića kojim je tražio da se utvrdi da na zemljišnim parcelama označenim sa k.č. br. 60 u površini od 79 m2, upisanim u k.o. Doboj, kao poslužnih dobara, čiji je vlasnik i zakonski držalac tužioc, nije ustanovljeno pravo služnosti prolaza motornim vozilima u korist trećih lica, te da se utvrdi da apelant nema pravo služnosti prolaza motornim vozilom preko dvorišta kuće tužioca, locirane u ulici Krnjinskih srpskih brigada preko parcele k.č. br. 60 i parcele k.č. br. 58 k.o. Doboj, pa da se apelant obaveže da u primjerenom vremenskom roku ne dužim od 90 dana prestane sa korištenjem ovog samovlasno pribavljenog prava i nadoknadi troškove postupka tužiocu u iznosu od 1.040,00 KM.
3. Presudom Okružnog suda broj 013-0-Gž-07-000 462 od 5. novembra 2008. godine, žalba tužioca je uvažena i prvostepena presuda preinačena tako što je utvrđeno da na navedenim parcelama, čiji je vlasnik i zakonski držalac tužioc, nije uspostavljeno pravo služnosti prolaza motornim vozilima u korist trećih lica, te je utvrđeno da apelant nema pravo služnosti prolaza motornim vozilima preko dvorišta kuće tužioca preko parcela k.č. br. 60 i 58 k.o. Doboj. Nadalje, apelant je obavezan da u primjerenom roku ne dužem od 90 dana prestane sa korištenjem tog samovlasno pribavljenog prava i da tužiocu nadoknadi troškove postupka u iznosu od 1.387,00 KM.
4. Rješenjem Okružnog suda broj 13 0 P 001886 11 Gvl od 29. marta 2012. godine, odbijen je kao neosnovan prijedlog apelanta za ponavljanje postupka pravosnažno okončanog presudom Osnovnog suda broj P-332/05 od 30. aprila 2007. godine, a koja je preinačena presudom Okružnog suda broj 013-0-Gž-07-000 462 od 5. novembra 2008. godine.
5. Rješenje Okružnog suda broj 13 0 P 001886 12 Gvlž od 13. septembra 2012. godine, žalba apelanta je odbijena i pobijano rješenje Okružnog suda 13 0 P 001886 11 Gvl od 29. marta 2012. godine je potvrđeno.
6. Apelant smatra da mu je navedenim odlukama povrijeđeno pravo na pravičan postupak iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na privatni i porodični život, dom i prepisku iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, te pravo na slobodu kretanja i prebivališta iz člana II/3.m) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 2. Protokola broj 4 uz Evropsku konvenciju.
7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»
Član 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda glasi: «Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;»
8. Prvo pitanje na koje Ustavni sud treba da odgovori je primjenjivost člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u konkretnom slučaju, odnosno potrebno je odgovoriti na pitanje da li se u predmetnom postupku odlučivalo o građanskim pravima i obavezama apelanta, odnosno osnovanosti krivične optužbe u postupku koji se okončao odlukama koje se osporavaju apelacijom. S tim u vezi, Ustavni sud se poziva na svoju praksu prema kojoj postupak po prijedlogu za ponavljanje pravosnažno okončanog postupka nije postupak u kojem se utvrđuju građanska prava i obaveze, tj. nije se raspravljalo o meritumu pritužbe (npr. o osnovanosti tužbenog zahtijeva ili osnovanosti krivične optužbe), nego se samo odlučuje o postojanju uslova da se odobri ponovni postupak (vidi, između ostalih, odluku Ustavnog suda AP-1040/07 od 26. juna 2007. godine, dostupna na www.ustavnisud.ba). Iz navedenog proizilazi da se u predmetnom postupku, pokrenutom po apelantovom prijedlogu za ponavljanje pravosnažno okonačanog postupka, nije odlučivalo o njegovim građanskim pravima i obavezama, u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije, već se samo odlučivalo o tome da li su ispunjeni formalni zakonski uslovi da se dozvoli ponavljanje postupka. Stoga, predmetni postupak ne ulazi u opseg prava na pravično suđenje u smislu člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, pa proizlazi da je apelacija u ovom dijelu ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine i Evropskom konvencijom.
9. Ustavni sud, dalje, konstatuje de se u predmetnom postupku, a imajući u vidu da se u osporenim odlukama odlučivalo isključivo o procesnim pitanjima, nije odlučivalo ni o apelantovim imovinskim pravima iz člana II/3.k ) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, kao ni o pravu na slobodu kretanja iz člana II/3.m) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 2. Protokola broj 4. uz Evropsku konvenciju, te da su apelantovi navodi i u tom dijelu, također, ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
10. Ustavni sud zaključuje da se, također, u predmetnom postupku nije odlučivalo o apelantovom pravu na privatni i porodični život, dom i prepisku iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana
8. Evropske konvencije, pa proizlazi da je apelacija i u ovom dijelu ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine i Evropskom konvencijom.
11. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, odnosno ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
12. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće. Predsjednica
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Valerija Galić