Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4188/12 (M. F.)

Odluka donesena 17. 09. 2013.

  • Protek roka
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-4188/12

Apelacija

Odluka o dopustivosti

17. 09. 2013.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Miodrag Simović i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 17. septembra 2013. godine u predmetu broj AP 4188/12, rješavajući apelaciju Mehmeda Ferizaja, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Mehmeda Ferizaja podnesena protiv rješenje Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 65 0 P 038358 12 Rev od 2. augusta 2012. godine, presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 P 038358 10 Gž od 19. januara 2012. godine i presude Općinskog suda u Sarajevu broj 65 0 P 003858 07 P od 15. decembra 2009. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.

OBRAZLOŽENJE

1. Mehmed Ferizaj (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sarajeva, kojeg zastupa Damir Koldžo, advokat iz Sarajeva, podnio je 4. decembra 2012. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenje Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 65 0 P 038358 12 Rev od 2. augusta 2012. godine, presude Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 65 0 P 038358 10 Gž od 19. januara 2012. godine i presude Općinskog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 65 0 P 003858 07 P od 15. decembra 2009. godine.

2. Presudom Općinskog suda broj 65 0 P 003858 07 P od 15. decembra 2009. godine, utvrđeno je da bračnu stečevinu na nekretninama, pobliže opisanim u stavu I i II izreke presude u omjeru od po ½ Kimeti Ferizaj (u daljnjem tekstu: tužiteljica) i apelanta, što je apelant dužan priznati i trpjeti da se bez njegovog daljeg znanja i privole ½ na tužiteljicu izvrši uknjižba u Zemljišnoj knjizi Općinskog suda u Sarajevu, odsjek KPU. Stavom III utvrđeno je da bračnu stečevinu čine stvari pobliže opisane u izreci presude sa dijelom od po ½ tužiteljice i apelanta, što je apelant dužan priznati i trpjeti.U stavu IV izreke presude odbijen je tužbeni zahtjev koji se odnosi na utvrđenje bračne stečevine na nekretnini pobliže opisanoj u izreci presude. Istom presudom apelant je dužan tužiteljici naknaditi troškova parničnog postupka.

3. Presudom Kantonalnog suda broj 65 0 P 038358 10 Gž od 19. januara 2012. godine, žalba tužiteljice je uvažena i prvostepena presuda preinačena u stavu IV na način da je utvrđeno da bračnu stečevinu na nekretnini pobliže opisanoj u izreci u omjeru ½ tužiteljice i apelanata, što je apelant dužan priznati i trpjet da se bez njegovog znanja i privole izvrši uknjižba sa ½ na tužiteljicu. U preostalom dijelu žalba apelanta je odbijena i prvostepena presuda je potvrđena.

4. Rješenjem Vrhovnog suda broj 65 0 P 038358 12 Rev od 2. augusta 2012. godine, utvrđeno je da se radi o nenovčanom potraživanju pa je za odlučivanje o dopuštenosti revizije mjerodavna vrijednost spora navedena u tužbi (7.000,00 KM). U obrazloženju navedenog rješenja, Vrhovni sud je naveo da prema članu 237. stav 2. važećeg Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP) revizija nije dopuštena ako vrijednost pobijanog dijela pravomoćne presude ne prelazi 10.000,00 KM. Takođe, Vrhovni sud navodi da se u konkretnom slučaju nije ni stekao uslov propisan odredbom člana 237. stav 3. ZPP (da sud izuzetno dozvoli reviziju) jer odlučivanje po izjavljenoj reviziji ne bi bilo od značaja za primjenu prava u drugim slučajevima. Iz navedenih razloga, Vrhovni sud je reviziju kao nedopuštenu odbacio primjenom člana 247. stav 1. ZPP.

5. Apelant smatra da je osporenim odlukama povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija), te pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola 1 uz Europsku konvenciju.

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi:

1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (4) protekao je rok za podnošenje apelacije;

7. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora doći do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na posljednji pravni lijek, koji je djelotvoran da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjnje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).

8. Apelant je protiv presude Kantonalnog suda broj 65 0 P 038358 10 Gž od 19. januara 2012. godine izjavio reviziju, ali je ona rješenjem Vrhovnog suda broj 65 0 P 038358 12 Rev od 2. augusta 2012. godine odbačena kao nedozvoljena. Ustavni sud konstatuje da je revizija u ovom slučaju neefektivan pravni lijek u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Obzirom na navedeno, proizilazi da je konačna odluka u predmetnom slučaju presuda Kantonalnog suda.

9. Ustavni sud nije smatrao potrebnim utvrđivati tačan datum kada je apelantu dostavljena presuda Kantonalnog suda, budući da je osporeno rješenje Vrhovnog suda o reviziji doneseno 2. augusta 2012. godine, pa se podrazumijeva da je apelant presudu Kantonalnog suda morao primiti prije navedenog datuma. Budući da je apelacija Ustavnom sudu podnesena 4. decembra 2012., proizilazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka od 60 dana kada je apelant primio osporenu presudu Kantonalnog suda.

10. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

11. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće. Predsjednica

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Valerija Galić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4188/12 (M. F.) | Sudska praksa | Aktio