Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4346/12 (F. N.)
Odluka donesena 17. 09. 2013.
- Protek roka
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-4346/12
Apelacija
Odluka o dopustivosti
17. 09. 2013.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Miodrag Simović i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 17. septembra 2013. godine, u predmetu broj AP 4346/12, rješavajući apelaciju Fikreta Nurikića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Fikreta Nurikića podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 28 0 P 000033 12 Rev od 29. augusta 2012. godine, presude Kantonalnog suda u Tuzli broj 28 0 P 000033 11 Gž od 13. januara 2012. godine i presude Općinskog suda u Gradačcu broj 28 0 P 00003 06 P od 8. decembra 2010. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.
OBRAZLOŽENJE
1. Fikret Nurikić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Srebrenika, kojeg zastupa Safet Kikić, advokat iz Gradačca, podnio je 10. decembra 2012. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 28 0 P 000033 12 Rev od 29. augusta 2012. godine, presude Kantonalnog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 28 0 P 000033 11 Gž od 13. januara 2012. godine i presude Općinskog suda u Gradačcu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 28 0 P 00003 06 P od 8. decembra 2010. godine.
2. Presudom Općinskog suda broj 28 0 P 00003 06 P od 8. decembra 2010. godine, utvrđeno je da je tužiteljica Hava Nurikić-Gallinger po osnovu bračne zajednice i zajednice života sa apelantom stekla ½ na zajedničkoj imovini pobliže opisanu u izreci presude, te je apelant ima trpiti da se po pravosnažnosti ove presude tužiteljica upiše u zemljišnim i katastarskim knjigama na navedenim nekretninama kao suvlasnik sa dijelom ½. Istom presudom, utvrđena je obaveza apelanta da tužiteljici nadoknadi troškove postupka u iznosu od 3.680,00 KM u roku od 30 dana od dana pravosnažnosti presude.
3. Presudom Kantonalnog suda broj 28 0 P 000033 11 Gž od 13. januara 2012. godine, žalba apelanta je odbijena i potvrđena je prvostepena presuda.
4. Rješenjem Vrhovnog suda broj 28 0 P 000033 12 Rev od 29. augusta 2012. godine, odbačena je kao nedopuštena revizija apelanta izjavljena protiv presude Kantonalnog suda broj 28 0 P 000033 11 Gž od 13. januara 2012. godine. U obrazloženju navedenog rješenja, Vrhovni sud je naveo da prema članu 237. stav 2. važećeg Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP) revizija nije dopuštena ako vrijednost pobijanog dijela pravomoćne presude ne prelazi 10.000,00 KM. Tužiteljica je u tužbi naznačila da se tužbeni zahtjev odnosi na nenovčano potraživanje pa je za ocjenu prava mjerodavna vrijednost koju je tužiteljica u tužbi naznačila, te obzirom na naznačenu vrijednost spora od 5.000,00 KM nije ispunjen uslov iz člana 237. stav 2. ZPP za dopuštenost revizije. Također, Vrhovni sud navodi da se u konkretnom slučaju nije ni stekao uslov propisan odredbom člana 237. stav 3. ZPP (da sud izuzetno dozvoli reviziju) jer odlučivanje po izjavljenoj reviziji ne bi bilo od značaja za primjenu prava u drugim slučajevima. Iz navedenih razloga, Vrhovni sud je reviziju kao nedopuštenu odbacio primjenom člana 247. ZPP-a.
5. Apelant smatra da je osporenim odlukama povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija).
6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi:
1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (4) protekao je rok za podnošenje apelacije;
7. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora doći do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na posljednji pravni lijek, koji je djelotvoran da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjnje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).
8. Apelant je protiv presude Kantonalnog suda broj 28 0 P 000033 11 Gž od 13. januara 2012. godine izjavio reviziju, ali je ona rješenjem Vrhovnog suda broj 28 0 P 000033 12 Rev od 29. augusta 2012. godine odbačena kao nedozvoljena. Ustavni sud konstatuje da je revizija u ovom slučaju neefektivan pravni lijek u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Obzirom na navedeno, proizilazi da je konačna odluka u predmetnom slučaju presuda Kantonalnog suda.
9. Ustavni sud nije smatrao potrebnim utvrđivati tačan datum kada je apelantu dostavljena presuda Kantonalnog suda, budući da je osporeno rješenje Vrhovnog suda o reviziji doneseno 29. augusta 2012. godine, pa se podrazumijeva da je apelant presudu Kantonalnog suda moralo primiti prije navedenog datuma. Budući da je apelacija Ustavnom sudu podnesena 10. decembra 2012. godine, proizilazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka od 60 dana kada je apelant primio osporenu presudu Kantonalnog suda.
10. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
11. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Valerija Galić