Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4354/12 (S. I.)
Odluka donesena 17. 09. 2013.
- Protek roka
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-4354/12
Apelacija
Odluka o dopustivosti
17. 09. 2013.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Miodrag Simović i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 17. septembra 2013. godine u predmetu broj AP 4354/12, rješavajući apelaciju Senada Ibrahimagića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Senada Ibrahimagića podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 43 0 P 036559 12 Rev od 16. oktobra 2012. godine, presude Kantonalnog suda u Zenici broj 43 0 P 036559 11 Gž od 29. februara 2012. godine i presude Općinskog suda u Zenici broj 43 0 P 036559 10 P od 19. maja 2011. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.
OBRAZLOŽENJE
1. Senad Ibrahimagić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Zenice, kojeg zastupa Nermina Pivić, advokat iz Zenice, podnio je 10. decembra 2012. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 43 0 P 036559 12 Rev od 16. oktobra 2012. godine, presude Kantonalnog suda u Zenici (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 43 0 P 036559 11 Gž od 29. februara 2012. godine i presude Općinskog suda u Zenici (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 43 0 P 036559 10 P od 19. maja 2011. godine.
2. Presudom Općinskog suda broj 43 0 P 036559 10 P od 19. maja 2011. godine, tuženom JP „Elektroprivreda Bosne i Hercegovine“ d.d. Sarajevo je naloženo da apelantu na ime naknade nematerijalne štete isplati iznos od 3.390,00 KM na način bliže opisan u izreci sa zakonskom zateznom kamatom i troškovima parničnog postupka u iznosu od 1.657,80 KM. Istom presudom, preostali dio tužbenog zahtjeva za iznos od 8.000,00 KM je odbijen.
3. Presudom Kantonalnog suda broj 43 0 P 036559 11 Gž od 29. februara 2012. godine, žalba apelanta je uvažena, pobijana presuda u dijelu odluke o naknadi ukupne nematerijalne štete preinačena i obavezan je tuženi da isplati apelantu iznos od 4.390,00 KM, umjesto dosuđenog iznosa od 3.390,00 KM, te je odbijen preostali dio tužbenog zahtjeva preko dosuđenog iznosa od 7.000,00 KM, umjesto za iznos od 8.000,00 KM. žIstom presudom preinačena je i odluka o naknadi troškova postupka i obavezan tuženi da isplati apelantu 1.808,75 KM, umjesto iznosa od 1.657,80 KM.
4. Rješenjem Vrhovnog suda broj 43 0 P 036559 12 Rev od 16. oktobra 2012. godine, odbačena je kao nedopuštena revizija apelanta izjavljena protiv presude Kantonalnog suda broj 43 0 P 036559 11 Gž od 29. februara 2012. godine. U obrazloženju navedenog rješenja, Vrhovni sud je naveo da prema članu 237. stav 2. važećeg Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP) revizija nije dopuštena ako vrijednost pobijanog dijela pravomoćne presude ne prelazi 10.000,00 KM. Također, Vrhovni sud navodi da se u konkretnom slučaju nije ni stekao uslov propisan odredbom člana 237. stav 3. ZPP (da sud izuzetno dozvoli reviziju) jer odlučivanje po izjavljenoj reviziji ne bi bilo od značaja za primjenu prava u drugim slučajevima. Iz navedenih razloga, Vrhovni sud je reviziju kao nedopuštenu odbacio primjenom člana 247. ZPP-a.
5. Apelant smatra da je osporenim odlukama povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), te pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola 1 uz Evropsku konvenciju.
6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi:
1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio. 4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (4) protekao je rok za podnošenje apelacije;
7. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora doći do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na posljednji pravni lijek, koji je djelotvoran da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjnje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).
8. Apelant je protiv presude Kantonalnog suda broj 43 0 P 036559 11 Gž od 29. februara 2012. godine izjavio reviziju, ali je ona rješenjem Vrhovnog suda broj 43 0 P 036559 12 Rev od 16. oktobra 2012. godine odbačena kao nedozvoljena. Ustavni sud konstatuje da je revizija u ovom slučaju neefektivan pravni lijek u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Obzirom na navedeno, proizilazi da je konačna odluka u predmetnom slučaju presuda Kantonalnog suda.
9. Ustavni sud nije smatrao potrebnim utvrđivati tačan datum kada je apelantu dostavljena presuda Kantonalnog suda broj 43 0 P 036559 11 Gž od 29. februara 2012. godine, budući da je prema navodima u apelaciji apelant 26. aprila 2012. godine izjavio reviziju protiv osporene presude Vrhovnom sudu, pa se podrazumijeva da je apelant presudu Kantonalnog suda morao primiti prije navedenog datuma. Budući da je apelacija Ustavnom sudu podnesena 10. decembra 2012. godine, proizilazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka od 60 dana kada je apelant primio osporenu presudu Kantonalnog suda.
10. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
11. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Valerija Galić