Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4466/12 (K. G., V. P., A. H. i E. H.)
Odluka donesena 17. 09. 2013.
- Protek roka
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-4466/12
Apelacija
Odluka o dopustivosti
17. 09. 2013.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Miodrag Simović i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 17. septembra 2013. godine u predmetu broj AP 4466/12, rješavajući apelaciju Kanite Guber i drugih, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Kanite Guber, Vahide Palavrić, Aide Hrapić i Edine Hadžić podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 29 0 P 001411 11 Rev od 11. oktobra 2012. godine, presude Kantonalnog suda u Tuzli broj 29 0 P 001411 10 Gž 2 od 31. januara 2011. godine i presude Općinskog suda u Kalesiji broj 29 0 P 001411 10 P2 od 16. augusta 2010. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.
OBRAZLOŽENJE
1. Kanita Guber, Vahida Palavrić, Aida Hrapić i Edina Hadžić (u daljnjem tekstu: apelantice) sve iz Tuzle, koje zastupa Drago Raljić, advokat iz Tuzle, podnijele su 17. decembra 2012. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 29 0 P 001411 11 Rev od 11. oktobra 2012. godine, presude Kantonalnog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 29 0 P 001411 10 Gž 2 od 31. januara 2011. godine i presude Općinskog suda u Kalesiji (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 29 0 P 001411 10 P2 od 16. augusta 2010. godine.
2. Presudom Općinskog suda broj 29 0 P 001411 10 P2 od 16. augusta 2010. godine, obavezan je tuženi Tuzlanski kanton da apelanticama na ime razlike naknade za ishranu (toplog obroka), razlike naknade za korištenje godišnjeg odmora (regresa) za 2005. godinu i na ime jubilarnih nagrada isplati iznose kako je to pobliže navedeno u izreci prvostepene presude.
3. Presudom Kantonalnog suda broj 29 0 P 001411 10 Gž 2 od 31. januara 2011. godine, žalba apelantica je odbijena kao neosnovana, žalba tuženog djelimično uvažena i prvostepena presuda djelimično ukinuta u dijelu izreke kojom je apelantici Kaniti Gruber na ime jubilarne nagrade za navršenih 20 godine neprekidnog radnog staža dosuđen iznos od 762,28 KM, a apelantici Edini Hadžić u dosuđujućem dijelu naknade razlike za topli obrok za period juni 2005. godine do 8. septembar 2005. godineu iznosu od 243,45 KM i razlika regresa za 2005. godinu u iznosu od 254,98 KM, sve sa zakonskim zateznim kamatama na te iznose i tužba u tom dijelu je odbačena, dok je u dijelu odluke o troškovima postupka prvostepena presuda preinačena na način da je tuženi obavezan da apelanticama plati troškove parničnog postupka u iznosu od 173,16 KM umjesto 305,65 KM. U ostalom dosuđujućem i odbijajućem dijelu tužbenog zahtjeva prvostepena presuda je potvrđena, te odbijeni zahtjevi parničnih stranaka na naknadu troškova žalbenog postupka.
4. Rješenjem Vrhovnog suda broj 29 0 P 001411 11 Rev od 11. oktobra 2012. godine, odbačena je kao nedopuštena revizija apelantica izjavljena protiv presude Kantonalnog suda broj 29 0 P 001411 10 Gž 2 od 31. januara 2011. godine. U obrazloženju navedenog rješenja, Vrhovni sud je naveo da prema članu 237. stav 2. važećeg Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP) revizija nije dopuštena ako vrijednost pobijanog dijela pravomoćne presude ne prelazi 10.000,00 KM. Također, Vrhovni sud navodi da se u konkretnom slučaju nije ni stekao uslov propisan odredbom člana 237. stav 3. ZPP (da sud izuzetno dozvoli reviziju) jer odlučivanje po izjavljenoj reviziji ne bi bilo od značaja za primjenu prava u drugim slučajevima. Iz navedenih razloga, Vrhovni sud je reviziju kao nedopuštenu odbacio primjenom člana 247. ZPP-a.
5. Apelantice smatraju da je osporenim odlukama povrijeđeno njihovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija), te pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola 1 uz Europsku konvenciju.
6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi:
1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (4) protekao je rok za podnošenje apelacije;
7. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora doći do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na posljednji pravni lijek, koji je djelotvoran da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjnje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).
8. Apelantice su protiv presude Kantonalnog suda broj 29 0 P 001411 10 Gž 2 od 31. januara 2011. godine izjavile reviziju, ali je ona rješenjem Vrhovnog suda broj 29 0 P 001411 11 Rev od 11. oktobra 2012. godine odbačena kao nedozvoljena. Ustavni sud konstatuje da je revizija u ovom slučaju neefektivan pravni lijek u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Obzirom na navedeno, proizilazi da je konačna odluka u predmetnom slučaju presuda Kantonalnog suda.
9. Ustavni sud nije smatrao potrebnim utvrđivati tačan datum kada je apelanticama dostavljena presuda Kantonalnog suda, budući da je osporeno rješenje Vrhovnog suda o reviziji doneseno 11. oktobra 2012. godine, pa se podrazumijeva da su apelantice presudu Kantonalnog suda morale primiti prije navedenog datuma. Budući da je apelacija Ustavnom sudu podnesena 17. decembra 2012. godine, proizilazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka od 60 dana kada su apelantice primile osporenu presudu Kantonalnog suda.
10. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
11. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće. Predsjednica
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Valerija Galić