Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4475/12 (H.I.)

Odluka donesena 17. 09. 2013.

  • Protek roka
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-4475/12

Apelacija

Odluka o dopustivosti

17. 09. 2013.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Miodrag Simović i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 17. septembra 2013. godine, u predmetu broj AP 4475/12, rješavajući apelaciju H.I., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija H.I. podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 43 0 P 015559 11 Rev od 25. septembra 2012. godine, presude Kantonalnog suda u Zenici broj 43 0 P 015559 10 Gž od 5. maja 2011. godine i presude Općinskog suda u Zenici broj 43 0 P 0015559 08 P od 13. novembra 2009. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.

OBRAZLOŽENJE

1. H.I. (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Zenice, koju zastupa Fatima Bajramović-Đukić, advokat iz Zenice, podnijela je 17. decembra 2012. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 43 0 P 015559 11 Rev od 25. septembra 2012. godine, presude Kantonalnog suda u Zenici (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 43 0 P 015559 10 Gž od 5. maja 2011. godine i presude Općinskog suda u Zenici (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 43 0 P 0015559 08 P od 13. novembra 2009. godine.

2. Presudom Općinskog suda broj 43 0 P 0015559 08 P od 13. novembra 2009. godine, obavezana je tužena Željezara „Zenica“ d.o.o. Zenica da apelantici za vrijeme privremenog prekida rada u periodu od 1. juna 2005. godine do 7. februara 2008. godine isplati iznos od 10.614,75 KM sa zakonskim zateznim kamatama počev od 27. februara 2008. godine kao dana podnošenja tužbe pa do isplate i da joj nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 3.280,80 KM.

3. Presudom Kantonalnog suda broj 43 0 P 015559 10 Gž od 5. maja 2011. godine, žalba tužene je djelimično uvažena i prvostepena presuda preinačena tako da je tužena obavezana da apelantici na ime naknade plaće za vrijeme privremenog prekida rada umjesto iznosa od 10.614,75 KM isplati iznos od 5.535,31 KM sa zakonskim zateznim kamatama počev od 27. februara 2008. godine pa do isplate. Nadalje, preinačena je odluka o troškovima postupka tako da je tužena obavezana da apelantici naknadi troškove postupka u iznosu od 1.710,19 KM umjesto iznosa od 3.280,80 KM., dok je u preostalom dijelu žalba odbijena.

4. Rješenjem Vrhovnog suda broj 43 0 P 015559 11 Rev od 25. septembra 2012. godine, odbačena je revizija apelantice izjaavljena protiv presude Kantonalnog suda broj 43 0 P 015559 10 Gž od 5. maja 2011. godine. U obrazloženju navedenog rješenja, Vrhovni sud je naveo da prema članu 237. stav 2. važećeg Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP) revizija nije dopuštena ako vrijednost pobijanog dijela pravomoćne presude ne prelazi 10.000,00 KM. Vrhovni sud je ocijenio da odlučivanje o reviziji u konkretnom predmetu nije od značaja za primjenu prava u drugim slučajevima, te da nema mjesta za primjenu člana 237. stav 3. ZPP-a. S obzirom na navedene odredbe zakona, proizilazi da je revizija nedozvoljena po osnovu člana 237. stava 2 pošto vrijednost pobijanog dijela pravosnažne presude je iznos od 5.079,44 KM. Iz navedenih razloga, Vrhovni sud je reviziju kao nedopuštenu odbacio primjenom člana 247. ZPP-a.

5. Apelantica smatra da joj je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola 1 uz Evropsku konvenciju.

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi:

1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio. 4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (4) protekao je rok za podnošenje apelacije;

7. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora doći do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na posljednji pravni lijek, koji je djelotvoran da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjnje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).

8. Apelantica je protiv presude Kantonalnog suda broj 43 0 P 015559 10 Gž od 5. maja 2011. godine izjavila reviziju, ali je ona rješenjem Vrhovnog suda broj 43 0 P 015559 11 Rev od 25. septembra 2012. godine odbačena kao nedozvoljena. Ustavni sud konstatuje da je revizija u ovom slučaju neefektivan pravni lijek u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Obzirom na navedeno, proizilazi da je konačna odluka u predmetnom slučaju presuda Kantonalnog suda.

9. Ustavni sud nije smatrao potrebnim utvrđivati tačan datum kada je apelantici dostavljena presuda Kantonalnog suda, budući da je osporeno rješenje Vrhovnog suda o reviziji doneseno 25. septembra 2012. godine, pa se podrazumijeva da je presudu Kantonalnog suda apelantica morala primiti prije navedenog datuma. Budući da je apelacija Ustavnom sudu podnesena 17. decembra 2012. godine, proizilazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka od 60 dana kada je apelant primio osporeno presuda Kantonalnog suda.

10. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

11. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4475/12 (H.I.) | Sudska praksa | Aktio