Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4558/12 (L. K.)
Odluka donesena 17. 09. 2013.
- Protek roka
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
- Ponavljanje postupka
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-4558/12
Apelacija
Odluka o dopustivosti
17. 09. 2013.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Miodrag Simović i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 17. septembra 2013. godine u predmetu broj AP 4558/12, rješavajući apelaciju Ljiljane Klještam, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tač. 4. i 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Ljiljane Klještam podnesena protiv presude Okružnog suda u Istočnom Sarajevu broj 014-0-Gž-08.000064 od 29. maja 2009. godine i presude Osnovnog suda u Sokocu broj 089-0-P-07-000 187 od 15. novembra 2007. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Ljiljane Klještam podnesena protiv rješenja Okružnog suda u Istočnom Sarajevu broj 14 0 P 001824 12 Gvl od 31. oktobra 2012. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. Ljiljana Klještam (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Vlasenice, koju zastupa Neđo Šutanović, advokat iz Sokoca, podnijela je 20. decembra 2012. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Osnovnog suda u Sokocu (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 089-0-P-07-000 187 od 15. novembra 2007. godine, presude Okružnog suda u Istočnom Sarajevu (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 014-0-Gž-08.000064 od 29. maja 2009. godine i rješenja Okružnog suda broj 14 0 P 001824 12 Gvl od 31. oktobra 2012. godine.
2. Presudom Osnovnog suda broj 089-0-P-07-000 187 od 15. novembra 2007. godine, odbijen je zahtjev apelantice da se ponište kao nezakoniti pojedinačni akt predsjednika Osnovnog suda u Vlasenici, navedeni u izreci presude, te naloži tuženoj Republici Srpskoj-Ministarstvu pravde, Osnovni sud u Vlasenici da apelanticu vrati u radni odnos i rasporedi na radno mjesto koje odgovara njenim stručnim i radnim sposobnostima. Istom presudom obavezana je apelantica da tuženoj na ime toškova postupka isplati iznos od 600,00 KM.
3. Presudom Okružnog suda broj 014-0-Gž-08.000064 od 29. maja 2009. godine, odbijena je žalba apelantice i potvrđena je presuda Osnovnog suda broj 089-0-P-07-000 187 od 15. novembra 2007. godine.
4. Rješenjem Okružnog suda broj 14 0 P 001824 12 Gvl od 31. oktobra 2012. godine, odbijen je prijedlog apelantice za ponavljanje postupka, a koji je pravosnažno okončan presudom Okružnog suda broj 014-0-Gž-08.000064 od 29. maja 2009. godine.
5. Apelantica smatra da joj je navedenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvencije.
6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tač. 4. i 9. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»
Član 16. stav 1. i stav 4. tač. 4. i 9. Pravila Ustavnog suda glasi: «1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (4) protekao je rok za podnošenje apelacije; (9) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;» U odnosu na presudu Okružnog suda broj 014-0-Gž-08.000064 od 29. maja 2009. godine i presudu Osnovnog suda broj 089-0-P-07-000 187 od 15. novembra 2007. godine.
7. Ustavni sud nije smatrao potrebnim utvrđivati tačan datum kada je apelantici dostavljena presudu Okružnog suda broj 014-0-Gž-08.000064 od 29. maja 2009. godine, budući da je Okružni sud 17. aprila 2012. godine, rješavajući po prijedlogu za ponavljanje pravosnažno okončanog postupka, donio rješenje broj 14 0 P 001824 12 Gvl, pa se podrazumijeva da je navedenu presudu apelantica morala primiti prije navedenog datuma. Budući da je apelacija Ustavnom sudu podnesena 20. decembra 2012. godine, proizilazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim Ustavni sud je zaključio da je apelacija u ovom dijelu podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka od 60 dana kada je apelantica primila osporenu presudu.
U odnosu na rješenje Okružnog suda broj 14 0 P 001824 12 Gvl od 31. oktobra 2012. godine.
8. Prvo pitanje na koje Ustavni sud treba da odgovori je primjenjivost člana 6. stav 1. Evropske konvencije u konkretnom slučaju, odnosno potrebno je odgovoriti na pitanje da li se u predmetnom postupku odlučivalo o građanskim pravima i obavezama apelantice, odnosno osnovanosti krivične optužbe u postupku koji se okončao odlukama koje se osporavaju apelacijom. S tim u vezi, Ustavni sud se poziva na svoju praksu prema kojoj postupak po prijedlogu za ponavljanje pravosnažno okončanog postupka nije postupak u kojem se utvrđuju građanska prava i obaveze, tj. nije se raspravljalo o meritumu pritužbe (npr. o osnovanosti tužbenog zahtijeva ili osnovanosti krivične optužbe), nego se samo odlučuje o postojanju uslova da se odobri ponovni postupak (vidi, između ostalih, odluku Ustavnog suda AP-1040/07 od 26. juna 2007. godine, dostupna na www.ustavnisud.ba). Iz navedenog proizilazi da se u predmetnom postupku, pokrenutom po apelanticinom prijedlogu za ponavljanje pravosnažno okonačanog postupka, nije odlučivalo o njegovim građanskim pravima i obavezama, odnosno osnovanosti krivične optužbe, u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije, već se samo odlučivalo o tome da li su ispunjeni formalni zakonski uslovi da se dozvoli ponavljanje postupka. Stoga, predmetni postupak ne ulazi u opseg prava na pravično suđenje u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije, pa proizlazi da je apelacija u ovom dijelu ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine i Evropskom konvencijom.
9. Ustavni sud, dalje, konstatuje de se u predmetnom postupku, a imajući u vidu da se u osporenim odlukama odlučivalo isključivo o procesnim pitanjima, nije odlučivalo ni o apelanticinim imovinskim pravima iz člana II/3.k ) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
10. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tač. 4. i 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, odnosno ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
11. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Valerija Galić