Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4628/11 (H.Č.)

Odluka donesena 17. 09. 2013.

  • Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-4628/11

Apelacija

Odluka o dopustivosti

17. 09. 2013.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Miodrag Simović i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 17. septembra 2013. godine u predmetu broj AP 4628/11, rješavajući apelaciju H.Č., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija H.Č. podnesena protiv presude Kantonalnog suda u Mostaru broj 58 0 P 000549 10 Gž od 22.

septembra 2011. godine i presude Općinskog suda u Mostaru broj 07 58 P 000549 05 P od 21. juna 2010. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.

OBRAZLOŽENJE

1. H.Č. (u daljnjem tekstu: apelantica), iz Mostara, koju zastupa Zdravko Rajić, advokat iz Mostara, podnijela je 3. decembra 2011. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Kantonalnog suda u Mostaru (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 58 0 P 000549 10 Gž od 22. septembra 2011. godine i presude Općinskog suda u Mostaru (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 07 58 P 000549 05 P od 21. juna 2010. godine.

2. Presudom Općinskog suda broj 07 58 P 000549 05 P od 21. juna 2010. godine, utvrđena je obaveza apelantice da preda Abidi Breko i Nusreti Šiširak (u daljnjem tekstu: tužiteljice) u posjed i slobodno raspolaganje stambeni objekt, izgrađen na nekretnini označenoj kao k.č. 2/20 (6063), upisanoj u z.k. ul. br. 3955 k.o. Mostar, slobodan od lica i stvari u roku od 30 dana. Nadalje, apelantica je obavezana, na ime korištenja porodično-stambenog objekta u Mostaru, ul. Ćevrina br. 11, izgrađenog na nekretnini označenoj kao k.č. 2/20 (6063) upisanoj u z.k. ul. br. 3955 k.o. Mostar, a koji se sastoji od prizemlja i sprata, platiti tužiteljicama mjesečne novčane iznose od 350,00 KM počev od 25. juna 2002. godine do 20. maja 2010. godine, sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama počev od dospjelosti svakog pojedinačnog mjesečnog iznosa 5-tog u mjesecu za tekući mjesec pa do isplate, te im nadoknaditi troškove parničnog postupka u iznosu od 6.517,50 KM, sve u roku od 30 dana. Odbijen je preostali dio tužbenog zahtjeva preko dosuđenog. Takođe, odbijen je tužbeni zahtjev kojim tužiteljice traže da sud naloži Pašanu Čulinoviću (u daljnjem tekstu: tuženom) da preda u posjed tužiteljicama predmetni objekt u Mostaru, u ul. Čevrina br. 11, te im na ime korištenja istog mjesečno isplati iznos od 500,00 KM, sa zakonskim zateznim kamatama od dana 25. juna 2002. godine pa do isplate, kao i da im nadoknadi troškove parničnog postupka. Istom presudom odbijen je protu-tužbeni zahtjev kojim je traženo da se utvrdi da je apelantica suvlasnik sa ½ dijela stambenog objekta izgrađenog na nekretnini označenoj kao k.č. 2/20 (6063) upisanoj u z.k. br. 3955 k.. Mostar, pa sa su joj tužiteljice dužne priznati prednje pravo i izdati valjanu tabularnu ispravu za upis prava vlasništva u zemljišne knjige, a u suprotnom sa će je zamjeniti ova presuda, te joj nadoknaditi troškove parničnog postupka u roku od 30 dana. Odbijen je i fakultativno postavljeni protu-tužbeni zahtjev kojim je traženo da se tužiteljice obavežu isplatiti apelantici, na ime naknade materijalne štete, iznos od 60.000,00 KM, sa zakonskim zateznim kamatama od dana podnošenja tužbe, pa do konačne isplate, te joj nadoknaditi troškove parničnog postupka.

3. Presudom Kantonalnog suda broj 58 0 P 000549 10 Gž od 22. septembra 2011. godine, žalba apelantice je djelimično uvažena, prvostepena presuda Općinskog suda broj 07 58 P 000549 05 P od 21. juna 2010. godine je preinačena, tako što umjesto iznosa od 350,00 KM, treba da stoji 116,60 KM, a umjesto datuma 25. juni 2002. godine, treba da stoji datum 10. oktobar 2008. godine. U ostalom dijelu žalba apelantice, kao i žalba tužiteljica je u cjelosti odbijena kao neosnovana i prvostepena presuda je potvrđena.

4. Apelantica smatra da joj je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravičan postupak iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), te pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini. Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda glasi:

1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

(15) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;

6. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odlukom, kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta), ne može se smatrati konačnom, a pravni lijek iscrpljenim. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).

7. Iz stanja spisa proizilazi da apelantica nije izjavila reviziju protiv osporene Kantonalnog suda broj 58 0 P 000549 10 Gž od 22. septembra 2011. godine, već je podnijela apelaciju Ustavnom sudu.

8. Prema ustaljenoj praksi Ustavnog suda, revizija, kao vanredni pravni lijek, predstavlja, u slučajevima u kojima je dopuštena, efektivan pravni lijek (vidi odluku Ustavnog suda, U-136/03, od 19. aprila 2004. godine). U slučaju da je revizija dopuštena, tada se mora iscrpiti prije podnošenja apelacije Ustavnom sudu. Naime, u članu 237. Zakona o parničnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine («Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine» br. 53/03, 73/05 i 19/06, u daljnjem tekstu: ZPP), propisano je: (1) Stranke mogu izjaviti reviziju protiv pravomoćne presude donesene u drugom stepenu u roku od 30 dana od dana dostave prepisa presude. (2) Revizija nije dopuštena ako vrijednost pobijanog dijela pravomoćne presude ne prelazi 10.000 konvertibilnih maraka. (3) Izuzetno, Vrhovni sud Federacije može dopustiti reviziju u svim predmetima, ako ocijeni da bi odlučivanje po reviziji bilo od značaja za primjenu prava u drugim slučajevima.

9. S tim u vezi, Ustavni sud zapaža da je apelanticin protutužbeni zahtjev odbijen u cijelosti, a kako je označena vrijednost spora 60.000,00 KM, slijedi da osporeni dio pravosnažne presude prelazi iznos od 10.000,00 KM, shodno članu 237. ZPP-a. U skladu sa prethodno navedenim, apelantica je trebala protiv presude Kantonalnog suda broj 58 0 P 000549 10 Gž od 22. septembra 2011. godine, budući da osporeni dio pravosnažne presude prelazi iznos od 10.000,00 KM, shodno članu 237. ZPP-a, izjaviti reviziju Vrhovnom sudu Federacije Bosne i Hercegovine, što nije učinila. Propustom da izjavi reviziju apelantica se lišila mogućnosti da dođe do konačne odluke koja bi mogla biti predmet razmatranja apelacije od strane Ustavnog suda, čime je propustila iscrpiti djelotvorne pravne lijekove u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Prema tome, pošto nije ispunjen uslov iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, apelacija se ne može razmatrati.

10. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

11. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4628/11 (H.Č.) | Sudska praksa | Aktio