Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4698/12 (H. A.)

Odluka donesena 17. 09. 2013.

  • Protek roka
  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
  • Ponavljanje postupka
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-4698/12

Apelacija

Odluka o dopustivosti

17. 09. 2013.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Miodrag Simović i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 17. septembra 2013. godine u predmetu broj AP 4698/12, rješavajući apelaciju Hilme Arnauta, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tač. 4. i 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Hilme Arnauta podnesena protiv presude Osnovnog suda u Zvorniku broj P.1646/00 od 15. novembra 2002. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Hilme Arnauta podnesena protiv rješenja Okružnog suda u Bijeljini broj 12 0 P 002865 12 Gvlž od 14. novembra 2012. godine i rješenja Okružnog suda u Bijeljini broj 12 0 P 002865 12 Gvl od 29. februara 2012. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

1. Hilmo Arnaut (u daljnjem tekstu: apelant) iz Austrije, kojeg zastupa Miodrag Stojanović, advokat iz Bijeljine, podnio je 27. decembra 2012. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Osnovnog suda u Zvorniku (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj P.1646/00 od 15. novembra 2002. godine, rješenja Okružnog suda u Bijeljini (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 12 0 P 002865 12 Gvl od 29. februara 2012. godine i rješenja Okružnog suda broj 12 0 P 002865 12 Gvlž od 14. novembra 2012. godine.

2. Presudom Osnovnog suda broj P.1646/00 od 15. novembra 2002. godine, tužbeni zahtjev tužioca Abdulaha Selimovića je usvojen pa je apelant obavezan da tužiocu na ime naknade nematerijalne štete-umanjenje opće životne aktivnosti isplati iznos od 6.000,00 KM sa zakonskom zateznom kamatom počev od 15. novembra 2002. godine kao dana presuđivanja pa do isplate kao i da tužiocu nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.380,00 KM, a sve u roku od 15 dana po pravosnažnosti presude pod prijetnjom izvršenja.

3. Rješenjem Okružnog suda broj 12 0 P 002865 12 Gvl od 29. februara 2012. godine, koje je potvrđeno rješenjem Okružnog suda broj 12 0 P 002865 12 Gvlž od 14. novembra 2012. godine, odbijen je kao neosnovan apelantov prijedlog za ponavljanje postupka pravosnažno okončanog presudom Osnovnog suda broj P.1646/00 od 15. novembra 2002. godine.

4. Apelant smatra da mu je navedenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvencije.

5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tač. 4. i 9. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»

Član 16. stav 1. i stav 4. tač. 4. i 9. Pravila Ustavnog suda glasi: «1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (4) protekao je rok za podnošenje apelacije; (9) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;» U odnosu na presudu Osnovnog suda broj P.1646/00 od 15. novembra 2002. godine.

6. Ustavni sud nije smatrao potrebnim utvrđivati tačan datum kada je apelantu dostavljena presuda Osnovnog suda broj P.1646/00 od 15. novembra 2002. godine, budući da je Okružni sud 29. februara 2012. godine, u postupku po prijedlogu za ponavljanje pravosnažno okončanog postupka navedenom presudom Osnovnog suda, donio rješenje broj 12 0 P 002865 12 Gvl, pa se podrazumijeva da je navedenu presudu apelant morao primiti prije navedenog datuma. Budući da je apelacija Ustavnom sudu podnesena 27. decembra 2012. godine, proizilazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim Ustavni sud je zaključio da je apelacija u ovom dijelu podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka od 60 dana kada je apelant primio osporenu presudu.

U odnosu na rješenje Okružnog suda broj 12 0 P 002865 12 Gvl od 29. februara 2012. godine i rješenje Okružnog suda broj 12 0 P 002865 12 Gvlž od 14. novembra 2012. godine.

7. Prvo pitanje na koje Ustavni sud treba da odgovori je primjenjivost člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u konkretnom slučaju, odnosno potrebno je odgovoriti na pitanje da li se u predmetnom postupku odlučivalo o građanskim pravima i obavezama apelanta, odnosno osnovanosti krivične optužbe u postupku koji se okončao odlukama koje se osporavaju apelacijom. S tim u vezi, Ustavni sud se poziva na svoju praksu prema kojoj postupak po prijedlogu za ponavljanje pravosnažno okončanog postupka nije postupak u kojem se utvrđuju građanska prava i obaveze, tj. nije se raspravljalo o meritumu pritužbe (npr. o osnovanosti tužbenog zahtijeva ili osnovanosti krivične optužbe), nego se samo odlučuje o postojanju uslova da se odobri ponovni postupak (vidi, između ostalih, odluku Ustavnog suda AP-1040/07 od 26. juna 2007. godine, dostupna na www.ustavnisud.ba). Iz navedenog proizilazi da se u predmetnom postupku, pokrenutom po apelantovom prijedlogu za ponavljanje pravosnažno okonačanog postupka, nije odlučivalo o njegovim građanskim pravima i obavezama, odnosno osnovanosti krivične optužbe, u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije, već se samo odlučivalo o tome da li su ispunjeni formalni zakonski uslovi da se dozvoli ponavljanje postupka. Stoga, predmetni postupak ne ulazi u opseg prava na pravično suđenje u smislu člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovinei člana 6. stav 1. Evropske konvencije, pa proizlazi da je apelacija u ovom dijelu ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine i Evropskom konvencijom.

8. Ustavni sud, dalje, konstatuje de se u predmetnom postupku, a imajući u vidu da se u osporenim odlukama odlučivalo isključivo o procesnim pitanjima, nije odlučivalo ni o apelantovim imovinskim pravima iz člana II/3.k ) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

9. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tač. 4. i 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

10. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće. Predsjednica

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Valerija Galić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4698/12 (H. A.) | Sudska praksa | Aktio