Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1783/10 (JPŠ „Šume Republike Srpske“ A.D. Sokolac, Šumsko gazdinstvo „Prijedor“)
Odluka donesena 17. 09. 2013.
- Nema povrede
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Očigledno (prima facie) neosnovana
- Neovlašteno lice
- Prekršajni postupak
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1783/10
Apelacija
Odluka o dopustivosti
17. 09. 2013.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Miodrag Simović i Seada Palavrić i suci Mato Tadić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 17. septembra 2013. godine, u predmetu broj AP-1783/10, rješavajući apelaciju JPŠ „Šume Republike Srpske“ A.D. Sokolac, Šumsko gazdinstvo „Prijedor“ i M.D., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 2. i stav 4. tačka 5. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija M.D. podnesena protiv rješenja Okružnog suda u Banjaluci broj 011-0-Pžp-10- 000119 od 17. marta 2010. godine i rješenja Osnovnog suda u Prijedoru broj 077-0-Pr-08-000512 od 7. decembra 2009. godine zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana Odbacuje se kao nedopuštena apelacija JPŠ „Šume Republike Srpske“ A.D. Sokolac, Šumsko gazdinstvo „Prijedor“ podnesena protiv rješenja Okružnog suda u Banjaluci broj 011-0-Pžp-10-000119 od 17. marta 2010. godine i rješenja Osnovnog suda u Prijedoru broj 077-0-Pr-08-000512 od 7. decembra 2009. godine zato što ju je podnijelo neovlašteno lice.
OBRAZLOŽENJE
1. JPŠ „Šume Republike Srpske“ A.D. Sokolac, Šumsko gazdinstvo „Prijedor“ (u daljnjem tekstu: ŠG Prijedor), a koje zastupa punomoćnik Jovo Malbaša, zaposlenik ŠG „Prijedor“ i M.D. (u daljnjem tekstu: apelanti), podnijeli su 14. maja 2010. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Okružnog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 011-0-Pžp-10-000119 od 17. marta 2010. godine i rješenja Osnovnog suda u Prijedoru (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 077-0-Pr-08-000512 od 7. decembra 2009. godine. Od apelanta je zatraženo da dopune apelaciju 1. jula 2013. godine, a što su oni učinili 10. jula 2013. godine.
2. Osnovni sud je rješenjem broj 077-0-Pr-08-000512 od 7. decembra 2009. godine apelante oglasio odgovornim da su radnjama bliže opisanim u izreci rješenja počinili prekršaj iz člana 65. stav 3., člana 30. stav 1., člana 73. stav 1. Zakona o šumama, pa su im primjenom člana 102. stav 1. tač. k), g) i h) istog zakona izrečene novčane kazne. Istim rješenjem utvrđeno je i da su apelanti počinili prekršaj iz člana 43. stav 1. Zakona o šumama RS, pa su im, u skladu sa članom 90. st.1. i 2. tačka 14. istog zakona izrečene novčane kazne. Najzad, na osnovu člana 12. Zakona o prekršajima svakom od apelanata izrečene su jedinstvene novčane kazne. Iz obrazloženja rješenja, pored ostalog, proizilazi da je punomoćnik apelanta ŠG Prijedor bio Jovo Malbaša, a da je apelant M.D. zastupan po braniocu, advokatu M.S.. Nadalje, u obrazloženju rješenja je ukazano da su neosnovani navodi apelanta da ne postoji njihova odgovornost za prekršaje čije počinjenje nisu osporavali a koji im se stavljaju na teret. U vezi s tim je ukazano da iz kaznenih odredbi Zakona o šumama proizilazi da za prekršaj odgovaraju pravno lice i odgovorno lice u pravnom licu, čak i u slučaju kada, a kako su apelanti tvrdili u postupku, čuvari šume nisu postupali u skladu sa članom 65. stav 3. Zakona o šumama RS. Nadalje, ukazano je da za prekršaje koji su stavljeni na teret apelantima mogu odgovarati isključivo pravno lice i odgovorno lice u pravnom licu
3. Okružni sud je rješenjem broj 011-0-Pžp-10-000119 od 17. marta 2010. godine žalbu apelanta ŠG Prijedor izjavljenu po advokatu M.S. odbacio kao nedozvoljenu a žalbu apelanta M.D. odbio kao neosnovanu i potvrdio prvostepeno rješenje. U obrazloženju rješenja je ukazano da su apelanti blagovremeno izjavili žalbu protiv prvostepenog rješenja putem advokata M.S. (kojoj je punomoć za zastupanje dao apelant M.D. a, apelant ŠG „Prijedor“ istu nije opunomoćilo kao branioca). Nadalje, ukazano je da je žalba u dijelu koji se odnosio na apelanta ŠG Prijedor nije dozvoljena jer je podnesena od strane advokata kojem nije izdata punomoć kao braniocu, a ovlaštenje za odbranu nije dato ni u toku prvostepenog postupka, već je izdata generalna punomoć Jovi Malbaši, dipl. pravniku, zaposlenom u ŠG Prijedor. Na temelju navedenog, zaključeno je da je žalba izjavljena od strane advokata M.S. u korist apelanta ŠG Prijedor izjavljena od neovlaštenog lica. Nadalje, Okružni sud je, pored ostalog, ukazao da, u skladu sa članom 147. stav 4. i 5. Krivičnog zakona RS a koji se primjenjuje i u prekršajnom postupku, shodno članu 8. stav 2. Zakona o prekršajima RS, odgovorno lice podrazumijeva lice kojem je u preduzeću ili drugom pravnom licu, s obzirom na njegovu funkciju, ili na osnovu posebnog ovlaštenja povjeren određen krug poslova koji se odnosi na izvršenje zakona, propisa donesenih na osnovu zakona ili opštih akata preduzeća ili pravnog lica u upravljanju ili rukovanju imovinom ili rukovođenju proizvodnim ili nekim drugim procesom ili nadzorom nad njim. Kada je kao izvršilac prekršaja označeno samo službeno ili odgovorno lice, sva lica mogu biti izvršioci prekršaja, ako iz obilježja pojedinog djela ili iz pojedinog propisa ne proizilazi da izvršilac može biti samo neko od tih lica. Nadalje, ukazano je da je nesporno da je apelant u vrijeme prekršaja bio upisan u sudski registar kao direktor i lice sa posebnim ovlaštenjima i dužnostima, te je na osnovu čl. 2. i 8. Odluke Nadzornog odbora o vrsti poslova i ovlaštenja u poslovanju ŠG, u skladu sa članom 92. stav 2. Zakona o šumama odgovoran za prekršaje koji mu se stavljaju na teret. Činjenica da ovlašteni organ tj. nadležni inspektor nije izdao prekršajni nalog ili zahtjev za pokretanje prekršajnog postupka i protiv drugih odgovornih lica kod ŠG, kao što su lica zadužena za provođenje uspostave šumskog reda i čuvari šume, a koje je apelant Drljača rasporedio na te poslove i rješenjima i drugim aktima odredio da su za njih odgovorni ne isključuje njegovu odgovornost za prekršaje za koji se tereti.
4. Apelanti smatraju da su im osporenim rješenjima povrijeđena prava iz člana II/3.e) i
k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), te čl. 13. i 14., i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelanti najprije ukazuju da je žalba izjavljena u korist apelanta ŠG Prijedor samo sačinjena od advokata M.S. ali da je potpisana i ovjerena od strane Jove Malbaše koji je imao generalnu punomoć za zastupanje, kao i od apelanta Drljače lično. Nadalje, apelanti tvrde da je pogrešno primijenjeno materijalno pravo. U vezi s tim ukazuju da su shodno članu 65. Zakona o šumama za čuvanje šuma od bespravne sječe, evidentiranje šumske štete, uspostavu šumskog reda direktno odgovorni čuvari šuma, a ne apelant (direktor) koji ih je na to radno mjesto rasporedio. Apelant tvrdi i da nije propustio dužni nadzor nad zakonitošću rada službi u ŠG, ukazuje da je u toku postupka dokazao organizaciju rada ŠG, a shodno kojoj nadzor nad radom čuvara šuma vrše šefovi službe zaštite i uzgoja a ne direktor ŠG.
U odnosu na apelanta M.D.
5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda glasi:
Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ni na koji način ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.»
6. Ustavni sud u fazi ispitivanja dopustivosti predmeta, mora utvrditi, između ostalog, i da li su ispunjeni uslovi za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda. S tim u vezi, Ustavni sud ukazuje da prema vlastitoj jurisprudencji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očigledno neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji, sa dovoljnom jasnoćom pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99 i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očigledno ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema «opravdan zahtjev» (vidi Evropski sud, Mezotur-Tiszazugi Vizgazdalkodasi Tarsulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije «žrtva» kršenja Ustavom Bosne i Hercegovine zaštićenih prava.
7. U vezi sa navodima apelanta M.D., koji se u suštini svode na tvrdnju da mu je pravo na pravično suđenje povrijeđeno zbog pogrešne primjene materijalnog prava, Ustavni sud ukazuje da prema praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, Odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01). Naime, Ustavni sud nije nadležan supstituirati redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli (vidi, Evropski sud, Thomas protiv Ujedinjenog Kraljevstva, presuda od 10. maja 2005. godine, aplikacija broj 19354/02). Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ili zanemarivanju ustavnih prava (pravo na pravično suđenje, pravo na pristup sudu, pravo na djelotvoran pravni lijek i dr.), te da li je primjena zakona bila, eventualno, proizvoljna ili diskriminacijska.
8. U konkretnom slučaju, Ustavni sud smatra da su redovni sudovi dovoljno jasno obrazložili svoje odluke a takvo obrazloženje Ustavni sud ne smatra proizvoljnim. U vezi sa tvrdnjama apelanta M.D. da odgovornost za prekršaje koji mu se stavljaju na teret snose prije svega čuvari šume, da je u postupku dokazao organizaciju rada u ŠG, te da je on kao direktor ne može biti odgovoran za njihov rad, već da su to, u skladu sa članom 65. Zakona o šumama čuvari šume i njima neposredno nadređeni. S tim u vezi Ustavni sud primjećuje da je u postupku nesporno utvrđeno da je apelant M.D. u vrijeme počinjenja prekršaja bio direktor, tj. odgovorno lice u ŠG, te da je njegova prekršajna odgovornost utvrđena na temelju člana 102. stav 2. Zakona o šumama kojim je propisano da, pored ostalog, i u slučaju kada čuvari šume ne vrše poslove propisane članom 65. Zakona o šumama prekršajno odgovara i odgovorno lice u pravnom licu, a koje svojstvo je apelant nesporno imao u vrijeme počinjenja prekršaja. U tom smislu, eventualno pokretanje prekršajnog postupka i protiv drugih lica, a s obzirom na apelantovo svojstvo odgovornog lica, ne isključuje njegovu odgovornost za prekršaj. Ustavni sud također ukazuje da apelant ne nudi bilo kakve argumente koji bi opravdali njegovu tvrdnju da je na bilo koji način došlo do kršenja prava na pravično suđenje, osim što je nezadovoljan ishodom konkretnog postupka. Stoga, imajući u vidu stavove Evropskog i Ustavnog suda navedene u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da apelant nema „opravdan zahtjev“ koji pokreće pitanje prava iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
9. Apelant M.D. tvrdi i da su mu povrijeđene garancije prava na imovinu, prava na efektivan pravni lijek, te prava na nediskriminaciju. Međutim, izuzev navoda koji su već detaljno obrazloženi u odnosu na pravo na pravično suđenje i za koje je utvrđeno da su neosnovani, apelant M.D. ničim nije obrazložio tvrdnje o povredi navedenih prava, pa Ustavni sud smatra da nema potrebe da identične navode razmatra i u odnosu na navedenena prava.
10. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
U odnosu na apelanta JPŠ „Šume Republike Srpske“ A.D. Sokolac, Šumsko gazdinstvo „Prijedor“
11. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 16. stav 4. tačka 5. Pravila Ustavnog suda glasi:
«Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
5. apelaciju je podnijelo neovlašteno lice;»
12. U konkretnom slučaju apelant ŠG Prijedor podnijelo je uz apelaciju generalnu punomoć, potpisanu i ovjerenu od direktora preduzeća, kojom se ovlašćuje Jovo Malbaša diplomirani pravnik, zaposlen kod apelanta, da ga može zastupati „u parničnom postupku kao tužioca-tuženog, u krivičnom postupku kao oštećenog, u prekršajnom postupku, u upravnom postupku, u stečajnom i likvidacionom postupku u ime stečajnog povjerioca i u postupku raspravljanja uzurpacija“. Također, istom punomoći imenovano lice je ovlašteno da „izjavljuje zahtjeve za izvršenje u slučaju da sudska odluka ne bude izvršena dobrovoljno i zahtjev za obezbijeđenje kao i da preduzima sve potrebne radnje u vezi s tim zahtjevima“. Najzad, u punomoći je ukazano da je „za dispozitivne stranačke radnje: povlačenje tužbe, priznanje tužbe, odricanje od tužbenog zahtjeva, odricanje ili odustanak od pravnog lijeka i zaključenje sudskog poravnanja, imenovani punomoćnik dužan pribaviti posebnu punomoć“.
Ustavni sud primjećuje da je apelant ŠG Prijedor pravno lice koje u pravnom prometu učestvuje preko svog zastupnika. U skladu sa zakonom, zastupnik je direktor, koji može, svoja ovlaštenja za zastupanje prenijeti i na drugo lice, pored ostalog, izdavanjem punomoći. Ovlaštenja punomoćnika mogu biti ograničena na određenu vrstu poslova ili na određene poslove. Najzad, punomoć je samostalan, apstraktan i jednostran posao, jednostrana izjava volje kojom vlastodavac izjavljuje da će u okviru punomoći punomoćnikove pravne radnje smatrati za svoje. U punomoći koju je dostavio apelant ŠG Prijedor uz apelaciju, izričito je određen obim zastupanja a u kom nije pobrojano i zastupanje pred Ustavnim sudom. Stoga je od apelanta ŠG Prijedor zatraženo 10. jula 2013. godine da, u skladu sa članom 19. stav 6. Pravila Ustavnog suda ovom sudu dostavi punomoć kojom ovlašćuje Jovu Malbašu da ga zastupa pred Ustavnim sudom. Ovo iz razloga što je postupak pred Ustavnim sudom poseban postupak regulisan Ustavom Bosne i Hercegovine i Pravilima Ustavnog suda (vidi odluku Ustavnog suda, AP-1636/07 od 17. decembra 2009. godine, dostupna na www.ustavnisud.ba). Međutim, apelant ŠG Prijedor je 10. jula 2013. godine dostavio identičnu punomoć kao i uz apelaciju, a u kojoj se imenovano lice ne ovlašćuje za zastupanje i pred Ustavnim sudom. Ustavni sud stoga zaključuje da je apelaciju u ime apelanta podnijelo neovlašteno lice.
13. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 5. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko ju je podnijelo neovlašteno lice, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
14. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić