Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1912/10 (M. J.)

Odluka donesena 17. 09. 2013.

Nema povrede
Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
  • Izvršni postupak
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1912/10

Apelacija

Odluka o dopustivosti

17. 09. 2013.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Miodrag Simović i Seada Palavrić i suci Mato Tadić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 17. septembra 2013. godine, u predmetu broj AP 1912/10, rješavajući apelaciju Miladina Janjića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 2. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Miladina Janjića podnesena protiv Rješenja Okružnog suda u Banja Luci broj 78 0 I 002560 09 Gž-2 od 26. februara 2010. godine zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.

OBRAZLOŽENJE

1. Miladin Janjić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Prnjavora, kojeg zastupa Milan Romanić, advokat iz Banja Luke, podnio je 24. maja 2010. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Okružnog suda u Banja Luci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 78 0 I 002560 09 Gž-2 od 26. februara 2010. godine.

2. Rješenjem Osnovnog suda broj 078-0-I-07-000009 od 2. novembra 2007. godine dozvoljena je promjena na sredstavima izvršenja izvršenika Veselka Marića (u daljnjem tekstu: izvršenik) prema tražiteljima izvršenja Ljubiši Gunjiću, Malini Gunjić i mldb. Siniši Gunjiću (u daljnjem tekstu: tražitelji izvršenja); izvršenjem na nekretninama izvršenika pobliže definisanih izrekom rješenja zabilježbom izvršenja u zemljišnoj knjizi tog suda i na pokretnoj stvari izvršenika teretnim motornim vozilom marke „Nisan Venette“ (u daljnjem tekstu: sporno motorno vozilo).

3. Osnovni sud je u obrazloženju rješenja naveo da je taj sud usvojio prijedlog tražitelja izvršenja i dozvolio promjenu sredstava izvršenja izvršenika dozvoljenu rješenjem o izvršenju broj 078-0-I-000009 od 12. aprila 2007. godine ocijenivši njihov prijedlog osnovanim, utvdivši da je izvršenik u međuvremenu otuđio - prodao nekretnine na kojima je prvobitno bilo određeno izvršenje.

4. Osnovni sud je Rješenjem broj 78 0 I 002560 07 I od 26. januara 2008. godine dozvolio da se postupak izvršenja nastavi prema novom vlasniku spornog motornog vozila, Borislavku Veselinoviću kao izvršeniku, do vrijednosti navedenog vozila. Na prijedlog tražitelja izvršenja Osnovni sud je donio navedeno rješenje, jer je izvršenik otuđio - prodao sporno motorno vozilo Borislavku Veselinoviću.

5. Okružni sud je Rješenjem broj 78 0 I 002560 08 Gž-2 od 24. aprila 2008. godine žalbu apelanta izjavljenu protiv rješenja Osnovnog suda od 26. januara 2009. godine usvojio, rješenje tog suda od 2. novembra 2007. godine ukinuo i predmet vratio na ponovni postupak. Okružni sud je u obrazloženju rješenja naveo da je taj sud smatra da rješenje prvostepenog suda od 2. novembra 2007. godine nejasno u pogledu predmeta izvršenja izvršenika zbog čega je navedeno rješenje ukinuo i predmet vratio tom sudu na ponovni postupak, uz napomenu da je prvostepeni sud dužan u ponovnom postupku jasno definisati na kojima stvarima izvršenika je određeno izvršenje.

6. Osnovni sud je Rješenjem broj 78 0 I 002560 07 I od 26. januara 2009. godine dozvolio da se postupak izvršenja prema apelantu kao novom vlasniku spornog vozila nastavi do vrijednosti tog vozila. Apelantu je istim rješenjem naloženo da predmetno vozilo preda sudskom izvršiocu koji će sporno motorno vozilo po prijedlogu tražitelja izvršenja predati na čuvanje Policijskoj stanici u Prnjavoru. U obrazloženju rješenja je navedeno da je Borislavko Veselinović postupio suprotno odredbama ZIP i nakon donošenja rješenja od 26. novembra 2008. godine sporno motorno vozilo prodao apelantu što je Osnovni sud utvrdio na osnovu podataka Policijske stanice u Prnjavoru broj 08-5/01-5-230-22/09 od 16. januara 2009. godine.

7. Rješenjem Osnovnog suda broj 78 0 I 002560 07 I od 18. marta 2009. godine koje potvrđeno Rješenjem Okružnog suda broj 78 0 I 002560 09 Gž-2 od 26. februara 2010. godine utvrđeno je da će se izvršenje prodaje spornog motornog vozila koje je popisano i procjenjeno 5. juna 2007. godine nastaviti protiv apelanta, kao novog vlasnika istog kao izvršenika do vrijednosti vozila, dok je apelantu naloženo da vozilo preda na čuvanje Policijskoj stanici u Prnjavoru, kojoj se zabranjuje da sa istim raspolaže bez sudskog naloga, dok rizik od uništenja ili oštećenja predmetnog vozila snose tražitelji izvršenja, osim ako je uništenje ili oštećenje posljedica više sile. (stav IV. rješenja Osnovnog suda).

8. Osnovni sud je u obrazloženju rješena naveo da je Borislavko Veselinović sporno motorno vozilo prodao apelantu, stoga je taj sud odlučio kao u izreci rješenja na prijedlog tražitelja izvršenja. Osnovni sud je takođe podsjetio da je odredbom čl. 72. stav 3. Zakona o izvršnom postupku („Službeni glasnik RS-a“, broj 59/03, 85/03, 64/05 i 118/07, u daljnjem tekstu: ZIP) u vezi sa čl.

135. ZIP navedenog zakona propisano da „Promjena vlasnika nepokretnosti tokom izvršnog postupka ne sprečava da se taj postupak nastavi protiv novog vlasnika nepokretnosti kao izvršenika do visine vrijednosti nepokretnosti, da sve radnje preduzete prije toga ostaju na snazi, da novi vlasnik ne može u postupku preduzimati one radnje koje ne bi mogao preduzeti ni prijašnji vlasnik da do promjene vlasništva nije došlo“, i da se „odredbe ovog zakona o izvršenju na nepokretnostima, primjenjuju i u postupku izvršenja na pokretnim stvarima ako odredbama glave XI ovog zakona nije drugačije određeno“.

9. Apelant smatra da mu je povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Povredu navedenih prava vidi u proizvoljnoj primjeni materijalnog prava, odredaba ZIP. Navodi da je „bio savjestan posjednik motornog vozila koje je kupio od Borislavka Veselinovića, koji je to vozilo kupio od izvršenika, te da prilikom kupovine vozila nije znao da je isto predmetom izvršenja“. Apelant stoga navodi da nezakonito trpi štetu budući da se bavi poljoprivredom kao registriranom djelatnošću te da mu je navedeno sporno vozilo koristilo za prevoz robe koju proizvodi.

10. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda glasi:

Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ni na koji način ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

11. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti predmeta, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uslovi za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji sa dovoljnom jasnoćom pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr-Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja Ustavom Bosne i Hercegovine zaštićenih prava.

12. Ustavni sud smatra neosnovanim navode apelanta o kršenju prava na pravično suđenje i prava na imovinu koji se odnose na proizvoljnu primjenu odredaba ZIP, jer u postupanju redovnih sudova ne nalazi proizvoljnost u primjeni zakona. Ustavni sud nalazi da redovni sudovi nisu proizvoljnom primjenom odrebi čl. 72. stav 2. i čl. 118. ZIP, izvršili zabilježbu izvršenja i procjenu predmeta izvršenja – spornog motornog vozila 5. juna 2007. godine, zbog čega je apelant kao novi vlasnik vozila bio dužan trpjeti da tražitelji izvršenja ostvare svoja prava na predmetu izvršenja jer ih prema navedenim odredbama ZIP promjena vlasnika nastala tokom izvršnog postupka u tome ne sprečava. Naime čl. 72. stav 3. a u vezi sa čl. 135. navedenog zakona je propisano da promjena vlasnika nepokretnosti tokom izvršnog postupka ne sprečava tražitelje izvršenja da se postupak izvršenja ne nastavi protiv novog vlasnika nepokretnosti kao izvršenika kao i da se odredbe ZIP o izvršenju na nepokretnostima primjenjuju i u postupku izvršenja na pokretnim stvarima.

13. Stoga, u konkretnom slučaju Ustavni sud smatra da su redovni sudovi dovoljno jasno obrazložili svoje odluke, a takva obrazloženja Ustavni sud ne smatra proizvoljnim. Ustavni sud, također, ukazuje da apelant ne nudi bilo kakve argumente koji bi opravdali njegovu tvrdnju da je na bilo koji način došlo do kršenja bilo kojeg od prava na koje se pozvao, osim što je nezadovoljan ishodom konkretnog postupka. Stoga, imajući u vidu stavove Evropskog i Ustavnog suda navedene u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da apelant nema „opravdan zahtjev“ koji pokreće pitanje prava garantovanih članom II/3. e) i k) Ustava Bosne i Hercegovine ili čl. 6, Evropske konvencije i članom 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su apelantovi navodi o kršenju navedenih prava očigledno (prima facie) neosnovani.

14. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbe člana 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda, prema kojima će se apelacija odbaciti kao očigledno (prima facie) neosnovana Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

15. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1912/10 (M. J.) | Sudska praksa | Aktio