Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2506/12 („TRANSTTER“ A.D. Bosanski Brod)

Odluka donesena 17. 09. 2013.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
  • Izvršni postupak
  • Komunalna taksa
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2506/12

Apelacija

Odluka o dopustivosti

17. 09. 2013.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudaca, u sastavu:predsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Miodrag Simović i Seada Palavrić i suci Mato Tadić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 17. rujna 2013. godine, u predmetu broj AP-2506/12, rješavajući apelaciju „TRANSTTER“ A.D. Bosanski Brod na temelju članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 16. stavak 2. i članka 59. stavak 2. točka 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija „TRANSTTER“ A.D.

Bosanski Brod podnesena protiv Rješenja Okružnog suda u Doboju broj 84 0 Ip 016153 12 Pž 2 od 25. travnja 2012. godine i Rješenja Osnovnog suda u Derventi broj 84 0 Ip 016153 08 Ip od 31. siječnja 2012. godine, zbog toga što je očito (prima facie) neutemeljena.

OBRAZLOŽENJE

1. „TRANSTTER“ A.D. Bosanski Brod (u daljnjem tekstu: apelant) iz Broda kojeg zastupa Zoran Bubić, odvjetnik iz Banjaluke podnio je 02. srpnja 2012. godine Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) apelaciju protiv Rješenja Okružnog suda u Doboju (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 84 0 Ip 016153 12 Pž 2 od 25. travnja 2012. godine i Rješenja Osnovnog suda u Derventi (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 84 0 Ip 016153 08 Ip od 31. siječnja 2012. godine.

2. Ustavni sud je na sjednici Malog vijeća održanoj 12. lipnja 2013. godine usvojio apelantov prijedlog za prioritetno rješavanje, osim predmeta br. AP-4736/11 i AP-40/12 i predmeta broj AP- 2506/12.

3. Rješenjem Osnovnog suda broj 84 0 Ip 016153 08 Ip 31. siječnja 2012. godine odbijen je apelantov prijedlog za obustavu izvršnog postupka od 14. studenog 2011. godine, kao izvršenika. U obrazloženju rješenja Osnovni sud je naveo da je po prijedlogu Općine Bosanski Brod, kao tražitelja izvršenja, dopušteno izvršenje rješenjem broj 84 0 Ip 016153 08 Ip od 6. svibnja 2008. godine. Ovo rješenje je doneseno na temelju pravosnažnih rješenja donesenih u upravnom postupku od strane Odjeljenja za prostorno uređenje i stambeno-komunalne poslove Općine Bosanski Brod, kojim je utvrđena apelantova obveza za plaćanje komunalne naknade, komunalne takse, te naknade za korištenje gradskog građevinskog zemljišta, sukladno odredbi čl. 73. i 74. Zakona o građevinskom zemljištu. Apelant traži obustavu postupka zato što su odlukom Ustavnog suda Republike Srpske broj U-16/08 od 18. ožujka 2011. godine proglašene neustavnim odredbe čl. 30. i

32. Zakona o građevinskom zemljištu („Službeni glasnik RS-a“, broj 112/06), koje odgovaraju odredbama čl. 73. i 74. Zakona o građevinskom zemljištu RS-a („Službeni glasnik RS-a“, broj 86/03) u smislu kojih su donesena rješenja u upravnom postupku (rješenja iz 2005. i 2006. godine). Osnovni sud je istakao da su apelantovi navodi neutemeljeni, jer Odlukom Ustavnog suda Republike Srpske utvrđeno je da odredbe čl. 30. i 32. Zakona o građevinskom zemljištu („Službeni glasnik RS-a“, broj 112/06), nisu suglasne Ustavu Republike Srpske, a ne odredbe čl. 73. i 74. Zakona o građevinskom zemljištu RS-a („Službeni glasnik RS-a“, broj 86/03).

4. Odlučujući o apelantovoj žalbi, Okružni sud donio je rješenje broj 84 0 Ip 016153 12 Pž 2 od 25. travnja 2012. godine kojim je žalbu odbio i potvrdio prvostupanjsko rješenje. U obrazloženju rješenja Okružni sud je naveo da za vrijeme važenja Zakona o građevinskom zemljištu nije utvrđeno da odredbe čl. 73. i 74. nisu u suglasnosti sa Ustavom Republike Srpske, a navedene odredbe su odredbe na temelju kojih su donesena rješenja tražitelja izvršenja.

5. Apelant ističe da mu je pobijanim rješenjima povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz članka II/3 e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije. Apelant navodi da je odlukom Ustavnog suda Republike Srpske utvrđeno da odredbe čl. 30. i 32. sada važećeg Zakona o gradskom građevinskom zemljištu nisu u suglasnosti sa Ustavom Republike Srpske. Odredbe čl. 73. i 74. Zakona o građevinskom zemljištu prestale su važiti usvajanjem novog Zakona o građevinskom zemljištu i odgovaraju odredbama čl. 30. i 32. sada važećeg Zakona o građevinskom zemljištu koje su prestale važiti odlukom Ustavnog suda broj U-16/08, tako da su raniji propisi neustavni.

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 16. stavak 2. Pravila Ustavnog suda. Članak VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Članak 16. stavak 2. Pravila Ustavnog suda glasi:

Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očito (prima facie) neutemeljenu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ni na koji način ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

7. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti predmeta, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članku 16. stavak 2. Pravila Ustavnog suda. U svezi s tim, Ustavni sud ukazuje da prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Europskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Europski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerojatno. Apelacija je očito neutemeljena ukoliko joj nedostaju prima facie dokazi koji, sa dovoljnom jasnoćom pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi Europski sud, Vanek protiv Slovačke presuda od 31. svibnja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99 i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. svibnja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema «opravdan zahtjev» (vidi Europski sud, Mezőtúr-Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. srpnja 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije «žrtva» kršenja Ustavom Bosne i Hercegovine zaštićenih prava.

8. U svezi sa apelantovim navodima o kršenju prava na pravično suđenje koji se zasnivaju na tvrdnji o pogrešnoj primjeni materijalnog prava, Ustavni sud ukazuje da prema praksi Europskog suda i Ustavnog suda, zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovitih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Europski sud, Pronina protiv Rusije, Odluka o dopustivosti od 30. lipnja 2005. godine, aplikacija broj 65167/01). Naime, Ustavni sud nije nadležan supstituirati redovite sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovitih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli (vidi, Europski sud, Thomas protiv Ujedinjenog Kraljevstva, presuda od 10. svibnja 2005. godine, aplikacija broj 19354/02). Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ili zanemarivanju ustavnih prava (pravo na pravično suđenje, pravo na pristup sudu, pravo na djelotvoran pravni lijek i dr.), te da li je primjena zakona bila, eventualno, proizvoljna ili diskriminacijska. Dakle, u okviru apelacione nadležnosti Ustavni sud se bavi isključivo pitanjem eventualne povrede ustavnih prava ili prava iz Europske konvencije u postupku pred redovitim sudovima, pa će u konkretnom slučaju Ustavni sud ispitati da li je postupak u cjelini bio pravičan u smislu članka 6. stavak 1. Europske konvencije (vidi, Ustavni sud, odluka broj AP- 20/05 od 18. svibnja 2005. godine, objavljena u «Službenom glasniku BiH» broj 58/05).

9. U konkretnom slučaju, Ustavni sud smatra da su redoviti sudovi dovoljno jasno obrazložili svoje odluke, a takva obrazloženja Ustavni sud ne smatra proizvoljnim. Ustavni sud također ukazuje da iz apelacije ne proizilaze bilo kakvi argumenti koji bi opravdali tvrdnju da je na bilo koji način došlo do kršenja prava na pravično suđenje, osim što je apelant nezadovoljan ishodom konkretnog postupka. Stoga, imajući u vidu stavove Europskog i Ustavnog suda navedene u ovoj odluci, Ustavni sud zaključuje da u apelaciji nema ništa što ukazuje na “opravdan zahtjev” koji pokreće pitanja iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije koja bi trebalo meritorno ispitati, odnosno da su ovi navodi očito (prima facie) neutemeljeni.

10. Imajući u vidu odredbu članka 16. stavak 2. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očito (prima facie) neutemeljena, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

11. Sukladno članku VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2506/12 („TRANSTTER“ A.D. Bosanski Brod) | Sudska praksa | Aktio