Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2833/13 (F. Š., I. T., Ž. V., G. Š.-P., B. R., S. D.)

Odluka donesena 17. 09. 2013.

Nema povrede
Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
Član 13. EK (Pravo na djelotvoran pravni lijek)
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
  • Invalidnina
  • Izvršenje
  • Član 13. EK – Pravo na djelotvorni pravni lijek
  • Građanski postupak
  • Pravično suđenje-primjena zakona i utvrđivanje činjenica (proizvoljnost)
  • Troškovi postupka
  • Pristup sudu
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2833/13

Apelacija

Odluka o dopustivosti

17. 09. 2013.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Miodrag Simović i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 17. septembra 2013. godine, u predmetu broj AP 2833/13, rješavajući apelacije Frane Šošića i drugih, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 2. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuju se kao nedopuštene apelacije Frane Šošića, Ivana Tomasa, Željka Vukojevića, Gordane Šimunović-Pavlović, Blage Rašića, Stipe Dodiga, Tomislava Jelavića, Ivana Brkića, Slavena Mucića, Ivana Medića, Ranka Čuvala, Blage Babića, Milenka Brkića, Mije Vištice, Drage Šiljega, Mate Majića, Dražena Hercega, Lutka Šarca, Joze Radića, Gojka Pavičića, Zvonka Barišića, Ivana Bebeka, Zorana Prlića, Radenka Rašića, Mile Puljića, Ante Buntića, Damira Mucića, Halila Maksumića i Milana Radića podnesene protiv rješenja Kantonalnog suda u Širokom Brijegu i Kantonalnog suda u Sarajevu broj 63 0 I 015693 13 Gži od 11. juna 2013. godine, broj 63 0 I 015722 13 Gži od 11. juna 2013. godine, broj 63 0 I 015924 13 Gži od 12. juna 2013. godine, broj 63 0 I 015698 13 Gži od 11. juna 2013. godine, broj 63 0 I 015885 13 Gži od 12. juna 2013. godine, broj 63 0 I 015916 13 Gži od 12. juna 2013. godine, broj 63 0 I 015907 13 Gži od 12. juna 2013.

godine, broj 63 0 I 015965 13 Gži od 12. juna 2013. godine, broj 63 0 I 015692 13 Gži od 11. juna 2013. godine, broj 63 0 I 015686 13 Gži od 11. juna 2013. godine, broj 63 0 I 015748 13 Gži od 11. juna 2013.

godine, broj 63 0 I 015903 13 Gži od 11. juna 2013. godine, broj 63 0 I 015731 13 Gži od 11. juna 2013. godine, broj 63 0 I 015688 13 Gži od 11. juna 2013. godine, broj 63 0 I 015700 13 Gži od 11. juna 2013.

godine, broj 63 0 I 015667 13 Gži od 26. juna 2013. godine, broj 63 0 I 015752 13 Gži od 26. juna 2013. godine, broj 63 0 I 015703 13 Gži od 26. juna 2013. godine, broj 63 0 I 015653 13 Gži od 26. juna 2013.

godine, broj 63 0 I 015646 13 Gži od 26. juna 2013. godine, broj 63 0 I 015906 13 Gži od 26. juna 2013. godine, broj 63 0 I 015951 13 Gži od 26. juna 2013. godine, broj 63 0 I 015648 13 Gži od 3. jula 2013.

godine, broj 63 0 I 015660 13 Gži od 3. jula 2013. godine, broj 63 0 I 015651 13 Gži od 3. jula 2013. godine, broj 65 0 I 299719 13 Gž od 26. juna 2013. godine, broj 63 0 I 015689 13 Gži od 3. jula 2013.

godine, broj 65 0 I 299657 12 Gž od 15. jula 2013. godine i broj 65 0 I 299592 12 Gž od 15. jula 2013. godine, zbog toga što su očigledno (prima facie) neosnovane.

OBRAZLOŽENJE

1. Frano Šošić, Ivan Tomas, Željko Vukojević, Gordana Šimunović-Pavlović, Blago Rašić, Stipe Dodig, Tomislav Jelavić, Ivan Brkić, Slaven Mucić, Ivan Medić, Ranko Čuvalo, Blago Babić, Milenko Brkić, Mijo Vištica, Drago Šiljeg, Mate Majić, Dražen Herceg, Lutko Šarac, Jozo Radić, Gojko Pavičić, Zvonko Barišić, Ivan Bebek, Zoran Prlić, Radenko Rašić, Mile Puljić, Ante Buntić, Damir Mucić, Halil Maksumić i Milan Radić (u daljnjem tekstu: apelanti) svi iz Ljubuškog, koje zastupa Jerko Čilić, advokat iz Ljubuškog, podnijeli su u periodu od 26. juna do 30. jula 2013. godine apelacije Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Kantonalnog suda u Širokom Brijegu i Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sudovi) navedenih u izreci ove odluke.

2. Predmetne apelacije su evidentirane pod slijedećim brojevima: AP 2833/13, AP 2834/13, AP 2835/13, AP 2836/13, AP 2837/13, AP 2838/13, AP 2839/13, AP 2860/13, AP 2861/13, AP 2862/13, AP 2863/13, AP 2864/13, AP 2865/13, AP 2866/13, AP 2867/13, AP 2895/13, AP 2896/13, AP 2897/13, AP 2898/13, AP 2899/13, AP 2900/13, AP 2901/13, AP 3166/13, AP 3167/13, AP 3168/13, AP 3169/13, AP 3170/13, AP 3389/13 i AP 3390/13. Dakle, ukupno je podneseno 29 apelacija, ali, s obzirom da se apelacije odnose na isti činjenični i pravni osnov, Ustavni sud je, u skladu sa članom 31. stav 1. Pravila Ustavnog suda, donio odluku o spajanju navedenih apelacija u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jednu odluku pod brojem AP 2833/13.

3. Apelanti su, putem punomoćnika, Službi za branitelje iz domovinskog rata, društvene djelatnosti i opću upravu općine Ljubuški (u daljnjem tekstu: Služba) podnijeli zahtjeve za izvršenje rješenja koje je ta Služba donijela po službenoj dužnosti, kojima je utvrđeno pravo apelanata na ličnu invalidninu.

4. Služba je, u predmetnim postupcima, po službenoj dužnosti, tokom 2011. godine, donijela zaključke kojima je navedeno da će se iz budžeta Federacije Bosne i Hercegovine isplatiti troškovi postupaka, koji su nastali u postupcima za ostvarivanje prava na ličnu invalidninu, na račun punomoćnika apelanata u roku od 15 dana od dostavljanja tih zaključaka.

5. Odlučujući o prijedlozima apelanata za dozvolu izvršenja protiv općine Ljubuški (u daljnjem tekstu: izvršenik), odnosno protiv Federacije Bosne i Hercegovine, na temelju pomenutih zaključaka Službe, Općinski sud u Ljubuškom i Općinski sud u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sudovi) su donijeli rješenja broj 63 0 I 015693 12 I od 1. februara 2013. godine, broj 63 0 I 015722 12 I od 1. februara 2013. godine, broj 63 0 I 015924 12 I od 3. januara 2013. godine, broj 63 0 I 015698 12 I od 1. februara 2013. godine, broj 63 0 I 015885 12 I od 3. januara 2013. godine, broj 63 0 I 015916 12 I od 3. januara 2013. godine, broj 63 0 I 015907 12 I od 3. januara 2013. godine, broj 63 0 I 015965 12 I od 3. januara 2013. godine, broj 63 0 I 015692 12 I od 1. februara 2013. godine, broj 63 0 I 015686 12 I od 1. februara 2013. godine, broj 63 0 I 015748 12 I od 1. februara 2013. godine, broj 63 0 I 015903 12 I od 1. februara 2013. godine, broj 63 0 I 015731 12 I od 1. februara 2013. godine, broj 63 0 I 015688 12 I od 1. februara 2013. godine, broj 63 0 I 015700 12 I od 1. februara 2013. godine, broj 63 0 I 015667 12 I od 1. februara 2013. godine, broj 63 0 I 015752 12 I od 1. februara 2013. godine, broj 63 0 I 015703 12 I od 1. februara 2013. godine, broj 63 0 I 015653 12 I od 1. februara 2013. godine, broj 63 0 I 015646 12 I od 1. februara 2013. godine, broj 63 0 I 015906 12 I od 1. februara 2013. godine, broj 63 0 I 015951 12 I od 1. februara 2013. godine, broj 63 0 I 015648 12 I od 1. februara 2013. godine, broj 63 0 I 015660 12 I od 1. februara 2013. godine, broj 63 0 I 015651 12 I od 1. februara 2013. godine, broj 65 0 I 299719 12 I od 26. februara 2013. godine, broj 63 0 I 015689 12 I od 1. februara 2013. godine, broj 65 0 I 299657 12 I od 7. novembra 2012. godine i broj 65 0 I 299592 12 I od 2. novembra 2012. godine, kojima su se oglasili apsolutno nenadležnim u predmetnim izvršnim stvarima, ukinuli sve provedene radnje u postupcima i prijedloge apelanata za izvršenje odbacili.

6. U obrazloženjima rješenja Općinski sudovi su, između ostalog, istakli da su u predmetnim slučajevima apelanti predložili izvršenja na novčanim sredstvima koja se vode na transakcijskim računima preko kojih izvršenik vrši isplate, na način da sud blokira račune izvršenika i po pravosnažnosti i izvršnosti istih, naloži banci isplatu sredstava određenih rješenjima o izvršenju. U vezi s tim, prvostepeni sudovi su naveli da je članom 39. Zakona o pravima branilaca i članova njihovih porodica («Službene novine Federacije BiH» br. 33/04 i 56/05) propisano da rješenja o pravima na naknade iz čl. 8., 19. i 25. tog Zakona, po službenoj dužnosti, provodi nadležni prvostepeni organ. Također, Općinski sudovi su konstatovali da je odredbom člana 16. stav 1. Zakona o parničnom postupku («Službene novine Federacije BiH» br. 53/03, 73/05 i 19/06; u daljnjem tekstu: ZPP), a sve u skladu sa članom 21. Zakona o izvršnom postupku («Službene novine Federacije BiH» br. 32/03 i 33/06; u daljnjem tekstu: ZIP), propisano da sud tokom cijelog postupka po službenoj dužnosti pazi spada li rješavanje spora u sudsku nadležnost, dok je stavom 2. propisano da kad sud tokom postupka utvrdi da za rješavanje spora nije nadležan sud nego neki drugi organ vlasti, oglasit će se nenadležnim, ukinuti provedene radnje u postupku i odbaciti tužbu. Konačno, prvostepeni sudovi su naveli da, slijedom navedenog, proizlazi da sud nije nadležan za postupanje u predmetnim izvršnim stvarima, zbog čega su temeljem člana 16. stav 2. ZPP, a u vezi sa članom 21. ZIP, odlučili kao u dispozitivima rješenja.

7. Odlučujući o žalbama apelanata protiv prvostepenih rješenja, Kantonalni sudovi su donijeli osporena rješenja navedena u izreci ove odluke, kojima su potvrđivali u cijelosti prvostepena rješenja.

8. Kantonalni sudovi su u obrazloženjima rješenja, između ostalog, konstatovali da iz stanja spisa proizlazi da u predmetnim slučajevima apelanti zahtijevaju da se putem suda provede izvršenje troškova postupaka koji su nastali u postupcima za ostvarivanje prava na ličnu invalidninu. Nadalje, Kantonalni sudovi su naveli da apelanti smatraju da je u vezi izvršenja naknada, sa osnova lične invalidnine, prema odredbi člana 39. Zakona o pravima branilaca i članova njihovih porodica, nadležan postupati prvostepeni organ, a da je u vezi izvršenja troškova postupaka, nastalih tim povodom, prema odredbi člana 59. istog Zakona i člana 273. stav 2. Zakona o upravnom postupku («Službene novine Federacije BiH» br. 2/98 i 48/99; u daljnjem tekstu: ZUP), nadležan postupati prvostepeni sud. Međutim, drugostepeni sudovi su istakli da kada su stranci u postupku ostvarivanja prava na naknade, za koje je izvršenje nadležan prvostepeni organ, odmjereni i troškovi postupka, onda je zbog njihove akcesornosti, prvostepeni organ nadležan da ih izvršava, a ne redovni sud. U vezi s tim, Kantonalni sudovi su naveli da bi u suprotnom došlo do dualizma tako da bi izvršenje, glede glavne stvari, provodio upravni organ, a glede troškova postupka, redovni sud, te bi, imajući u vidu navedeno, sa pravnog aspekta takvo stajalište bilo neprihvatljivo. Također, Kantonalni sudovi su istakli da nije stav tih sudova da odluke upravnih organa ne provodi sud, naprotiv, tačno je da ih provodi, samo je upitno u kojim slučajevima, ali u predmetnim slučajevima sigurno ne. Na kraju, drugostepeni sudovi su konstatovali da ako je zakonom propisano da izvršenje, glede glavne stvari, kao što je u ovim predmetima slučaj, provodi određeni organ, onda je taj organ nadležan i za izvršenje troškova postupka, nastalih tim povodom.

9. Apelanti smatraju da im je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, kao i pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije. Apelanti smatraju da je sudsko izvršenje jedini način da osiguraju prinudnu naplatu svojih novčanih potraživanja, koja su im utvrđena zaključcima organa uprave, pozivajući se pri tome na odredbe člana 273. stav 2. ZUP-a u kojem je navedeno da se izvršenje radi ispunjenja novčanih potraživanja provodi sudskim putem. Nadalje, apelanti ističu da je izvršenik donio predmetne zaključke u kojima je navedeno da će se iz budžeta Federacije Bosne i Hercegovine isplatiti troškovi postupaka, ali da ti troškovi nisu isplaćeni do dana podnošenja apelacija, te su stoga apelanti putem suda zatražili izvršenje obveza po tim zaključcima, jer nemaju apsolutno nikakvog drugog načina da prisile izvršenika na isplatu dužnih troškova. Isto tako, apelanti citiraju odredbe čl. 273. stav 2. i 280. stav 2. ZUP, konstatujući da su u konkretnim slučajevima bili ispunjeni svi uslovi da se postupi po prijedlozima za dozvolu izvršenja.

10. Također, apelanti ističu da Kantonalni sudovi u pobijanim odlukama neutemeljeno navode da je za izvršenje prava na naknade nadležan prvostepeni organ, pa je navodno zbog akcesornosti, prvostepeni organ nadležan izvršiti i troškove postupaka. Naime, navedeno je da su se apelanti u svojim žalbama osvrnuli na činjenice kako im izvršenik nije isplatio, pored troškova postupka, niti zaostale obroke invalidnina, iako je izvršenik proveo sve radnje u postupku, odnosno poduzeo sve što mu zakon nalaže, ali je izostala isplata. Isto tako, apelanti tvrde da obrazloženja pobijanih rješenja nisu utemljena, jer se u konkretnim slučajevima ne radi o nikakvom dualizmu, već je, po njihovom mišljenju, sud nadležan za «prisilno izvršenje», kako zaostalih invalidnina, tako i troškova postupka, sve u smislu relevantnih odredbi ZUP. Također, apelanti navode da im je jasno da je i naknade, ali i troškove postupka trebao isplatiti izvršenik putem nadležnih institucija za isplatu tih dugovanja, jer je i zakonom propisano, temeljem člana 39. Zakona o pravima branilaca i članova njihovih porodica da rješenja o pravima na naknade «provodi» prvostepeni organ ex officio, dok je članom 58. stav 1. tog zakona propisano da troškove postupka u vezi ostvarivanja prava prema tom zakonu snosi organ koji vodi postupak. Međutim, kako ti troškovi nisu isplaćeni, apelanti su zakonskim putem tražili prisilnu naplatu tih troškova. Slijedom navedenog, apelanti ponavljaju kako im izvršenik, ukoliko neće ili ne može isplatiti predmetne troškove, ne ostavlja nikakvu alternativu, osim traženja isplate zakonskim (prisilnim) putem, jer nema drugog zakonskog načina da se izvršenik prisili na isplatu dugovanja prema apelantu, a niti prvostepeni organ ima način da prisili bilo koju instituciju ili organ da isplati predmetna potraživanja apelantima. Na kraju, apelanti ističu da smatraju da će Ustavni sud uvažiti njihove navode, donijeti pravičnu odluku i dosuditi im troškove postupka.

11. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda glasi:

Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ni na koji način ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

12. U vezi sa navodima apelanata da nisu imali pravično suđenje jer su osporena rješenja zasnovana na, po njihovom mišljenju, pogrešnoj primjeni procesnog prava, Ustavni sud ukazuje na to da je o ovom pitanju već odlučivao u predmetu broj AP 4609/12 (vidi, Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 4609/12 od 12. juna 2013. godine, dostupna na web-stranici Ustavnog suda: www.ustavnisud.ba), pa se umjesto posebnog obrazloženja merituma ove odluke u pogledu apelacionih navoda apelanata, Ustavni sud poziva na obrazloženje i razloge navedene u toj odluci. Naime, u navedenoj odluci Ustavni sud je zauzeo slijedeće stavove: «Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud zapaža da novčana potraživanja sadržana u odredbama Zakona o pravima branilaca i članova njihovih porodica spadaju u kategoriju socijalnih davanja koje javna vlast u okviru slobodnog polja procjene reguliše na način koji procijeni da je najprikladniji društvenim potrebama, s jedne strane, i mogućnostima i prilikama društvene zajednice u pitanju, s druge strane. Prema tome obim i sadržaj tih prava, kao i mehanizmi ostvarivanja u cijelosti se nalaze u domenu slobodne procjene javne vlasti. Dovodeći navedeno u vezu sa konkretnim pitanjem, Ustavni sud ukazuje da su ostvarivanja određenih novčanih potraživanja iz oblasti socijalne zaštite branilaca i članova njihovih porodica u Federaciji Bosne i Hercegovine regulisana posebnim zakonom, koji kao lex specialis ovu materiju u cjelosti stavlja u nadležnost organa uprave» i «Stoga, Ustavni sud smatra da redovni sudovi, oglašavajući se apsolutno nenadležnim za postupanje po prijedlozima apelanata za prinudno izvršenje novčanih potraživanja apelanata utvrđenih u upravnim postupcima na osnovu Zakona o pravima branilaca i članova njihovih porodica, nisu povrijedili njihovo pravo na pristup sudu, kao segment prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije».

13. Na osnovu navedenog, Ustavni sud primjećuje da su redovni sudovi dovoljno jasno obrazložili svoje odluke, a takva obrazloženja Ustavni sud ne smatra proizvoljnim. Stoga, imajući u vidu stavove Evropskog suda i Ustavnog suda navedene u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da u vezi sa navodima apelanata o povredi prava na pravično suđenje nema ništa što ukazuje da apelanti imaju «opravdan zahtjev» koji pokreće pitanje iz Ustava Bosne i Hercegovine ili Evropske konvencije koje bi trebalo meritorno ispitati. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su navodi o povredi prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije očigledno (prima facie) neosnovani.

14. Apelanti, također, navode da im je osporenim odlukama povrijeđeno i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, kao i pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije. Apelanti posebno ne obrazlažu povredu ovih prava, već svoje navode zasnivaju na pogrešnoj primjeni procesnog prava. Ustavni sud je, međutim, razmatrajući ove navode u okviru člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, već zaključio da su ti navodi neosnovani. Stoga, Ustavni sud smatra da nema ništa što u konkretnom slučaju ukazuje da je povrijeđeno pravo apelanata na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, kao i pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije, odnosno zaključuje da su i ovi navodi apelanata očigledno (prima facie) neosnovani.

15. U pogledu zahtjeva apelanata da im se dosude troškovi nastali podnošenjem apelacija, Ustavni sud podsjeća da Pravilima Ustavnog suda nije propisano da apelanti imaju pravo na troškove sastavljanja apelacije, iz čega proizlazi da troškove u vezi sa sastavljanjem apelacija isključivo snose apelanti.

16. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbe člana 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda, prema kojima će se apelacija odbaciti kao očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

17. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2833/13 (F. Š., I. T., Ž. V., G. Š.-P., B… | Sudska praksa | Aktio