Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3526/10 (Z. J.)
Odluka donesena 17. 09. 2013.
- Nema povrede
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
- Građanski postupak
- Očigledno (prima facie) neosnovana
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-3526/10
Apelacija
Odluka o dopustivosti
17. 09. 2013.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudaca, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednik Miodrag Simović i potpredsjednica Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 17. rujna 2013. godine, u predmetu broj AP-3526/10, rješavajući apelaciju Zvonke Jelica na temelju članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 16. stavak 2. i članka 59. stavak 2. točka 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Zvonke Jelica protiv Rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 64 0 P 000188 09 Rev od 23. lipnja 2010. godine, Rješenja Kantonalnog suda Široki Brijeg broj 64 0 P 000188 08 Gž 5. veljače 2009. godine i Rješenja Općinskog suda Široki Brijeg broj 64 0 000 188 02 P od 19.
kolovoza 2008. godine, zbog toga što je očito (prima facie) neutemeljena.
OBRAZLOŽENJE
1. Zvonko Jelica (u daljnjem tekstu: apelant) iz Jajca, podnio je 11. kolovoza 2010. godine Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) apelaciju protiv Rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 64 0 P 000188 09 Rev od 23. lipnja 2010. godine, Rješenja Kantonalnog suda Široki Brijeg (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 64 0 P 000188 08 Gž 5. veljače 2009. godine i Rješenja Općinskog suda u Širokom Brijegu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 64 0 P 000 188 02 P od 19. kolovoza 2008. godine.
2. Odlukom o dopustivosti broj AP 2643/07 (odluka Ustavnog suda broj AP-2643/07 od 16. srpnja 2009. godine, objavljena na www.ustavnisud.ba ), Ustavni sud je odbacio apelaciju zato što je preuranjena, koju je apelant, između ostalog, podnio protiv Rješenja Općinskog suda broj 64 0 P 000 188 02 P od 19. kolovoza 2008. godine.
3. Rješenjem Općinskog suda broj 64 0 P 000 188 02 P od 19. kolovoza 2008. godine, koje je potvrđeno Rješenjem Kantonalnog suda broj 64 0 P 000188 08 Gž od 5. veljače 2009. godine, odlučeno je da se tužba smatra povučenom. U obrazloženju rješenja, Općinski sud je naveo da na ročište za glavnu raspravu nije pristupio apelant, iako je bio uredno obaviješten, a tuženi I.M. i M.K. i B.I. (u daljnje tekstu: tuženi) nisu tražili da se ročište održi. Apelant je zatražio odgodu ročišta i dostavio liječnički nalaz i mišljenje, koji nije potpisan niti ovjeren od strane nadležne zdravstvene ustanove.
4. Rješenjem Vrhovnog suda broj 64 0 P 000188 09 Rev od 23. lipnja 2010. godine odbijena je apelantova revizija. U obrazloženju rješenja, Vrhovni sud je naveo da iz činjeničnog stanja slijedi da apelant nije pristupio na ročište iako je uredno pozvan, a izostanak je pravdao nalazom liječnika koji nije niti potpisan niti ovjeren. S tim u svezi nižestupanjski sudovi su pravilno primijenili odredbe članka 84. stavak 1. Zakona o parničnom postupku.
5. Apelant smatra da mu je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija) i pravo na imovinu iz članka II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju. Apelant ističe da je njegova revizija odbijena zato što „se dobro ne vidi pečat i potpis nadležne liječničke ustanove“. Apelant navodi „ponovo ističem da sam vlasnik i posjednik vozila i da nikakav ugovor sa tuženim nisam sačinio, niti sam odjavio predmetno vozilo u Jajcu“.
6. Apelant je u jednoj od urgencija za rješavanje predmeta (od 20. travnja 2013. godine) naveo da je predmet već trinaest godina neriješen.
7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda.
Članak VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Članak 16. stavak 2. Pravila Ustavnog suda glasi:
Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očito (prima facie) neutemeljenu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ni na koji način ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.
8. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti predmeta, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članku 16. stavak 2. Pravila Ustavnog suda. U svezi s tim, Ustavni sud ukazuje da prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Europskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Europski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerojatno. Apelacija je očito neutemeljena ukoliko joj nedostaju prima facie dokazi koji, sa dovoljnom jasnoćom pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi Europski sud, Vanek protiv Slovačke presuda od 31. svibnja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99 i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. svibnja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema «opravdan zahtjev» (vidi Europski sud, Mezőtúr-Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. srpnja 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije «žrtva» kršenja Ustavom Bosne i Hercegovine zaštićenih prava.
9. Dakle, apelant osporava rješenja redovitih sudova kojim je odlučeno da se njegova tužba smatra povučenom. Iz obrazloženja rješenja slijedi kako apelant nije pristupio na ročište iako je uredno pozvan, a izostanak je pravdao nalazom liječnika koji nije niti potpisan niti ovjeren, to je odluka donesena u smislu odredbe članka 84. stavak 1. Zakona o parničnom postupku. Ustavni sud smatra da su redoviti sudovi dovoljno jasno obrazložili svoje odluke primjenjujući relevantne odredbe procesnog prava, a takva obrazloženja Ustavni sud ne smatra proizvoljnim. Zbog toga, Ustavni sud smatra da su apelantovi navodi o kršenju prava na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. Europske konvencije i prava na imovinu iz članka II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju očito (prima facie) neutemeljeni.
10. U pogledu apelantovih navoda iz urgencije kojim ukazuje na duljinu trajanja postupka Ustavni sud ukazuje na svoju dosadašnju praksu, odnosno na članak 16. stavak 1. Pravila Ustavnog suda koji kao uvjet dopustivosti apelacije propisuje obvezu da se apelacija podnese u roku od 60 dana od dana kada je apelant primio odluku o posljednjem efektivnom pravnom lijeku koji je koristio. Ovaj rok od 60 dana nužno se odnosi i na podnošenje dopune apelacije, te se samo izuzetno može prihvatiti dopuna apelacije podnesena izvan toga roka ukoliko se odnosi na nove pravne okolnosti koje su nastale nakon proteka navedenoga roka. S obzirom na to da je predmetna dopuna apelacije podnesena nakon proteka propisanog roka, a ne odnosi se na nove pravne okolnosti nego se tiče istog činjeničnog stanja i osporenih odluka, Ustavni sud se neće upustiti u razmatranje ovih apelantovih navoda.
11. Imajući u vidu odredbu članka 16. stavak 2. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očito (prima facie) neutemeljena, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
12. Sukladno članku VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić