Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3702/10 (J. M.)
Odluka donesena 17. 09. 2013.
- Nema povrede
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
- Naknada
- Očigledno (prima facie) neosnovana
- Građanski postupak
- Pravično suđenje - razuman rok
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-3702/10
Apelacija
Odluka o dopustivosti
17. 09. 2013.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudaca, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Miodrag Simović i Seada Palavrić i suci Mato Tadić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 17. rujna 2013. godineu predmetu broj AP-3702/10, rješavajući apelaciju Jelke Mijatović na temelju članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 16. stavak 2. i članka 59. stavak 2. točka 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Jelke Mijatović podnesena zbog duljine trajanja postupka u kojem je doneseno pravosnažno Rješenje Okružnog suda u Bijeljini broj 80 0 V 005765 11 Gž 2 od 30 svibnja 2011. godine, zbog toga što je očito (prima facie) neutemeljena.
OBRAZLOŽENJE
1. Jelka Mijatović (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Bijeljine, podnijela je 25. kolovoza 2010. godine Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) apelaciju zbog duljine trajanja postupka koji se u vrijeme podnošenja apelacije nalazio prvi put pred Okružnim sudom u Bijeljini (u daljnjem tekstu: Okružni sud) u predmetu određivanja naknade za preuzeto neizgrađeno građevinsko zemljište.
2. Odlučujući o apelantičinom prijedlogu i prijedlogu predlagateljica D.M. za određivanje naknade za preuzeto neizgrađeno građevinsko zemljište protiv protupredlagateljice Općine Ugljevik, Osnovni sud u Bijeljini (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) donio je rješenje broj 80 0 V 005765 08 V od 3. ožujka 2009. godine.
3. Odlučujući o žalbama apelantice, predlagateljice D.M. i protupredlagateljice Općine Ugljevik, Okružni sud donio je Rješenje broj 80 0 V 005765 09 Gž od 29. listopada 2010. godine kojim je žalbu uvažio i predmet vratio Osnovnom sudu na daljni postupak.
4. Osnovni sud donio je Rješenje broj 80 0 V 005765 10 V 2 od 4. ožujka 2011.
godine.
5. Odlučujući o žalbama apelantice, predlagateljice D.M. i protupredlagateljice Općine Ugljevik, Okružni sud donio je Rješenje broj 80 0 V 005765 11 Gž 2 od 30. svibnja 2011. godine kojim je žalbe djelomično uvažio preinačio prvostupanjsko rješenje u određenom dijelu (u izreci rješenja navedeno na koji način), a u preostalom dijelu (u izreci rješenja precizno navedeno u kojem dijelu) potvrdio prvostupanjsko rješenje, te obvezao protupredlagateljicu Općinu Ugljevik na naknadu troškova postupka.
6. Apelantica smatra da joj je zbog duljine trajanja postupka povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija) i pravo na imovinu iz članka II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju. Apelantica je navela da je podnijela prijedlog za određivanje naknade za oduzete nekretnine 5. ožujka 2008. godine, a da je prvostupanjskom sudu trebalo oko jednu i pol godinu da donese odluku, na koju je ona izjavila žalbu po kojoj još uvijek nije donesena odluka. Apelantica traži naknadu nematerijalne štete.
7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 16. stavak 2. Pravila Ustavnog suda. Članak VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Članak 16. stavak 2. Pravila Ustavnog suda glasi:
Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očito (prima facie) neutemeljenu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ni na koji način ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.
8. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti predmeta, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članku 16. stavak 2. Pravila Ustavnog suda. U svezi s tim, Ustavni sud ukazuje da prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Europskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Europski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerojatno. Apelacija je očito neutemeljena ukoliko joj nedostaju prima facie dokazi koji, sa dovoljnom jasnoćom pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi Europski sud, Vanek protiv Slovačke presuda od 31. svibnja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99 i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. svibnja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema «opravdan zahtjev» (vidi Europski sud, Mezőtúr-Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. srpnja 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije «žrtva» kršenja Ustavom Bosne i Hercegovine zaštićenih prava.
9. Dakle, apelantica navodi da joj je pravo na pravično suđenje i pravo na imovinu povrijeđeno zbog duljine trajanja postupka. Ustavni sud uočava da iz apelacije i dostavljene dokumentacije slijedi da je postupak pokrenut 5. ožujka 2008. godine, odnosno u 2008. godini (u apelaciji apelantica precizno navela da je postupak pokrenula 5. ožujka 2008. godine, a Okružni sud u odgovoru je naveo da je postupak pokrenut u 2008. godini), a da je doneseno pravosnažno rješenje 30. svibnja 2011. godine, dakle u roku od nešto više od tri godine. U ovom periodu donesene su četiri sudske odluke. Po mišljenju Ustavnog suda duljina trajanja predmetnog postupka nije prešla granice „razumnog roka“ u smislu članka 6. stavak 1. Europske konvencije, odnosno da je duljina trajanja postupka bila srazmjerna okolnostima konkretnog slučaja. Zbog toga, Ustavni sud smatra da su apelantičini navodi o kršenju prava na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. Europske konvencije i prava na imovinu iz članka II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju očito (prima facie) neutemeljeni.
10. Imajući u vidu odredbu članka 16. stavak 2. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očito (prima facie) neutemeljena, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
11. Sukladno članku VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić