Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3895/10 („METAL-FERRUM“ d.o.o. Stolac)

Odluka donesena 17. 09. 2013.

Nema povrede
Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
  • Građanski postupak
  • Prava iz radnog odnosa
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3895/10

Apelacija

Odluka o dopustivosti

17. 09. 2013.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudaca, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Miodrag Simović i Seada Palavrić i suci Mato Tadić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 17. rujna 2013. godineu predmetu broj AP-3895/10, rješavajući apelaciju „METAL-FERRUM“-a d.o.o. Stolac na temelju članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 16. stavak 2. i članka 59. stavak 2. točka 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija „METAL-FERRUM“ – a d.o.o. Stolac podnesena protiv Presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine 53 0 P 007964 09 Rev od 22. lipnja 2010.

godine, Presude Kantonalnog suda Mostar broj 53 0 P 007964 08 Gž od 5. veljače 2009. godine i Presude Općinskog suda Čapljina broj 07 53 P 007964 07 P od 27. ožujka 2008. godine, zbog toga što je očito (prima facie) neutemeljena.

OBRAZLOŽENJE

1. „METAL-FERRUM“ d.o.o. Stolac (u daljnjem tekstu: apelant) iz Stoca, kojeg zastupa Branko Mandrapa, odvjetnik iz Čapljine, podnio je 11. rujna 2010. godine Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) apelaciju protiv Presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) 53 0 P 007964 09 Rev od 22. lipnja 2010. godine, Presude Kantonalnog suda Mostar (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 53 0 P 007964 08 Gž od 5. veljače 2009. godine i Presude Općinskog suda Čapljina (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 07 53 P 007964 07 P od 27. ožujka 2008. godine.

2. Presudom Općinskog suda broj 07 53 P 007964 07 P od 27. ožujka 2008. godine, koja je potvrđena Presudom Kantonalnog suda broj 53 0 P 007964 08 Gž od 5. veljače 2009. godine, obvezan je apelant da tužiteljici M.R. (u daljnjem tekstu: tužiteljica) isplati naknade na ime plaće i doprinosa za Mirovinsko i invalidsko osiguranje (u izreci presude preciziran period i visina). Istom presudom obvezan je apelant da tužiteljici naknadi troškove postupka. Također istom presudom odbijen je tužiteljičin dio tužbenog zahtjeva preko dosuđenog iznosa. U obrazloženju presude, Općinski sud je naveo da nije utemeljen apelantov prigovor zastare potraživanja. Naime, u konkretnom slučaju ne radi se o povredi pojedinačnih prava djelatnika u kojem slučaju bi važio prekluzivni rok od jedne godine od dana saznanja za povredu, nego o novčanom potraživanju iz radnog odnosa za koji važi rok od tri godine (članak 106. Zakona o radu).

3. Odlučujući o apelantovoj reviziji, Vrhovni sud donio je Presudu broj 53 0 P 007964 09 Rev od 22. lipnja 2010. godine kojom je reviziju odbio. Istom presudom odbijen je zahtjev tužiteljice da joj tuženi naknadi troškove odgovora ne reviziju. U obrazloženju presude, Vrhovni sud je naveo da je nesporno da je tužiteljica svoj udio u temeljnom kapitalu apelanta prenijela na I.F. na temelju ugovora o prijenosu i preuzimanju udjela. Sukladno članku 344. ZOO obveza prestaje kada povjeritelj izjavi dužniku da neće tražiti njeno ispunjenje i kada se dužnik s tim suglasi. Odredba članka 6. navedenog ugovora glasi „prenositelj ovim ugovorom odriče se svih eventualnih ostalih potraživanja … osim onih obveza društva koji su zakonski ugovorom isključivi kao: doprinosi iz radnog odnosa i dr.“ S tim u svezi tužiteljica izjavu o odricanju nije dala apelantu kao dužniku nego stjecatelju udjela I.F. niti ta izjava sadrži izričitu izjavu tužiteljice da od tuženog neće tražiti ispunjenje predmetnih obveza, tako da se izjava ne može smatrati otpustom duga. Kod nesporne činjenice da je do prekida rada tužiteljice kod apelanta došlo zbog nedostatka repromaterijala, dakle okolnosti za koje nije odgovorna tužiteljica, to ona ima pravo da se navedeno tretira kao odsustvo sa rada uz naknadu plaće u skladu sa kolektivnim ugovorom (članak 72. stavak

3. Zakona o radu).

4. Apelant smatra da mu je pobijanim presudama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija) i pravo na imovinu iz članka II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju. Apelant navodi da je pogrešan stav sudova u svezi primjene odredbe članka 106. Zakona o radu. Osim toga potpisivanjem ugovora kojim je tužiteljica prodala svoj udio u apelantu, ona se odrekla svih potraživanja. Također apelant ukazuje da niti raniji niti važeći kolektivni ugovor ne reguliraju situaciju u slučaju prekida rada.

5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 16. stavak 2. Pravila Ustavnog suda. Članak VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Članak 16. stavak 2. Pravila Ustavnog suda glasi:

Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očito (prima facie) neutemeljenu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ni na koji način ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

6. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti predmeta, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članku 16. stavak 2. Pravila Ustavnog suda. U svezi s tim, Ustavni sud ukazuje da prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Europskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Europski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerojatno. Apelacija je očito neutemeljena ukoliko joj nedostaju prima facie dokazi koji, sa dovoljnom jasnoćom pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi Europski sud, Vanek protiv Slovačke presuda od 31. svibnja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99 i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. svibnja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema «opravdan zahtjev» (vidi Europski sud, Mezőtúr-Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. srpnja 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije «žrtva» kršenja Ustavom Bosne i Hercegovine zaštićenih prava.

7. Ustavni sud podsjeća da je identično činjenično i pravno pitanje razmatrao u odluci broj AP-1324/08 od 13. listopada 2010. godine (dostupna na web-stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba), u kojoj je zaključio da su navodi o kršenju prava na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. Europske konvencije i prava na imovinu iz članka II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju očito (prima facie) neutemeljeni. S tim u svezi, Ustavni sud se u cijelosti poziva na zaključak iz citirane odluke broj AP-1324/08, odnosno zaključuje da su navodi o kršenju prava na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. Europske konvencije i prava na imovinu iz članka II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju očito (prima facie) neutemeljeni.

8. Imajući u vidu odredbu članka 16. stavak 2. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očito (prima facie) neutemeljena, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

9. Sukladno članku VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3895/10 („METAL-FERRUM“ d.o.o. Stolac) | Sudska praksa | Aktio