Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4449/10 (S. Č.)

Odluka donesena 17. 09. 2013.

Nema povrede
Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Građanski postupak
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
  • Građevinsko zemljište
  • Uknjižba
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-4449/10

Apelacija

Odluka o dopustivosti

17. 09. 2013.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Miodrag Simović i Seada Palavrić i suci Mato Tadić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 17. septembra 2013. godine u predmetu broj AP 4449/10, rješavajući apelaciju S.Č., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 2. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija S.Č. podnesena protiv rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu broj 09 0 Dn 009218 09 Gž od 25. avgusta 2010. godine i rješenja Općinskog suda u Sarajevu – Zemljišnoknjižni ured broj 065-0-Dn II-09-21350 od 7. oktobra 2009.

godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.

OBRAZLOŽENJE

1. S. Č. (u daljnjem tekstu: apelantica), iz Sarajeva, koju zastupa Danijela Saller-Osenk, advokat iz Sarajeva, podnijela je 18. oktobra 2010. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 09 0 Dn 009218 09 Gž od 25. avgusta 2010. godine i rješenja Općinskog suda u Sarajevu – Zemljišnoknjižni ured (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 065-0- Dn II-09-21350 od 7. oktobra 2009. godine.

2. Postupajući po prijedlogu apelantice od 12. juna 2001. godine u zemljišno-knjižnom predmetu radi stjecanja prava svojine na kuću, Općinski sud je donio rješenje broj DN.5929/01 od 11. februara 2002. godine, kojim se dozvoljava, na osnovu kupoprodajnog ugovora od 25. aprila 2001. godine ovjerenog pod brojem 3324/01, uknjižba prava svojine u z.k.ul. broj 2917 k.o. Dolac na 1/1 stambene zgrade (koja se nalazi na parceli broj 1229/14, upisana kao z.k. tijelo II, novi premjere k.č. broj 619/1 i 620/4 k.o. Dolac, dosadašnjih sopstvenika K.D., N.D.,T.D. i V.T.) u korist apelantice, uz pravo korištenja na zemljištu pod zgradom i zemljištu koje služi za njenu redovnu upotrebu, koje je već uknjiženo u zemljišnoj knjizi po članu 11. Zakona o građevinskom zemljištu u društvenoj svojini (u daljnjem tekstu: ZOGZDS).

3. Apelantica je 16. septembra 2009. godine podnijela Općinskom sudu zahtjev za ispravku upisa u zemljišnim knjigama, navodeći da rješenje Općinskog suda od 11. februara 2002. godine nije u potpunosti provedeno, odnosno da na apelanticu nije izvršen upis prava korištenja zemljišta ispod i za redovnu upotrebu kuće, već su na ovom zemljištu i dalje upisani raniji korisnici.

4. Rješenjem Općinskog suda 065-0-Dn II-09-21350 od 7. oktobra 2009. godine odbijen je prijedlog „advokata Danijele Saller-Osenk za ispravku upisa u z.k. ul. broj 738 k.o. Dolac i to uknjižbe prava korištenja na zemljištu opisanom u A listu, a na osnovu zahtjeva od 16. septembra 2009. godine“.

5. U obrazloženju rješenja je navedeno da je advokat Danijela Saller-Osenk podnijela predmetni zahtjev da se izvrši u korist apelantice ispravka upisa u 738 k.o. dolac, u smislu uknjižbe prava korištenja na zemljištu opisanom u A listu, što u naravi predstavlja parcele br. 1229/88, 129/93, 1229/162, 1229/163, 1229/260 i 129/261. Razmatrajući predmetni zahtjev zajedno sa dostavljenim prilozima, sud je utvrdio da je prijedlog za upis prava korištenja neosnovan, s obzirom da je apelantica već upisana kao vlasnik na objektu sagrađenom na k.č. broj 1229/14, upisanom kao z.k. tijelo II, sa pravom korištenja po članu 11. ZOGZDS zemljišta pod zgradom i zemljišta koje služi za redovnu upotrebu objekta, te da je za prijenos korištenja po članu 8. istog Zakona potrebna odluka općinskog organa uprave nadležnog za imovinsko-pravne odnose u smislu odredbe člana 96. Zakona o građevinskom zemljištu FBiH („Službene novine FBiH“ broj 67/05). Kako je predmetni zahtjev po ocjeni suda neprovodiv, jer predlagač nije dostavio vjerodostojnu ispravu na osnovu koje se može izvršiti upis u zemljišne knjige, te s obzirom da nisu ispunjene pretpostavke za upis iz člana

3. Zakona o zemljišnim knjigama FBiH („Službene novine FBiH“ broj 19/03), odlučeno je kao u dispozitivu rješenja na osnovu odredbe člana 43. istog Zakona.

6. Rješenjem Kantonalnog suda broj 09 0 Dn 009218 09 Gž od 25. avgusta 2010. godine odbijena je kao neosnovana žalba apelantice i potvrđeno prvostepeno rješenje Općinskog suda od 7. oktobra 2009. godine.

7. U obrazloženju drugostepenog rješenja, Kantonalni sud je, imajući u vidu odredbe čl. 6, 32. i 39. Zakona o građevinskom zemljištu FBiH, naveo da je prvostepeni sud pravilno uknjižio kupoprodajni ugovor i uknjižio apelanticu na osnovu tog ugovora u z.k. izvadku broj 738 KO Dolac sa pravom vlasništva na kući, upisanoj u u A II listu k.č. broj 1229/14, te je apelantica na osnovu navedenog kupoprodajnog ugovora uknjižena sa pravom korištenja zemljišta pod zgradom i zemljišta koje služi za redovnu upotrebu zgrade sve dok ta zgrada postoji, s obzirom da se radi o zemljištu površine 456 m2 u državnom vlasništvu. S tim u vezi, drugostepeni sud smatra da je prvostepeni sud pravilno zaključio da je za prijenos prava korištenja iz člana 8. stav 2. ZOGZDS potrebna odluka općinskog organa uprave. Slijedom navedenog, drugostepeni sud je zaključio da je prvostepeni sud pravilno i na potpun način utvrdio činjenično stanje i na isto pravilno primijenio materijalno pravo, pa je odlučeno kao u dispozitivu drugostepenog rješenja na osnovu odredbe člana 235. stav 1. tačka 2. Zakona o parničnom postupku („Službene novine FBiH“ br. 53/06, 17/06 i19/06)

8. Apelantica smatra da joj je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, zbog proizvoljnosti suda u postupku utvrđivanja činjenica, a u vezi sa proizvoljnom primjenom pozitivno-pravnih propisa povodom njenog zahtjeva za ispravku upisa u z.k.ul. broj 738. k.o. Dolac u smislu uknjižbe prava korištenja na predmetnom zemljištu.

9. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda glasi:

Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ni na koji način ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

10. Ustavni sud u fazi ispitivanja dopustivosti predmeta, mora utvrditi, između ostalog, i da li su ispunjeni uslovi za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda. S tim u vezi, Ustavni sud ukazuje da prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očigledno neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji, sa dovoljnom jasnoćom pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99 i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očigledno ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema «opravdan zahtjev» (vidi Evropski sud, Mezotur-Tiszazugi Vizgazdalkodasi Tarsulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije «žrtva» kršenja Ustavom Bosne i Hercegovine zaštićenih prava.

11. Vezano za navode apelantice o kršenju prava na pravično suđenje i imovinu, koji se isključivo odnose na način na koji su redovni sudovi utvrdili činjenično stanje i primijenili materijalno pravo, Ustavni sud ukazuje da prema praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, Odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01). Naime, Ustavni sud nije nadležan supstituirati redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli (vidi, Evropski sud, Thomas protiv Ujedinjenog Kraljevstva, presuda od 10. maja 2005. godine, aplikacija broj 19354/02). Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ili zanemarivanju ustavnih prava (pravo na pravično suđenje, pravo na pristup sudu, pravo na djelotvoran pravni lijek i dr.), te da li je primjena zakona bila, eventualno, proizvoljna ili diskriminacijska. Dakle, u okviru apelacione nadležnosti Ustavni sud se bavi isključivo pitanjem eventualne povrede ustavnih prava ili prava iz Evropske konvencije u postupku pred redovnim sudovima, pa će u konkretnom slučaju Ustavni sud ispitati da li je postupak u cjelini bio pravičan u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije, odnosno da li je prekršeno pravo na imovinu (vidi, Ustavni sud, odluka broj AP- 20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u «Službenom glasniku BiH» broj 58/05).

12. Ustavni sud zapaža da su sudovi dovoljno jasno obrazložili svoje odluke, a takvo obrazloženje Ustavni sud ne smatra proizvoljnim. Ustavni sud također ukazuje da apelantica u apelaciji ne nudi bilo kakve argumente koji bi opravdali njenu tvrdnju da je na bilo koji način došlo do kršenja prava na pravično suđenje ili prava na imovinu, osim što je nezadovoljna ishodom konkretnog postupka. Stoga, imajući u vidu stavove Evropskog i Ustavnog suda navedene u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da u vezi sa apelanticinim navodima o kršenju prava na pravično suđenje i prava na imovinu nema ništa što ukazuje da apelantica ima «opravdan zahtjev» koji pokreće pitanje iz Ustava Bosne i Hercegovine ili Evropske konvencije koje bi trebalo meritorno ispitati. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su navodi o kršenju prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovini i člana 1. Protokola broj 1. uz Evropsku konvenciju očigledno (prima facie) neosnovani.

13. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbe člana 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda, prema kojima će se apelacija odbaciti kao očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

14. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić