Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-1061/12 (D. V.)
Odluka donesena 17. 09. 2013.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Građanski postupak
- Pravično suđenje - razuman rok
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1061/12
Apelacija
Odluka o meritumu
17. 09. 2013.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u predmetu broj AP 1061/12, rješavajući apelaciju Drage Vukovića, na osnovu člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59 stav 2 alineja 2, člana 61 st. 1 i 2 i člana 76 stav 2 Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu:
Valerija Galić, predsjednica Miodrag Simović, potpredsjednik Seada Palavrić, potpredsjednica Mato Tadić, sudija Mirsad Ćeman, sudija na sjednici održanoj 17. septembra 2013. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Usvaja se apelacija Drage Vukovića.
Utvrđuje se povreda člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku u postupku koji se vodi pred Osnovnim sudom u Tesliću u predmetu broj 97 P 001954 08 P.
Nalaže se Osnovnom sudu u Tesliću da po hitnom postupku donese odluku u predmetu broj 87 0 P 001954 08 P, u skladu sa članom II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Nalaže se Osnovnom sudu u Tesliću da, u skladu sa članom 74 stav 5 Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. Drago Vuković (u daljnjem tekstu: apelant) iz Teslića podnio je 17. marta 2012. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja postupka pred Osnovnim sudom u Tesliću (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) u predmetu broj 87 0 P 001954 08 P.
2. Na osnovu člana 22 stav 1 Pravila Ustavnog suda, od Osnovnog suda je 2. aprila 2012. godine zatraženo da dostavi odgovor na apelaciju.
3. Osnovni sud je 25. aprila 2012. godine dostavio odgovor na apelaciju.
4. Na osnovu člana 26 stav 2 Pravila Ustavnog suda, odgovor na apelaciju dostavljen je apelantu 14. maja 2012. godine.
II.Činjenično stanje
5. Činjenice predmeta koje proizilaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:
6. Apelant je 22. septembra 2008. godine pokrenuo parnični postupak protiv Ministarstva unutrašnjih poslova Republike Srpske i M.S. (u daljem tekstu: tuženi) radi naknade štete. Tužba je u Osnovnom sudu zaprimljena pod brojem 87 0 P 001954 08 P.
7. Prema stanju spisa, tuženi su dostavili odgovore na tužbu 1. decembra 2008. godine i 10. decembra 2008. godine.
8. Prema apelantovim navodima, apelant je podnio urgenciju po kojoj Osnovni sud nije ažurno postupio.
9. Iz stanja spisa proizilazi da je pripremno ročište održano 23. aprila 2012. godine.
10. Iz predočenih dokumenata proizilazi da prvostepeni postupak nije okončan.
III. Apelacija
a) Navodi iz apelacije
11. Apelant smatra da je, zbog dužine trajanja postupka, odnosno zbog neodlučivanja Osnovnog suda o njegovom tužbenom zahtjevu, došlo do povrede njegovog prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), te prava na djelotvoran pravni lijek iz člana 13 Evropske konvencije. Apelant, između ostalog, navodi da se nepreduzimanjem procesnih radnji od Osnovnog suda u periodu dužem od tri godine prekoračuje rok razumnog suđenja. Takođe, imajući u vidu da tu neaktivnost apelant ne može pobijati zbog nepostojanja djelotvornog pravnog lijeka, a sama urgencija ne proizvodi efekte, apelant smatra da mu se krši pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13 Evropske konvencije. Konačno, apelant potražuje naknadu štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku u iznosu od 2.000,00 KM, odnosno za svaku godinu čekanja u iznosu od po 500,00 KM.
b) Odgovor na apelaciju
12. U odgovoru na apelaciju Osnovni sud je naveo hronologiju predmetnog postupka koji je u skladu sa dostavljenim podacima naveden u činjeničnom stanju. Osnovni sud napominje da se u konkretnom slučaju ne radi o predmetu hitnom po zakonu, te da je zbog prezaduženosti postupajućeg sudije, pripremno ročište u konkretnom predmetu zakazano i održano 23. aprila 2012. godine. Takođe, na navedenom ročištu je apelantovom punomoćniku naloženo da u roku od 15 dana dostavi predložene pismene dokaze koje nije priložio uz tužbu, te da u navedenom roku predujmi troškove predloženih vještačenja, nakon čega će sud radi okončanja postupka zakazati ročište za glavnu raspravu. IV.Relevantni propisi
13. U Zakonu o parničnom postupku („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 85/03, 74/05, 63/07) relevantne odredbe glase:
Član 10.
Sud je dužan da postupak sprovede bez odugovlačenja i sa što manje troškova i da onemogući svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku. Pripremno ročište
a) Opšte odredbe Član 75.
(1) Nakon prijema odgovora na tužbu, odnosno odgovora na protivtužbu, sud će zakazati pripremno ročište.
(2) Ako tuženi nije dostavio odgovor na tužbu, a tužilac u tužbi nije tražio donošenje presude zbog propuštanja, sud će zakazati pripremno ročište nakon proteka roka za podnošenje odgovora na tužbu.
(3) Datum održavanja pripremnog ročišta sud će, u pravilu, odrediti uz prethodnu konsultaciju sa strankama.
(4) Pripremno ročište održaće se, u pravilu, najkasnije u roku od 30 dana od dana prijema u sudu pismenog odgovora na tužbu, odnosno od dana proteka roka za podnošenje odgovora na tužbu, ili, ako je tuženi podnio protivtužbu, u roku od 30 dana od dana prijema odgovora na protivtužbu.
V.Dopustivost
14. U skladu sa članom VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
15. U skladu sa članom 16 stav 1 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
16. Ustavni sud naglašava da, u skladu sa članom 16 stav 3 Pravila Ustavnog suda, može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodna dokumenta koja se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. Imajući u vidu činjenično stanje predmeta, odnosno okolnost da je apelacija podnesena zbog toga što Osnovni sud nije donio odluku po apelantovoj tužbi podnesenoj 22. septembra 2008. godine, Ustavni sud smatra da je predmetna apelacija, u smislu člana 16 stav 3 Pravila Ustavnog suda, dopustiva u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku kao jednom od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije. Konačno, apelacija ispunjava i uslove iz člana 16 st. 2 i 4 Pravila Ustavnog suda, jer nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
17. Imajući u vidu odredbe člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 16 st. 2, 3 i 4 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud zaključuje da predmetna apelacija ispunjava uslove u pogledu dopustivosti u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije.
VI.Meritum
18. Apelant smatra da je, zbog nedonošenja odluke u razumnom roku, u predmetu koji se u vrijeme podnošenja apelacije vodio pred Osnovnim sudom, došlo do povrede njegovog prava na suđenje u «razumnom» roku i prava na pristup sudu kao segmenata prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije, te prava na djelotvoran pravni lijek iz člana 13 Evropske konvencije.
Pravo na pravično suđenje – razuman rok
19. Član II/3 Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i osnovne slobode iz stava 2 ovog člana, što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
20. Član 6 stav 1 Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ustanovljenim sudom.
21. Ustavni sud prvenstveno smatra neophodnim podsjetiti da su apelanti, u smislu člana 19 stav 5 Pravila Ustavnog suda, dužni obavijestiti Ustavni sud o svim promjenama pravnog i činjeničnog stanja u vezi sa apelacijom koje su se desile nakon podnošenja apelacije. Međutim, Ustavni sud ukazuje da u konkretnom slučaju apelant nije obavijestio Ustavni sud da li je u međuvremenu Osnovni sud donio presudu povodom njegove tužbe, odnosno nije obavijestio Ustavni sud da je predmetni postupak okončan. S obzirom na navedeno, Ustavni sud će, rukovodeći se odredbom člana 32 Pravila Ustavnog suda, dužinu predmetnog postupka ocijeniti isključivo prema apelantovim navodima i raspoloživim dokazima iz spisa.
a) Period koji se uzima u obzir
22. Ustavni sud zapaža da je apelant tužbom koja je u Osnovnom sudu zaprimljena 22. septembra 2008. godine pokrenuo predmetni parnični postupak, koji, prema stanju spisa, još uvijek nije okončan. Dakle, relevantni period koji Ustavni sud treba uzeti pri razmatranju dužine predmetnog postupka jesu četiri godine i jedanaest mjeseci.
b) Analiza dužine trajanja postupka
23. Ustavni sud zapaža da se apelantov tužbeni zahtjev odnosi na naknadu štete, te da se, s obzirom na činjenice koje je trebalo utvrditi i dokaze koje je trebalo sprovesti, u konkretnom slučaju može govoriti o nešto složenijem predmetu.
24. Ocjenjujući postupanje Osnovnog suda, Ustavni sud primjećuje da Osnovni sud, nakon što je u relativno kratkom roku dostavio tužbu na odgovor, kroz period od tri godine i pet mjeseci nije preduzimao bilo kakve procesne radnje po apelantovoj tužbi, te da je tek nakon što mu je dostavljena apelacija na odgovor zakazao i održao pripremno ročište u ovom predmetu. S druge strane, Ustavni sud smatra da apelant ni na koji način nije doprinio dužini postupka u konkretnom slučaju, već je, naprotiv, prema apelantovim navodima, urgirao da se predmet uzme u rad, čime je pokazao zainteresovanost da ishodi odluku u predmetnom postupku. Imajući u vidu navode Osnovnog suda iz odgovora na apelaciju, Ustavni sud naglašava da činjenica da je postupajući sudija prezadužen zaostalim predmetima ne može predstavljati dovoljno opravdanje za neopravdano odugovlačenje predmetnog parničnog postupka. Osim toga, Ustavni sud podsjeća na praksu Europskog suda i sopstvenu jurisprudenciju prema kojima je dužnost države da organizuje svoj pravni sistem tako da omogući sudovima i javnim vlastima da se povinuju zahtjevima i uslovima iz Evropske konvencije (vidi, Evropski sud, Zanghi protiv Italije, presuda od 19. februara 1991. godine, serija A broj 194, stav 21, i Ustavni sud, Odluka broj AP 1070/05 od 9. februara 2006. godine, stav 34). Dakle, imajući u vidu sve navedeno i naročito činjenicu da Osnovni sud, prema raspoloživim podacima iz spisa, ni nakon četiri godine i jedanaest mjeseci još uvijek nije okončao predmetni parnični postupak, od čega je period potpune neaktivnosti trajao više od tri godine, za Ustavni sud je dovoljno da zaključi da dužina predmetnog postupka ne zadovoljava standarde iz člana 6 stav 1 Evropske konvencije.
25. Na osnovu izloženog, Ustavni sud zaključuje da dužina predmetnog parničnog postupka ne zadovoljava zahtjev «razumnog roka» iz člana 6 stav 1 Evropske konvencije, te da postoji povreda apelantovog prava na suđenje u «razumnom roku» kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije.
c) Pitanje naknade na ime nematerijalne štete
25. U vezi sa pitanjem isplate naknade na ime nematerijalne štete koju je apelant tražio zbog neodlučivanja Osnovnog suda o njegovom tužbenom zahtjevu, Ustavni sud zapaža da, prema članu 76 stav 2 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može izuzetno, na apelantov zahtjev, odrediti naknadu na ime nematerijalne štete. Međutim, kao što je navedeno, dodjeljivanje kompenzacije zbog utvrđene povrede određenih ustavnih prava predstavlja izuzetak, a ne pravilo, pa, s obzirom na navedeno, Ustavni sud smatra da je u konkretnom slučaju nalaganje Osnovnom sudu da bez daljnjeg odlaganja okonča prvostepeni postupak odgovarajuća satisfakcija za apelanta.
d) Ostali navodi
26. U pogledu apelantovih navoda o povredi prava na pristup sudu iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije, te prava na djelotvoran pravni lijek iz člana 13 Evropske konvencije, Ustavni sud zapaža da se navodi o kršenju ovog prava, u suštini, svode na navode o povredi prava na pravično suđenje u razumnom roku, što je Ustavni sud već obrazložio u prethodnoj tački ove odluke, zbog čega Ustavni sud smatra da nije potrebno posebno ispitivati da li je došlo do povrede i navedenih apelantovih prava.
VII.Zaključak
27. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije u odnosu na «donošenje odluke u razumnom roku» u situaciji kada parnični postupak nije okončan ni četiri godine i jedanaest mjeseci od dana podnošenja tužbe, te da se neopravdano trajanje postupka može odlučujućoj mjeri pripisati ponašanju Osnovnog suda koji nije upravljao postupkom kako je to procesnim zakonom propisano.
28. Na osnovu člana 61 st. 1 i 2 i člana 76 stav 2 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
29. Prema članu VI/5 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjedica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić