Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-504/12 („Bark-trans“ d.o.o Kladanj)
Odluka donesena 17. 09. 2013.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Isplata duga
- Građanski postupak
- Pravično suđenje - razuman rok
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-504/12
Apelacija
Odluka o meritumu
17. 09. 2013.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u predmetu broj AP 504/12, rješavajući apelaciju „Bark-transa“ d.o.o Kladanj, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 2, člana 61. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu: Valerija Galić, predsjednica Miodrag Simović, potpredsjednik Seada Palavrić, potpredsjednica Mato Tadić, sudija Zlatko M. Knežević, sudija na sjednici održanoj 17. septembra 2013. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Usvaja se apelacija „Bark-transa“ d.o.o Kladanj.
Utvrđuje se povreda člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku u postupku koji se vodi pred Općinskim sudom u Bihaću u predmetu broj 17 0 Ps 019737 10 Ps.
Nalaže se Općinskom sudu u Bihaću da po hitnom postupku donese odluku u predmetu broj 17 0 Ps 019737 10 Ps, u skladu sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1.
Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Nalaže se Općinskom sudu u Bihaću da, u skladu sa članom 74.
stav 5. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. „Bark-trans“ d.o.o Kladanj (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Amir Mešić, advokat iz Tuzle, podnio je 3. februara 2012. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja postupka pred Općinskim sudom u Bihaću (u daljnjem tekstu: Općinski sud) u predmetu broj 17 0 Ps 019737 10 Ps.
2. Na osnovu člana 22. stav 1. Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda je 13. februara 2012. godine zatraženo da dostavi odgovor na apelaciju.
3. Općinski sud je 7. maja 2012. godine dostavio odgovor na apelaciju.
4. Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, odgovor na apelaciju dostavljen je apelantu 16. maja 2012. godine.
II.Činjenično stanje
5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:
6. Apelant je posredstvom opunomoćenika 7. decembra 2009. godine podnio tužbu Općinskom sudu u Cazinu protiv pravne osobe „Eurofruita“ d.o.o Cazin (u daljnjem tekstu: tuženi) radi isplate duga.
7. Rješenjem broj 20 0 P 00 4252 09 P od 26. februara 2010. godine Općinski sud u Cazinu se proglasio stvarno nenadležnim, te je predmet 20. aprila 2010. godine dostavljen Općinskom sudu. Predmet je u Općinskom sudu zaprimljen u rad pod brojem 17 0 Ps 019737 10 Ps.
8. Apelant je pismenim podnescima od 19. novembra 2010. godine i 15. septembra 2011. godine urgirao postupanje Općinskog suda po navedenom predmetu.
9. Prema stanju spisa, Općinski sud je zakazao pripremno ročište 9. maja 2012. godine.
10. Iz predočenih dokumenata proizlazi da prvostepeni postupak nije okončan.
III. Apelacija
a) Navodi iz apelacije
11. Apelant smatra da je, zbog dužine trajanja postupka, odnosno zbog neodlučivanja Općinskog suda o njegovom tužbenom zahtjevu, došlo do povrede njegovog prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), te prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelant, između ostalog, navodi da Općinski sud u Bihaću, i pored brojnih urgencija podnesenih navedenom sudu, nije postupio u skladu sa rokovima utvrđenim članom 75. Zakona o parničnom postupku FBiH. Imajući u vidu da su od podnošenja tužbe prošle skoro tri godine, apelant potražuje i naknadu štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku, u ukupnom iznosu od 450,00 KM.
b) Odgovor na apelaciju
12. U odgovoru na apelaciju predsjednik Općinskog suda je, ne izjašnjavajući se na navode o dužini trajanja postupka, ukratko izložio hronologiju postupka, navodeći da je po redoslijedu rješavanja predmeta pripremno ročište zakazano 8. maja 2012. godine, te da se u kraćem roku očekuje i donošenje odluke.
IV.Relevantni propisi
13. U Zakonu o parničnom postupku («Službene novine FBiH» br. 53/03, 73/05 i 19/06) relevantne odredbe glase:
Član 10.
Sud je dužan provesti postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.
4. Pripremno ročište
a) Opće odredbe Član 75.
(1) Nakon prijema odgovora na tužbu, odnosno odgovora na protivtužbu, sud će zakazati pripremno ročište.
(2) Ako tuženi nije dostavio odgovor na tužbu, a tužilac u tužbi nije tražio donošenje presude zbog propuštanja, sud će zakazati pripremno ročište nakon proteka roka za podnošenje odgovora na tužbu.
(3) Datum održavanja pripremnog ročišta sud će, u pravilu, odrediti uz prethodnu konsultaciju sa strankama.
(4) Pripremno ročište održat će se, u pravilu, najkasnije u roku od 30 dana od dana prijema u sudu pismenog odgovora na tužbu, odnosno od dana proteka roka za podnošenje odgovora na tužbu, ili, ako je tuženi podnio protivtužbu, u roku od 30 dana od dana prijema odgovora na protivtužbu.
V.Dopustivost
14. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
15. U skladu sa članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
16. Ustavni sud naglašava da, u skladu sa članom 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda, može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. Imajući u vidu činjenično stanje predmeta, odnosno okolnost da je apelacija podnesena zbog toga što Općinski sud u Bihaću nije donio odluku po apelantovoj tužbi podnesenoj 7. decembra 2009. godine, Ustavni sud smatra da je predmetna apelacija, u smislu člana 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda, dopustiva u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku kao jednom od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, jer nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
17. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 16. st. 2, 3. i 4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud zaključuje da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
VI.Meritum
18. Apelant smatra da je, zbog nedonošenja odluke u razumnom roku, u predmetu koji se u vrijeme podnošenja apelacije vodio pred Općinskim sudom, došlo do povrede njegovog prava na suđenje u «razumnom» roku kao jednom od segmenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Pravo na pravično suđenje – razuman rok
19. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
20. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ustanovljenim sudom.
21. Ustavni sud prvenstveno smatra da je neophodno podsjetiti da su apelanti, u smislu člana 19. stav 5. Pravila Ustavnog suda, dužni obavijestiti Ustavni sud o svim promjenama pravnog i činjeničnog stanja u vezi sa apelacijom koje su se desile nakon podnošenja apelacije. Međutim, Ustavni sud ukazuje da u konkretnom slučaju apelant nije obavijestio Ustavni sud da li je u međuvremenu Općinski sud u Bihaću donio presudu povodom njegove tužbe odnosno nije obavijestio Ustavni sud da je predmetni postupak okončan. S obzirom na navedeno, Ustavni sud će, rukovodeći se odredbom člana 32. Pravila Ustavnog suda, dužinu predmetnog postupka ocijeniti isključivo prema apelantovim navodima i raspoloživim dokazima iz spisa.
a) Period koji se uzima u obzir
22. Ustavni sud zapaža da je apelant tužbom koja je u Općinskom sudu u Cazinu zaprimljena 7. decembra 2009. godine pokrenuo predmetni parnični postupak, a postupak, koji se prema stanju spisa vodi pred Općinskim sudom, još uvijek nije okončan. Dakle, relevantni period koji Ustavni sud treba uzeti pri razmatranju dužine predmetnog postupka jesu tri godine i devet mjeseci.
b) Analiza dužine trajanja postupka
23. Ustavni sud zapaža da se apelantov tužbeni zahtjev odnosi na isplatu duga po osnovu ugovora o prijevozu robe, te da se, s obzirom na činjenice koje je trebalo utvrditi i dokaze koje je trebalo provesti, u konkretnom slučaju ne može govoriti o naročito složenom predmetu.
24. Ustavni sud prvenstveno uočava da je apelant, iako je imao opunomoćenika, tužbu podnio stvarno nenadležnom sudu, te na taj način u određenoj mjeri doprinio dužini predmetnog postupka u trajanju od četiri mjeseca. Međutim, Ustavni sud smatra da ovaj doprinos nije takve naravi da bi bio odlučujući razlog za to što je predmetni postupak dugo trajao.
25. Ocjenjujući postupanje Općinskog suda u Cazinu, Ustavni sud ukazuje da taj sud nije utjecao na dužinu trajanja postupka, budući da je u vrlo kratkom roku nakon prijema tužbe donio rješenje kojim se proglasio stvarno nenadležnim za postupanje po apelantovoj tužbi, nakon čega je predmet dostavio Općinskom sudu, kao stvarno i mjesno nadležnom sudu. Međutim, ocjenjujući postupanje nadležnog Općinskog suda, Ustavni sud primjećuje da navedeni sud, nakon prijema predmeta (20. aprila 2010. godine), u periodu od dvije godine nije preduzimao daljnje procesne radnje po apelantovoj tužbi sve do zakazivanja pripremnog ročišta (8. maja 2012. godine), te da on, iako je prema navodima iz odgovora na apelaciju istakao da se u navedenom predmetu „u kraćem roku očekuje donošenje odluke“, prema raspoloživim podacima ni u vremenskom periodu od tri godine i pet mjeseci nakon prijema predmeta nije donio odluku po apelantovoj tužbi. S druge strane, apelant je u nekoliko navrata urgirao uzimanje predmeta u rad i time pokazao zainteresiranost da ishodi odluku u predmetnom postupku. Pri tome Ustavni sud podsjeća na praksu Evropskog suda i vlastitu jurisprudenciju prema kojima je dužnost države da organizira svoj pravni sistem tako da omogući sudovima i javnim vlastima da se povinuju zahtjevima i uvjetima iz Evropske konvencije (vidi, Evropski sud, Zanghi protiv Italije, presuda od 19. februara 1991. godine, serija A broj 194, stav 21, i Ustavni sud, Odluka broj AP 1070/05 od 9. februara 2006. godine, stav 34). Dakle, imajući u vidu sve navedeno i naročito činjenicu da predmetni postupak, prema raspoloživim podacima iz spisa, nije okončan ni nakon tri godine i devet mjeseci od prijema tužbe, od čega se predmet pred nadležnim Općinskim sudom nalazi tri godine i pet mjeseci, za Ustavni sud je dovoljno da zaključi da dužina predmetnog postupka ne zadovoljava standarde iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
26. Na osnovu izloženog, Ustavni sud zaključuje da dužina predmetnog parničnog postupka ne zadovoljava zahtjev «razumnog roka» iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te da postoji povreda apelantovog prava na suđenje u «razumnom roku» kao jednom od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
c) Pitanje naknade na ime nematerijalne štete
25. U vezi sa pitanjem isplate naknade na ime nematerijalne štete koju je apelant tražio zbog neodlučivanja Općinskog suda o njegovom tužbenom zahtjevu, Ustavni sud zapaža da, prema članu 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može izuzetno, na apelantov zahtjev, odrediti naknadu na ime nematerijalne štete. Međutim, kao što je navedeno, dodjeljivanje kompenzacije zbog utvrđene povrede određenih ustavnih prava predstavlja izuzetak, a ne pravilo, pa s obzirom na navedeno, Ustavni sud smatra da je u konkretnom slučaju nalaganje Općinskom sudu da bez daljnjeg odgađanja okonča prvostepeni postupak odgovarajuća satisfakcija za apelanta.
d) Ostali navodi
27. U pogledu apelantovih navoda o povredi prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, Ustavni sud zapaža da se navodi o kršenju ovog prava, u suštini, svode na navode o povredi prava na pravično suđenje u razumnom roku, što je Ustavni sud već obrazložio u prethodnoj tački ove odluke. Stoga, Ustavni sud smatra da nije potrebno posebno ispitivati da li je došlo do povrede prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
VII.Zaključak
28. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u odnosu na «donošenje odluke u razumnom roku» u situaciji kada parnični postupak, koji nije naročito složen, nije okončan tri godine i devet mjeseci od dana podnošenja tužbe, te da se neopravdano trajanje postupka može u odlučujućoj mjeri pripisati ponašanju Općinskog suda u Bihaću, koji nije upravljao postupkom kako je to procesnim zakonom propisano.
29. Na osnovu člana 61. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
30. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić