Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-679/11 (S. M.)
Odluka donesena 17. 09. 2013.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Naknada štete
- Građanski postupak
- Pravično suđenje - razuman rok
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-679/11
Apelacija
Odluka o meritumu
17. 09. 2013.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u predmetu broj AP 679/11, rješavajući apelaciju Slavka Mihajlovića, na osnovu člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59 stav 2 alineja 2 i člana 61 st. 1 i 2 Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu: Valerija Galić, predsjednica Miodrag Simović, potpredsjednik Seada Palavrić, potpredsjednica Mato Tadić, sudija Zlatko M. Knežević, sudija na sjednici održanoj 17. septembra 2013. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Usvaja se apelacija Slavka Mihajlovića.
Utvrđuje se povreda člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku po tužbenom zahtjevu za naknadu materijalne štete i troškova postupka koji je Presudom Okružnog suda u Banjoj Luci broj 71 0 P 049146 10 Gž od 28. februara 2011.
godine vraćen Osnovnom sudu u Banjoj Luci na ponovno suđenje.
Nalaže se Osnovnom sudu u Banjoj Luci da bez daljnjeg odlaganja okonča ponovni postupak u predmetu broj 71 0 P 049146 06 P, u skladu sa članom II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Nalaže se Osnovnom sudu u Banjoj Luci da, u skladu sa članom 74 stav 5 Pravila Ustavnog suda, u roku od tri mjeseca od dana prijema ove odluke, obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.
OBRAZLOŽENJE
I. Uvod
1. Slavko Mihajlović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Banje Luke podnio je 14. februara 2011. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog nepostupanja Okružnog suda u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) u predmetu broj 71 0 P 049146 10 Gž. Apelant je dopunio apelaciju 6. juna 2011. godine, te je naveo da je u međuvremenu Okružni sud 28. februara 2011. godine donio presudu. Međutim, apelant je u dopuni apelacije istakao da je navedenom presudom Okružnog suda povrijeđeno njegovo pravo na donošenje odluke u razumnom roku, jer je, između ostalog, drugostepenom presudom ukinut dio prvostepene presude kojim je odlučeno o naknadi materijalne štete i troškovima postupka i predmet vraćen na ponovno suđenje.
II. Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 22 stav 1 Pravila Ustavnog suda, od Osnovnog suda u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) i Okružnog suda zatraženo je 19. marta i 24. juna 2013. godine da dostave odgovore na apelaciju. Osnovni sud je 22. marta 2013. godine dostavio odgovor na apelaciju, dok Okružni sud nije dostavio odgovor na apelaciju.
3. Takođe, Ustavni sud je 24. juna 2013. godine od Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) i Osnovnog suda zatražio da dostave informaciju da li je odlučeno o apelantovoj reviziji izjavljenoj protiv Presude Okružnog suda broj 71 0 P 049146 10 Gž od 28. februara 2011. godine, odnosno da li je Osnovni sud donio odluku u ponovnom postupku. Tražene informacije Vrhovni sud i Osnovni sud su dostavili 27. juna i 2. jula 2013. godine.
4. Na osnovu člana 26 stav 2 Pravila Ustavnog suda, odgovor Osnovnog suda i Vrhovnog suda dostavljeni su apelantu 17. jula 2013. godine.
III. Činjenično stanje
5. Činjenice predmeta koje proizilaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:
6. Apelant je pravosnažnom Presudom Okružnog suda broj K.180/00 od 23. maja 2005. godine oslobođen optužbe da je počinio krivično djelo teški slučajevi razbojništva i razbojničke krađe iz člana 151 stav 1 Krivičnog zakona Republike Srpske.
7. Apelant je 6. februara 2006. godine podnio tužbu Osnovnom sudu protiv Vlade Republike Srpske (u daljnjem tekstu: tužena) radi naknade štete. Apelant je tužbom tražio naknadu štete na osnovu vremena provedenog u pritvoru, pretrpljenog straha, prijetnji, umanjenja opšte životne sposobnosti, trajnih psihičkih posljedica i povrede časti i ugleda. Takođe je tražio mjesečnu naknadu na osnovu izgubljene zarade počevši od 1. oktobra 2005. godine pa dok za to postoje uslovi.
8. Apelant je 1. novembra 2006. godine sudu dostavio podnesak u kojem je tražio da se spis dostavi Centru za medijaciju radi vansudskog rješavanja predmeta. Tužena je 13. novembra 2006. godine obavijestila sud da nije saglasna da se spor riješi putem medijacije. U spisu nema podataka da je nakon ovoga bilo ikakvih aktivnosti suda u ovom predmetu.
9. Apelant je 16. maja 2008. godine Osnovnom sudu dostavio podnesak kojim je proširio tužbu tako što je tražio naknadu štete i na osnovu izmakle dobiti zbog neosnovane osude. Tužena se usprotivila proširenju tužbe podneskom koji je poslala sudu 30. juna 2008. godine.
10. Nakon toga, apelant je podnio apelaciju Ustavnom sudu zbog nepostupanja Osnovnog suda povodom njegove tužbe. Ustavni sud je donio Odluku o dopustivosti i meritumu broj AP 1636/08 od 24. juna 2009. godine (vidi, Ustavni sud, Odluka broj AP 1636/08 od 24. juna 2009. godine, objavljena u «Službenom glasniku BiH» broj 73/09) kojom je usvojena apelacija i utvrđena povreda člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku u predmetu Osnovnog suda broj P-250/06, te je naloženo Osnovnom sudu da po hitnom postupku donese odluku u predmetu broj P-250/06.
11. Presudom Osnovnog suda broj 71 0 P 049146 06 P od 12. aprila 2010. godine djelimično je usvojen apelantov tužbeni zahtjev i obavezana je tužena da apelantu na ime naknade nematerijalne štete zbog neosnovanog lišenja slobode, boravka u pritvoru i pretrpljenih duševnih bolova usljed povrede časti i ugleda isplati iznos od 30.000,00 KM, te zbog umanjenja životne sposobnosti isplati iznos od 25.000,00 KM. Istom presudom obavezana je tužena da apelantu na ime naknade materijalne štete u vidu izmakle koristi (izgubljene dobiti) u poslovanju picerije «Amico» Banja Luka isplati ukupan iznos od 449.526,00 KM, kao i da naknadi apelantu troškove parničnog postupka u iznosu od 10.574,88 KM. Dio tužbenog zahtjeva koji predstavlja razliku između traženog i dosuđenog iznosa nematerijalne štete, kao i dio zahtjeva za naknadu troškova postupka preko dosuđenog iznosa odbijen je kao neosnovan.
12. Presudom Okružnog suda broj 71 0 P 049146 10 Gž od 28. februara 2011. godine djelimično je uvažena žalba tužene i prvostepena presuda je preinačena u dijelu kojim je odlučeno o naknadi materijalne štete i odluke o troškovima postupka, tako što je prvostepena presuda u tom dijelu ukinuta i vraćena prvostepenom sudu na ponovno suđenje. Takođe, prvostepena presuda je preinačena i u dijelu kojim je odlučeno o naknadi nematerijalne štete zbog umanjenja životne aktivnosti tako što je dosuđeni iznos od 25.000,00 KM umanjen na iznos od 15.000,00 KM, dok je u ostalom dijelu potvrđena prvostepena presuda.
13. Presudom Vrhovnog suda broj 71 0 P 049146 11 Rev od 6. aprila 2012. godine odbijena je apelantova revizija izjavljena protiv drugostepene presude u dijelu kojim je odlučeno o nematerijalnoj šteti, dok je u preostalom dijelu, koji se odnosi na dio drugostepene presude kojim je prvostepena presuda ukinuta u pogledu materijalne štete, revizija odbačena kao nedozvoljena.
14. Prema stanju spisa, Osnovni sud nije donio odluku u ponovnom postupku, odnosno nije okončao predmetni postupak.
IV. Apelacija
a) Navodi iz apelacije
15. Apelant, u suštini, smatra da mu je Presudom Okružnog suda broj 71 0 P 049146 10 Gž od 28. februara 2011. godine, u dijelu kojim je odlučeno o naknadi materijalne štete i troškovima postupka tako što je uvažena žalba tužene i ukinuta prvostepena presuda, te predmet vraćen na ponovno suđenje, povrijeđeno pravo na donošenje odluke u razumnom roku iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na nediskriminaciju iz člana II/4 Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14 Evropske konvencije. Apelant iscrpno navodi cijeli predmetni postupak i naglašava da je navedenom presudom Okružnog suda njegov predmet riješen «tako da će se suditi u dijelovima i fazama i pred različitim sudovima u različito vrijeme». Apelant smatra da se u konkretnom slučaju radi o školskom primjeru «kako i donijeta odluka suda vrijeđa princip suđenja u razumnom roku», jer na konačnu odluku u predmetnom postupku mora čekati još najmanje pet godina. Apelant je predložio da Ustavni sud utvrdi povredu navedenih prava i meritorno odluči o apelantovom tužbenom zahtjevu, odnosno da poništi odluke sudova i naloži donošenje odluke u roku od 90 dana. Takođe, apelant traži i naknadu nematerijalne štete u visini od 10.000,00 KM.
b) Odgovor na apelaciju
16. Osnovni sud je u odgovoru na apelaciju naveo da se apelantovi navodi ne odnose na njegovu presudu, te je istakao da je predmetna apelacija neosnovana u dijelu koji se odnosi na Osnovni sud. Svojim dopisom od 27. juna 2013. godine Osnovni sud je obavijestio Ustavni sud da je u ponovnom postupku zakazao pripremno ročište za 25. juni 2013. godine koje je, uz saglasnost parničnih stranaka, odloženo za 29. avgust 2013. godine radi mogućnosti mirnog rješenja spora.
V. Relevantni propisi
17. Zakon o parničnom postupku («Službeni glasnik Republike Srpske» br. 58/03, 85/03, 74/05, 63/07 i 49/09) u relevantnom dijelu glasi:
Član 10.
Sud je dužan da postupak provede bez odugovlačenja i sa što manje troškova i da onemogući svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.
VI. Dopustivost
18. U skladu sa članom VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
19. U skladu sa članom 16 stav 1 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
20. U skladu sa članom 16 stav 3 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može izuzetno razmatrati apelaciju i kad nema odluke nadležnog suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodna dokumenta koja se primjenjuju u Bosni i Hercegovini.
21. U konkretnom slučaju, iako je apelacija podnesena prije nego što je predmetni postupak pravosnažno okončan, prema članu 16 stav 3 Pravila Ustavnog suda, konkretna apelacija je dopustiva u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku kao elementu prava na pravično suđenje. Konačno, apelacija ispunjava i uslove iz člana 16 st. 2 i 4 Pravila Ustavnog suda, zato što nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
22. Imajući u vidu odredbe člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16 st. 1, 2 i 4 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uslove u pogledu dopustivosti.
VII. Meritum
23. Apelant smatra da je, zbog dužine trajanja predmetnog postupka, povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije.
24. Član II/3 Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2 ovog člana, što uključuje:
[…]
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
Član 6 stav 1 Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. […] Period koji se uzima u obzir
25. Ustavni sud prvenstveno smatra neophodnim podsjetiti da su apelanti, u smislu člana 19 stav 5 Pravila Ustavnog suda, dužni obavijestiti Ustavni sud o svim promjenama pravnog i činjeničnog stanja u vezi sa apelacijom koje su se desile nakon podnošenja apelacije. Međutim, Ustavni sud ukazuje da u konkretnom slučaju apelant nije obavijestio Ustavni sud da li je u međuvremenu predmetni postupak okončan. S obzirom na navedeno, Ustavni sud će, rukovodeći se odredbom člana 32 Pravila Ustavnog suda, dužinu predmetnog postupka ocijeniti isključivo prema apelantovim navodima i raspoloživim dokazima iz spisa.
26. Ustavni sud zapaža da je predmetni parnični postupak započeo 6. februara 2006. godine i da je, prema stanju spisa, ponovni postupak u odnosu na dio tužbenog zahtjeva apelanta koji se tiče naknade materijalne štete i troškova postupka još u toku pred prvostepenim sudom. Dakle, predmetni postupak traje sedam godina i šest mjeseci i još nije okončan, pa je to period koji će Ustavni sud ispitati.
Analiza razumnosti trajanja postupka
27. U konkretnom slučaju se radi o postupku za naknadu materijalne štete zbog neosnovanog lišenja slobode, boravka u pritvoru i umanjene životne sposobnosti. S obzirom na vrstu i prirodu konkretne pravne stvari, Ustavni sud smatra da se radi o relativno složenom postupku.
28. Analizirajući dužinu trajanja postupka koji traje od 6. februara 2006. godine i još uvijek nije okončan u dijelu koji je odlukom drugostepenog suda vraćen na ponovni postupak, Ustavni sud primjećuje da je Osnovni sud svoju odluku donio nakon četiri godine i dva mjeseca, kao i da je to uradio nakon što je Ustavni sud svojom Odlukom broj AP 1638/08 od 24. juna 2009. godine utvrdio povredu apelantovog prava na donošenje odluke u razumnom roku i naložio Osnovnom sudu da po hitnom postupku donese odluku u predmetnom postupku. Nakon toga, Ustavni sud zapaža da je Osnovni sud u kratkom periodu donio presudu (12. aprila 2010. godine), kao i da su nakon toga redovni sudovi bili aktivni i donosili odluke u predmetnom postupku (drugostepena presuda 28. februara 2011. godine a reviziona presuda 6. aprila 2012. godine) koje u konačnici nisu imale kao razultat okončanje predmetnog postupka u cjelini. Naime, drugostepenom presudom ukinuta je prvostepena presuda u dijelu kojim je odlučeno o naknadi materijalne štete i predmet je vraćen na ponovno suđenje, koje prema stanju spisa još uvijek nije okončano. U svom odgovoru na apelaciju Osnovni sud je naveo da se apelantovi navodi ne odnose na njegovu presudu, te je obavijestio Ustavni sud da je ponovni postupak u toku.
29. Na osnovu izloženog Ustavni sud zaključuje da dužina predmetnog postupka, u dijelu koji se odnosi na tužbeni zahtjev za naknadu materijalne štete i troškova postupka, ne zadovoljava zahtjev «razumnog roka» iz člana 6 stav 1 Evropske konvencije, te da postoji kršenje apelantovog prava na suđenje u «razumnom roku» kao jednom od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije.
Pitanje naknade nematerijalne štete
30. Apelant je zatražio naknadu nematerijalne štete zbog dužine trajanja predmetnog postupka. Prema članu 76 stav 2 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može izuzetno, na zahtjev iznesen u apelaciji, odrediti naknadu za nematerijalnu štetu. Dakle, određivanje naknade nematerijalne štete zbog dužine trajanja postupka predstavlja izuzetak, a ne pravilo. Ustavni sud smatra da je u okolnostima konkretnog slučaja utvrđivanje povrede prava na donošenje odluke u razumnom roku u parničnom postupku, te nalog Osnovnom sudu da u što kraćem roku okonča predmetni parnični postupak odgovarajuća satisfakcija za apelanta.
Ostali navodi iz apelacije
31. S obzirom na zaključak Ustavnog suda o kršenju prava na «suđenje u razumnom roku» iz člana 6 stav 1 Evropske konvencije, Ustavni sud smatra da nije potrebno posebno ispitati apelantove navode o povredi ostalih segmenata prava na pravično suđenje i prava na nediskriminaciju.
VIII. Zaključak
32. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na suđenje u «razumnom roku» kao jednom od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije u situaciji kada predmetni parnični postupak nije okončan ni sedam godina i šest mjeseci nakon podnošenja tužbe, a Osnovni sud nije ponudio razumno i objektivno opravdanje za ovako dugo trajanje postupka.
33. Na osnovu člana 61 st. 1 i 2 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
34. Prema članu VI/5 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjedica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić