Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-1470/12 (D. L. i S. N.)

Odluka donesena 17. 09. 2013.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Građanski postupak
  • Pravično suđenje - razuman rok
  • Zamjena nekretnina
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1470/12

Apelacija

Odluka o meritumu

17. 09. 2013.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u predmetu broj AP 1470/12, rješavajući apelaciju Džemile Lihović i Sabine Nedimović, na osnovu člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59 stav 2 alineja 2, člana 61 st. 1 i 2 i člana 76 stav 2 Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu:

Valerija Galić, predsjednica Miodrag Simović, potpredsjednik Seada Palavrić, potpredsjednica Mato Tadić, sudija Zlatko M. Knežević, sudija na sjednici održanoj 17. septembra 2013. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Usvaja se apelacija Džemile Lihović i Sabine Nedimović.

Utvrđuje se povreda člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku u postupku koji se vodi pred Osnovnim sudom u Banjoj Luci u predmetu broj 71 P 055529 03 P (raniji broj P-938/03).

Nalaže se Osnovnom sudu u Banjoj Luci da po hitnom postupku donese odluku u predmetu broj 71 P 055529 03 P (raniji broj P-938/03), u skladu sa članom II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

Nalaže se Vladi Republike Srpske, u skladu sa članom 76 stav 2 Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, da Džemili Lihović i Sabini Nedimović, u roku od tri mjeseca od dana prijema ove odluke, isplati ukupan iznos od 1.500,00 KM na ime nematerijalne štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku.

Nalaže se Osnovnom sudu u Banjoj Luci i Vladi Republike Srpske da, u skladu sa članom 74 stav 5 Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. Džemila Lihović i Sabina Nedimović (u daljnjem tekstu: apelantkinje) iz Švedske, koje zastupa Siniša Marić, advokat iz Banje Luke, podnijele su 20. aprila 2012. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja postupka pred Osnovnim sudom u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) u predmetu broj 71 P 055529 03 P (raniji broj P-938/03).

2. Na osnovu člana 22 stav 1 Pravila Ustavnog suda, od Osnovnog suda je 3. maja 2012. godine zatraženo da dostavi odgovor na apelaciju.

3. Osnovni sud je 11. maja 2012. godine dostavio odgovor na apelaciju.

4. Na osnovu člana 26 stav 2 Pravila Ustavnog suda, odgovor na apelaciju dostavljen je apelantkinjama 18. maja 2012. godine.

II.Činjenično stanje

5. Činjenice predmeta koje proizilaze iz navoda apelantkinja i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:

6. I.M. (u daljem tekstu: tužilac) je 16. maja 2003. godine pokrenuo parnični postupak protiv prednika apelantkinja Emira Lihovića (u daljem tekstu: prvotuženi) i Zavoda za izgradnju grada Banja Luka (u daljem tekstu: drugotuženi) radi utvrđivanja pravne valjanosti ugovora o zamjeni nekretnina. Naime, predmetni parnični postupak je pokrenut nakon što je upravni postupak za povrat stana, koji je pokrenut po zahtjevu prvotuženog, prekinut zaključkom Ministarstva za izbjeglice i raseljena lica Republike Srpske od 16. aprila 2003. godine, te tužilac upućen da podnese tužbu radi utvrđivanja pravne valjanosti ugovora o zamjeni stana. Tužba je u Osnovnom sudu zaprimljena u rad pod brojem P-938/03.

7. Prema stanju spisa, prvotuženi je dostavio odgovor na tužbu 12. decembra 2005. godine. Nakon smrti prvotuženog (22. maja 2010. godine) u parnicu su stupile, kao njegove pravne sljednice, apelantkinje.

8. Iz stanja spisa proizilazi da je pripremno ročište održano 21. februara 2006. godine, te da je zaključeno 25. aprila 2012. godine.

9. Punomoćnik tužioca je 22. februara 2007. godine podnio zahtjev za izuzeće postupajućeg sudije i predsjednika suda, a koji je rješenjem Okružnog suda Banja Luka od 12. aprila 2007. godine odbijen kao neosnovan.

10. Iz stanja spisa proizilazi da je ročište za glavnu raspravu zakazano za 5. juli 2012. godine.

11. Iz predočenih dokumenata proizilazi da prvostepeni postupak nije okončan.

III. Apelacija

a) Navodi iz apelacije

12. Apelantkinje smatraju da je, zbog dužine trajanja postupka, odnosno zbog neodlučivanja Osnovnog suda o tužbenom zahtjevu, došlo do povrede njihovog prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelantkinje, između ostalog, navode da imaju pravni interes da se parnica što prije okonča kako bi okončali i postupak povrata stana kod nadležnog organa uprave, te da do trenutka podnošenja apelacije pripremno ročište nije u cijelosti sprovedeno, iako je proteklo devet godina od pokretanja parničnog postupka. Imajući u vidu navedeno, apelantkinje predlažu da Ustavni sud naloži Osnovnom sudu da po hitnom postupku okonča predmetni parnični postupak. Takođe, apelantkinje zahtijevaju da Ustavni sud naloži Vladi Republike Srpske da u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja odluke isplati iznos od po 2.700,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog dužine trajanja predmetnog postupka, odnosno za svaku godinu čekanja iznos od po 300,00 KM.

b) Odgovor na apelaciju

13. U odgovoru na apelaciju Osnovni sud je naveo hronologiju predmetnog postupka koji je, u skladu sa dostavljenim podacima, naveden u činjeničnom stanju. Naime, Osnovni sud navodi da, nakon što je punomoćnik tužioca podnio zahtjev za izuzeće postupajućeg sudije i predsjednika suda, u predmetnom postupku bilo nekoliko procesnih ograničenja na koje je dodatno uticao i stepen složenosti predmeta, što je sve opravdano uticalo na dužinu trajanja predmetnog postupka (proširenje tužbe na novog tuženog, zahtjevi za odlaganje ročišta punomoćnika parničnih stranaka itd.). Osnovni sud ističe da je ročište za glavnu raspravu zakazano za 5. juli 2012. godine, te napominje da je predmetni sudija ovim predmetom zadužen od 4. februara 2009. godine, a ne 16. maja 2003. godine, kako stoji u CMS-u, zbog čega Osnovni sud smatra da su navodi apelantkinja neosnovani, te da nije bilo kršenja ustavom zagarantovanih prava apelantkinja, niti je izvršena bilo kakva druga povreda u primjeni prava tokom postupka.

IV.Relevantni propisi

14. U Zakonu o parničnom postupku („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 85/03, 74/05, 63/07) relevantne odredbe glase:

Član 10.

Sud je dužan da postupak sprovede bez odugovlačenja i sa što manje troškova i da onemogući svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku. Pripremno ročište

a) Opšte odredbe Član 75.

(1) Nakon prijema odgovora na tužbu, odnosno odgovora na prouvtužbu, sud će zakazati pripremno ročište.

(2) Ako tuženi nije dostavio odgovor na tužbu, a tužilac u tužbi nije tražio donošenje presude zbog propuštanja, sud će zakazati pripremno ročište nakon proteka roka za podnošenje odgovora na tužbu.

(3) Datum održavanja pripremnog ročišta sud će, u pravilu, odrediti uz prethodnu konsultaciju sa strankama.

(4) Pripremno ročište održaće se, u pravilu, najkasnije u roku od 30 dana od dana prijema u sudu pismenog odgovora na tužbu, odnosno od dana proteka roka za podnošenje odgovora na tužbu, ili, ako je tuženi podnio protivtužbu, u roku od 30 dana od dana prijema odgovora na protivtužbu.

v) Zakazivanje ročišta za glavnu raspravu Član 94.

(2) Glavna rasprava će se, po pravilu, održati najkasnije u roku od 30 dana od dana održavanja pripremnog ročišta.

(3) Sud može odrediti da se glavna rasprava održi odmah poslije pripremnog ročišta.

(4) Ako se procjenjuje da će glavna rasprava trajati duže od jednog dana, ročište će biti zakazano za onoliko dana uzastopno, koliko je neophodno da se rasprava održi u kontinuitetu.

V.Dopustivost

15. U skladu sa članom VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

16. U skladu sa članom 16 stav 1 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

17. Ustavni sud naglašava da, u skladu sa članom 16 stav 3 Pravila Ustavnog suda, može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodna dokumenta koja se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. Imajući u vidu činjenično stanje predmeta, odnosno okolnost da je apelacija podnesena zbog toga što Osnovni sud nije donio odluku po tužbi podnesenoj 16. maja 2003. godine, Ustavni sud smatra da je predmetna apelacija, u smislu člana 16 stav 3 Pravila Ustavnog suda, dopustiva u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku kao jednom od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije. Konačno, apelacija ispunjava i uslove iz člana 16 st. 2 i 4 Pravila Ustavnog suda, jer nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.

18. Imajući u vidu odredbe člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 16 st. 2, 3 i 4 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud zaključuje da predmetna apelacija ispunjava uslove u pogledu dopustivosti u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije.

VI.Meritum

19. Apelantkinje smatraju da je, zbog nedonošenja odluke u razumnom roku, u predmetu koji se u vrijeme podnošenja apelacije vodio pred Osnovnim sudom, došlo do povrede njihovog prava na suđenje u «razumnom» roku kao jednog od segmenata prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije. Pravo na pravično suđenje – razuman rok

20. Član II/3 Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2 ovog člana, što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

21. Član 6 stav 1 Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ustanovljenim sudom.

22. Ustavni sud prvenstveno smatra neophodnim podsjetiti da su apelanti, u smislu člana 19 stav 5 Pravila Ustavnog suda, dužni obavijestiti Ustavni sud o svim promjenama pravnog i činjeničnog stanja u vezi sa apelacijom, koje su se desile nakon podnošenja apelacije. Međutim, Ustavni sud ukazuje da u konkretnom slučaju apelantkinje nisu obavijestile Ustavni sud da li je u međuvremenu Osnovni sud donio presudu povodom tužbe tužioca, odnosno nisu obavijestile Ustavni sud da je predmetni postupak okončan. S obzirom na navedeno, Ustavni sud će, rukovodeći se odredbom člana 32 Pravila Ustavnog suda, dužinu predmetnog postupka ocijeniti isključivo prema navodima apelantkinja i raspoloživim dokazima iz spisa.

a) Period koji se uzima u obzir

23. Ustavni sud zapaža da je tužilac tužbom koja je u Osnovnom sudu zaprimljena 16. maja 2003. godine pokrenuo predmetni parnični postupak, koji, prema stanju spisa, još uvijek nije okončan. Dakle, relevantni period koji Ustavni sud treba uzeti pri razmatranju dužine predmetnog postupka jeste deset godina i četiri mjeseca.

b) Analiza dužine trajanja postupka

24. Ustavni sud zapaža da se predmetni parnični postupak odnosi na utvrđivanje pravne valjanosti ugovora o zamjeni, te da se, s obzirom na činjenice koje je trebalo utvrditi i dokaze koje je trebalo sprovesti, u konkretnom slučaju može govoriti o nešto složenijem predmetu. Takođe, predmetni postupak je od značaja za apelantkinje, jer imaju pravni interes da se što prije okonča, kako bi se okončao i upravni postupak za rješenje njihovog zahtjeva za povrat stana.

25. Ocjenjujući postupanje Osnovnog suda, Ustavni sud primjećuje da, iako se radi o predmetu čije rješavanje predstavlja prethodno pitanje u upravnom postupku, Osnovnom sudu je trebalo više od dvije godine i četiri mjeseca da pribavi odgovor na tužbu, a nakon što je u relativno kratkom roku zakazao pripremno ročište koje je odgođeno, Osnovni sud je pripremno ročište zaključio nakon šest godina i četiri mjeseca. Navodi Osnovnog suda da je u predmetnom postupku tužilac zatražio izuzeće suije i predsjednika suda, kao i to da je bilo nekoliko procesnih ograničenja koja su opravdano uticala na dužinu postupka, predstavljaju objektivne okolnosti koje su u određenoj mjeri uticale na dužinu postupka, ali s obzirom na sve navedeno, ne mogu biti dovoljno opravdanje za Osnovni sud za ukupnu dužinu trajanja predmetnog postupka. S druge strane, Ustavni sud smatra da prvotuženi kao prednik apelantkinja i apelantkinje ni na koji način nisu doprinijeli dužini postupka u konkretnom slučaju. Dakle, imajući u vidu sve navedeno i naročito činjenicu da Osnovni sud, prema raspoloživim podacima iz spisa, ni nakon 10 godina još uvijek nije okončao predmetni postupak, za Ustavni sud je dovoljno da zaključi da dužina predmetnog parničnog postupka ne zadovoljava standarde iz člana 6 stav 1 Evropske konvencije.

26. Na osnovu izloženog, Ustavni sud zaključuje da dužina predmetnog parničnog postupka ne zadovoljava zahtjev «razumnog roka» iz člana 6 stav 1 Evropske konvencije, te da postoji povreda apelantovog prava na suđenje u «razumnom roku» kao jednom od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije.

c) Pitanje naknade na ime nematerijalne štete

27. Apelantkinje traže da im se dosudi naknada nematerijalne štete zbog dužine trajanja postupka radi utvrđivanja pravne valjanosti ugovora o zamjeni stana. U smislu člana 76 stav 2 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud izuzetno, na zahtjev apelanata, može odrediti naknadu nematerijalne štete. Međutim, Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantovanih ljudskih prava i osnovnih sloboda.

28. Prilikom odlučivanja o zahtjevu apelantkinja za naknadu nematerijalne štete, Ustavni sud upućuje na ranije utvrđeno načelo određivanja visine naknade štete u ovakvim slučajevima (vidi, Ustavni sud, Odluka broj AP 938/04, objavljena u «Službenom glasniku Bosne i Hercegovine» broj 20/06, st. 48-51). Prema utvrđenom načelu, apelantu bi za svaku godinu odgađanja donošenja odluke trebalo isplatiti iznos od približno 150,00 KM, odnosno dvostruki iznos u predmetima koji zahtijevaju posebnu hitnost.

29. S obzirom na to da se u konkretnom slučaju ne radi o postupku hitnom po zakonu, te imajući u vidu činjenicu da je predmetni postupak od značaja za apelantkinje, Ustavni sud smatra da apelantkinjama treba, zbog nedonošenja odluke u razumnom roku, na ime nematerijalne štete isplatiti ukupan iznos od 1.500,00 KM (vidi, Ustavni sud, Odluka broj AP 2339/08 od 7. aprila 2011. godine, dostupna na web-stranici Ustavnog suda: www.ustavnisud.ba). Navedeni iznos apelantkinjama je dužna isplatiti Vlada Republike Srpske, i to u roku od tri mjeseca od dana dostave ove odluke.

VII.Zaključak

30. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije u odnosu na «donošenje odluke u razumnom roku» u situaciji kada parnični postupak, koji nije naročito složen, nije okončan ni nakon deset godina od dana podnošenja tužbe od tužioca, te da se neopravdano trajanje postupka može u odlučujućoj mjeri pripisati ponašanju Osnovnog suda koji nije upravljao postupkom kako je to procesnim zakonom propisano.

31. Na osnovu člana 61 st. 1 i 2 i člana 76 stav 2 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

32. Prema članu VI/5 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjedica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić

Odluka o meritumu u predmetu AP-1470/12 (D. L. i S. N.) | Sudska praksa | Aktio