Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-1782/11 (N.J.)

Odluka donesena 17. 09. 2013.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Eksproprijacija
  • Naknada
  • Upravni spor
  • Pravično suđenje - razuman rok
  • Upravni postupak
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1782/11

Apelacija

Odluka o meritumu

17. 09. 2013.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u predmetu broj AP 1782/11, rješavajući apelaciju N.J., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 2, člana 61. st. 1. i 2. i člana 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu:

Valerija Galić, predsjednica Miodrag Simović, potpredsjednik Seada Palavrić, potpredsjednica Mato Tadić, sudija Zlatko M. Knežević, sudija na sjednici održanoj 17. septembra 2013. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Usvaja se apelacija N.J.

Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u postupku koji je u toku pred Kantonalnim sudom u Bihaću.

Nalaže se Kantonalnom sudu u Bihaću da bez daljnjeg odlaganja donese odluku u predmetu po apelanticinoj tužbi protiv rješenja Federalne uprave za geodetske i imovinskopravne poslove broj 05-31-2-533/02 od 28. juna 2010. godine, u skladu sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

Nalaže se Vladi Unsko-sanskog kantona da apelantici N.J. u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke isplati iznos od 4.200,00 KM na ime nematerijalne štete zbog toga što nije donesena odluka u razumnom roku.

Nalaže se Kantonalnom sudu u Bihaću i Vladi Unsko-sanskog kantona da, u skladu sa članom 74. stav 5. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijeste Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. N.J. (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Ključa, koju zastupa Udruženje "Vaša prava" Bosne i Hercegovine, podnijela je 15. aprila 2011. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Kantonalnog suda u Bihaću (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 01 0 U 004733 10 U od 17. februara 2011. godine. Apelantica je dopunila apelaciju 21. maja 2013. godine kada je, budući da je osporeno rješenje nakon podnošenja apelacije preinačeno u postupku po apelanticinom zahtjevu za vanredno preispitivanje, precizirala da apelaciju podnosi zbog ukupne dužine trajanja postupka za određivanje naknade za eksproprirane nekretnine.

II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 22. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, od Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud), Kantonalnog suda i Federalne uprave za geodetske i imovinskopravne poslove (u daljnjem tekstu: Federalna uprava) je 16. jula 2013. godine zatraženo da dostave odgovor na apelaciju.

3. Vrhovni sud je odgovor na apelaciju dostavio 22. jula 2013. godine, Kantonalni sud 18. jula 2013. godine, Federalna uprava nije dostavila odgovor na apelaciju.

4. Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, odgovori Vrhovnog suda i Kantonalnog suda su dostavljeni apelantici 25. jula 2013. godine.

III.Činjenično stanje

5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantoicinih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:

6. Rješenjem Službe za prostorno uređenje, imovinskopravne poslove i katastar nekretnina Općine Ključ (u daljnjem tekstu: Služba za prostorno uređenje) broj 03/1-473-3 od 16. jula 1999. godine usvojen je prijedlog općinskog pravobranioca Ključ da se, u svrhu dogradnje ulice u Naselju

17. VKB u Ključu, potpuno eksproprišu nekretnine upisane kao k.č. br. 102972, zv. Okućnica, kuća, površine 71 m², k.č. br. 1030/2, zv. Bašta, voćnjak 2. kl., površine 408 m², i k.č. br. 1031/3, zv. Bašta, njiva 1. kl., površine 153 m², sve upisano u pl. broj 330 k.o. Ključ, na ime Dubravke Jungić i Vesne Petrović rođene Jungić, sa dijelom od po ½.

7. Odlučujući o žalbi koju je na navedeno rješenje izjavila apelantica, Kantonalno ministarstvo za urbanizam, prostorno uređenje i zaštitu okoline (u daljnjem tekstu: Kantonalno ministarstvo) je Rješenjem broj 11/1-31-978-U II/99 od 6. septembra 1999. godine uvažilo žalbu, poništilo prvostepeno rješenje, te ga preinačilo tako da se potpuno eksproprišu navedene nekretnine, vlasništvo Dubravke Jungić i Vesne Petrović rođene Jungić, na jednake dijelove. Odbijen je apelanticin zahtjev da učestvuje u postupku kao stranka.

8. Apelantica je tužbom pred Kantonalnim sudom u Bihaću (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) pokrenula upravni spor zbog poništenja Rješenja Kantonalnog ministarstva broj 11/1-31-978-U II/99 od 6. septembra 1999. godine. Odlučujući o tužbi, Kantonalni sud je Presudom broj U-217/99 od 13. decembra 2000. godine tužbu odbio kao neosnovanu.

9. Apelantica je protiv Presude Kantonalnog suda broj U-217/99 od 13. decembra 2000. godine izjavila žalbu Vrhovnom sudu koji je Rješenjem broj Už-47/2001 od 13. septembra 2001. godine uvažio žalbu i ukinuo osporenu presudu, te predmet vratio Kantonalnom sudu na ponovno rješavanje.

10. Slijedeći uputstva Vrhovnog suda, Kantonalni sud je Presudom broj U-194/01 od 26. novembra 2001. godine uvažio tužbu i poništio osporeno Rješenje Kantonalnog ministarstva broj 11/1-31-978-U II/99 od 6. septembra 1999. godine, te predmet vratio na ponovno odlučivanje.

11. Apelantica je podnescima od 6. maja i 9. decembra 2002. godine, te 9. maja 2003. godine urgirala kod Kantonalnog ministarstva uzimanje predmeta u rad i donošenje odluke u navedenom predmetu.

12. U ponovnom postupku sada nadležna Federalna uprava je Rješenjem broj 05-31-2-533/02 od 20. maja 2003. godine odbila kao neosnovnu apelanticinu žalbu izjavljenu protiv Rješenja Službe za prostorno uređenje broj 03/1-473-3 od 16. jula 1999. godine. U obrazloženju rješenja Federalna uprava navodi da raniji vlasnici nekretnina koje su predmet eksproprijacije, kao ni apelantica koja nije stranka u postupku nemaju pravo da im se, u smislu člana 12. Zakona o eksproprijaciji, osigura drugi stan.

13. Apelantica je kod Vrhovnog suda pokrenula upravni spor tužbom od 17. juna 2003. godine, radi poništenja Rješenja Federalne uprave broj 05-31-2-533/02 od 20. maja 2003. godine.

14. Apelantica je podnescima od 14. juna 2005. godine, 20. marta 2006. godine i 5. aprila i 4. septembra 2007. godine urgirala kod Vrhovnog suda, zahtijevajući donošenje odluke u što kraćem roku.

15. Vrhovni sud je Presudom broj U-1812/03 od 30. novembra 2007. godine uvažio tužbu, osporeno rješenje poništio i predmet vratio Federalnoj upravi na ponovno rješavanje.

16. Pošto Federalna uprava nije donijela rješenje u zakonskom roku, apelantica je 30. oktobra 2008. godine i 25. marta i 23. decembra 2009. godine pismenim urgencijama tražila donošenje odluke.

17. U međuvremenu je apelantica 15. aprila 2010. godine Vrhovnom sudu podnijela zahtjev za pokretanje disciplinskog postupka protiv odgovorne osobe Federalne uprave zbog nedonošenja novog upravnog akta u propisanom roku, po kojem je Vrhovni sud donio prijedlog za pokretanje disciplinskog postupka broj 070-0-Su-10-000693 od 10. juna 2010. godine.

18. Nakon toga Federalna uprava je donijela Rješenje broj 05-31-2-533/02 od 28. juna 2010. godine kojim je odbačena apelanticina žalba. U obrazloženju rješenja je, između ostalog, navedeno da je u konkretnom slučaju žalba izjavljena protiv Rješenja Službe za prostorno uređenje broj 03/1- 473-3 od 16. jula 1999. godine, te da je Rješenjem Kantonalnog ministarstva broj 11/1-31-978-U II/99 od 6. septembra 1999. godine pobijano rješenje poništeno, odnosno preinačeno, što je kao posljedicu imalo da je rješenje protiv kojeg je žalba izjavljena pravno nepostojeće, pa se žalba i nije mogla uzeti u razmatranje.

19. Apelantica je 23. augusta 2010. godine protiv Rješenja Federalne uprave broj 05-31-2- 533/02 od 28. juna 2010. godine tužbom pokrenula upravni spor pred Kantonalnim sudom.

20. Kantonalni sud je Rješenjem broj 01 0 U 004733 10 U od 17. februara 2011. godine tužbu odbacio kao neblagovremenu.

21. Apelantica je 15. marta 2011. godine protiv navedenog rješenja, putem Kantonalnog suda, podnijela Vrhovnom sudu zahtjev za vanredno preispitivanje sudske odluke. Vrhovni sud je navedeni zahtjev zaprimio 4. maja 2012. godine. Vrhovni sud je Presudom broj 01 0 U 004733 12 Uvp 2 od 28. marta 2013. godine navedeni zahtjev uvažio, rješenje Kantonalnog suda od 17. februara 2011. godine ukinuo i predmet vratio istom sudu na ponovno rješavanje.

22. Prema stanju spisa, postupak pred Kantonalnim sudom koji se vodi pod brojem 01 0 U 004733 13 U2 je u toku.

IV.Apelacija

a) Navodi iz apelacije

23. Apelantica je navela hronologiju predmetnog postupka eksproprijacije, istaknuvši da predmetni postupak traje više od 13 godina. Apelantica je inicijalno apelaciju podnijela protiv Rješenja Kantonalnog suda broj 01 0 U 004733 10 U od 17. februara 2011. godine iz razloga što, kako je navela, postupak dobijanja pravične naknade za eksproprisane nekretnine traje od 1999. godine i da još nije okončan, kao i zbog toga što je odluka Kantonalnog suda zasnovana na pogrešnoj i proizvoljnoj primjeni procesnog i materijalnog prava, što predstavlja povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelantica je predložila da Ustavni sud donese odluku kojom će ukinuti navedeno rješenje Kantonalnog suda i predmet vratiti tom sudu i naložiti mu donošenje nove odluke, kao i da joj se dosudi iznos od 3.500,00 KM na ime naknade štete zbog toga što nije donesena meritorna odluka u razumnom roku.

24. U dopuni apelacije, koju je dostavila 21. maja 2013. godine, apelantica je navela da je uporedo sa apelacijom Vrhovnom sudu podnijela zahtjev za vanredno preispitivanje Rješenja Kantonalnog suda broj 01 0 U 004733 10 U od 17. februara 2011. godine. Budući da je Vrhovni sud njen zahtjev usvojio i preinačio rješenje Kantonalnog suda, apelantica je predložila da Ustavni sud utvrdi povredu ustavnih prava navedenih u apelaciji, te da joj dosudi iznos od 3.500,00 KM na ime naknade štete zbog toga što nije donesena meritorna odluka u razumnom roku.

b) Odgovor na apelaciju

25. Kantonalni sud je u odgovoru na apelaciju istakao da je osporeno rješenje od 17. februara 2011. godine, u međuvremenu, ukinuto presudom Vrhovnog suda od 28. marta 2013. godine, tako da je apelacija u tom dijelu postala bespredmetna. Kantonalni sud je naveo da je predmet dobio novu fazu i da nosi broj 01 0 U 004733 13 U2, te da još nije završen, pa apelacija, eventualno, ima osnova samo u pogledu dužine trajanja postupka.

26. Vrhovni sud je u odgovoru na apelaciju ukazao da je donio presudu po apelanticinom zahtjevu za vanredno preispitivanje rješenja Kantonalnog suda i da je predmet riješen na način da je apelanticin zahtjev usvojen, osporeno rješenje ukinuto i predmet vraćen istom sudu na ponovno rješavanje.

V.Relevantni propisi

27. U Zakonu o upravnom postupku («Službene novine Federacije BiH» br. 2/98 i 48/99) relevantne odredbe glase:

Član 6.

Kad organi i institucije koje imaju javne ovlasti rješavaju u upravnim stvarima, dužni su da osiguraju efikasno ostvarivanje prava i interesa građana [...] što obuhvata dobru organizaciju na izvršavanju poslova organa, koja osigurava brzo, potpuno i kvalitetno rješavanje upravnih stvari u upravnom postupku uz svestrano razmatranje tih stvari. [...] Član 14.

Postupak se ima voditi brzo i sa što manje troškova za stranku i druge učesnike u postupku, ali tako da se pribave svi dokazi potrebni za pravilno utvrđivanje činjeničnog stanja i za donošenje zakonitog i pravilnog rješenja.

Član 236. stav 3.

(3) Drugostepeni organ može odbiti žalbu, poništiti rješenje u cijelosti ili djelimično, ili ga izmijeniti.

28. U Zakonu o upravnim sporovima FBiH («Službene novine Federacije BiH» broj 9/05) relevantne odredbe glase:

Član 9.

(1) Upravni spor može se pokrenuti protiv upravnog akta koji je donesen u drugom stepenu.

Član 18.

(2) Tužba se podnosi u roku od 30 dana od dana dostavljanja upravnog akta stranci koja podnosi tužbu.

Član 57.

Kad sud poništi osporeni upravni akt ili osporeni i prvostepeni akt, predmet se vraća u stanje u kome se nalazio prije nego što je poništeni akt donesen. Ako prema prirodi stvari koja je bila predmet spora treba umjesto poništenog upravnog akta donijeti novi upravni akt, nadležni organ dužan je da ga donese bez odlaganja a najkasnije u roku od 15 dana od dana dostavljanja presude. Nadležni organ je pri tome vezan pravnim shvatanjem suda i primjedbama suda u pogledu postupka.

Član 59.

Ako nadležni organ poslije poništenja upravnog akta ne donese novi upravni akt u propisanom roku ili ga donese protivno primjedbama suda u pogledu činjeničnog stanja, pa zbog toga sud ne može donijeti presudu koja u svemu zamjenjuje upravni akt nadležnog organa, odgovorno lice u tom organu čini tešku povredu službene dužnosti protiv koje je nadležni sud dužan pokrenuti disciplinski postupak na način propisan odredbama st. 5. i 6. člana 27. ovog Zakona.

29. U Zakonu o eksproprijaciji Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH" broj 70/07) relevantne odredbe glase:

Član 54.

Raniji vlasnik ima pravo i na naknadu izgubljene koristi koju bi ostvario dotadašnjim načinom iskorištavanja eksproprisane nekretnine za vrijeme od dana predaje te nekretnine u posjed korisniku eksproprijacije do dana prijema u posjed nekretnine date u zamjenu ili do isteka rokova određenih za isplatu novčane naknade.

Član 65.

Postupak za određivanje naknade za eksproprisanu nekretninu je hitan.

Član 69.

Odredbe ovog Zakona primjenjuju se na započete postupke eksproprijacije u kojima nije do stupanja na snagu ovog Zakona donijeto konačno rješenje kao i na postupke određivanja naknade u kojima nije donijeta pravomoćna odluka ili ako to rješenje, odnosno odluka bude poništena ili ukinuta.

VI.Dopustivost

30. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

31. U skladu sa članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

32. S druge strane, Ustavni sud ukazuje da, u smislu člana 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. U tom kontekstu, Ustavni sud, prvenstveno, konstatira da je prvobitno osporeno rješenje Kantonalnog suda preinačeno u postupku po apelanticinom zahtjevu za vanredno prispitivanje na način da je apelanticin zahtjev uvažen, osporeno rješenje ukinuto i predmet vraćen istom sudu na ponovno rješavanje. Dalje, Ustavni sud konstatira, na temelju stanja u spisu, da se predmetni postupak u vrijeme odlučivanja o apelaciji nalazi na Kantonalnom sudu radi rješavanja o apelanticinoj tužbi podnesenoj radi poništenja Rješenja Federalne uprave broj 05-31-2-533/02 od 28. juna 2010. godine, te da u odnosu na tu instancu, s obzirom na relevantne odredbe Zakona o upravnim sporovima, ne postoji efektivan pravni lijek u pogledu dužine postupka (vidi, inter alia, Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 3311/08 od 12. oktobra 2011, godine, dostupna na web-stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba). Konačno, apelacija u ovom dijelu ispunjava i uvjete iz člana 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, jer nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.

33. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. st. 2, 3. i 4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.

VII.Meritum

34. Apelantica smatra da joj je u predmetnom postupku prekršeno pravo na pravično suđenje zbog nedonošenja odluke u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije i pravo na imovinu iz člana II/3. k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana

1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju Pravo na suđenje u razumnom roku

35. Član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

[…]

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

36. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ustanovljenim sudom. […] Period koji se uzima u obzir

37. Ustavni sud, prije svega, smatra neophodnim podsjetiti da su apelanti, u smislu člana 19. stav 5. Pravila Ustavnog suda, dužni obavijestiti Ustavni sud o svim promjenama pravnog i činjeničnog stanja u vezi sa apelacijom koje su se desile nakon podnošenja apelacije. U konkretnom slučaju apelantica nije obavijestila Ustavni sud da li je u međuvremenu Kantonalni sud donio odluku povodom njene tužbe, odnosno da li je predmetni postupak okončan. S obzirom na navedeno, Ustavni sud će, rukovodeći se odredbom člana 32. Pravila Ustavnog suda, dužinu predmetnog postupka ocijeniti isključivo prema apelanticinim navodima i raspoloživim dokazima iz spisa.

38. U konkretnom slučaju postupak za utvrđivanje naknade za eksproprirane nekretnine pokrenut je Rješenjem Službe za prostorno uređenje broj 03/1-473-3 od 16. jula 1999. godine, te nakon što je nekoliko puta predmet dostavljan od nadležnog općinskog, odnosno kantonalnog organa na nadležnost redovnom sudu, predmet se nalazi kod Kantonalnog suda na odlučivanju po apelanticinoj tužbi podnesenoj radi poništenja Rješenja Federalne uprave broj 05-31-2-533/02 od 28. juna 2010. godine. Dakle, prema stanju spisa, predmetni postupak traje više od 14 godina i još uvijek nije okončan.

Analiza dužine trajanja postupka

39. Ustavni sud primjećuje da se postupak vodi povodom apelanticinog zahtjeva za dobijanje pravične naknade za eksproprisane nekretnine, te da se, s obzirom na činjenice koje je trebalo utvrditi i dokaze koje je trebalo provesti, u konkretnom slučaju radi o složenijem predmetu.

40. Dalje, Ustavni sud zapaža da u spisu ništa ne ukazuje na to da je apelantica u konkretnom slučaju na bilo koji način doprinijela dužini postupka pred upravnim organima i Vrhovnim i Kantonalnim sudom.

41. U pogledu postupanja nadležnih sudova i organa uprave, Ustavni sud zapaža da je, nakon što je Služba za prostorno uređenje donijela rješenje od 16. jula 1999. godine, koje je preinačeno rješenjem Kantonalnog ministarstva od 6. septembra 1999. godine, apelantica tužbom pokrenula upravni spor pred Kantonalnim sudom koji je svojom presudom od 13. decembra 2000. godine tužbu odbio kao neosnovanu. Nakon toga, Vrhovni sud je, odlučujući o apelanticinoj žalbi, svojim rješenjem ukinuo osporenu presudu Kantonalnog suda i predmet vratio na ponovno rješavanje. Ustavni sud zapaža da je, nakon toga, Kantonalni sud, u ponovnom postupku, donio presudu kojom je uvažio tužbu i poništio osporeno rješenje Kantonalnog ministarstva od 6. septembra 1999. godine i predmet vratio na ponovno odlučivanje. Ustavni sud primjećuje da je nakon toga Federalna uprava donosila rješenja u dva navrata, a da su Vrhovni sud, odnosno Kantonalni sud, odlučujući o tužbama apelantice, poništavali rješenje Federalne uprave, odnosno tužbu obacivali kao neblagovremenu. Konačno, Vrhovni sud je, rješavajući o apelanticinom zahtjevu za vanredno preispitivanje rješenja Kantonalnog suda, presudom od 28. marta 2013. godine navedeni zahtjev uvažio, rješenje Kantonalnog suda ukinuo i predmet vratio tom sudu na ponovno rješavanje. Uzimajući u obzir navedeno, kao i činjenicu da predmetni postupak, posmatrano u cjelini, traje više od 14 godina i da još uvijek nije okončan, Ustavni sud smatra da nema valjanog opravdanja zašto postupak u navedenom predmetu traje ovoliko dugo, što se u odlučujućoj mjeri može pripisati ponašanju organa uprave, koji nisu vodili postupak na način kako je propisno Zakonom o upravnom postupku (čl. 6. i 14).

42. Na osnovu izloženog, Ustavni sud zaključuje da dužina predmetnog postupka ne zadovoljava zahtjev «razumnog» roka iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te da postoji kršenje apelanticinog prava na suđenje u «razumnom» roku kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

43. Budući da se predmet u vrijeme donošenja predmetne odluke nalazio pred Kantonalnim sudom povodom apelanticine tužbe podbnesene radi poništenja Rješenja Federalne uprave broj 05- 31-2-533/02 od 28. juna 2010. godine, iako nije utvrdio odgovornost ovog suda u pogledu dužine trajanja predmetnog postupka, Ustavni sud smatra da je svrsishodno naložiti Kantonalnom sudu da po hitnom postupku donese odluku u konkretnom predmetu.

Pitanje naknade nematerijalne štete

44. Apelantica je zatražila naknadu nematerijalne štete zbog kršenja prava na pravično suđenje u razumnom roku. Prema članu 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može izuzetno, na zahtjev iznesen u apelaciji, odrediti naknadu za nematerijalnu štetu. Međutim, Ustavni sud podsjeća da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i sloboda.

45. Prilikom odlučivanja o apelanticinom zahtjevu za naknadu nematerijalne štete Ustavni sud upućuje na ranije utvrđeni princip određivanja visine naknade štete u ovakvim slučajevima (vidi Odluku Ustavnog suda broj AP 938/04, objavljenu u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 20/06, st. 48-51). Prema utvrđenim principima, apelantici bi za svaku godinu odgode donošenja odluke trebalo isplatiti iznos od približno 150,00 KM, a ukoliko se radi o hitnom postupku, iznos od 300,00 KM (vidi, Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 938/04 od 17. novembra 2005. godine, "Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 20/06).

46. S obzirom na navedeno, Ustavni sud, podržavajući svoju praksu u predmetima koji su sa ovog aspekta pokretali slična pitanja (vidi, Ustavni sud, Odluka broj AP 3570/08 od 15. jula 2011. godine, dostupna na web-stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba), podsjeća da se u predmetnom postupku odlučuje o apelanticinom zahtjevu za dobijanje pravične naknade za eksproprisane nekretnine, te bi apelantici za svaku godinu neopravdano dugog trajanja postupka trebalo isplatiti iznos od po 300,00 KM, a kako je postupak trajao 14 godina, apelantici se određuje ukupan iznos od 4.200,00 KM. Ovaj iznos apelantici je dužna isplatiti Vlada Unsko-sanskog kantona u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke.

Ostali navodi

47. S obzirom na zaključak Ustavnog suda u vezi sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije, te činjenicu da se navodi o povredi ostalih segmenata prava na pravično suđenje i prava na imovinu zasnivaju na navodima o nerazumno dugom trajanju postupka, Ustavni sud smatra da nije potrebno posebno razmatrati apelanticine navode u odnosu na ostale aspekte prava na pravično suđenje, te u odnosu na pravo na imovinu.

VIII.Zaključak

48. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u situaciji kada postupak određivanja naknade za eksproprisane nekretnine, koji je zakonom propisan kao hitan, nije okončan ni nakon 14 godina, a od odgovornih subjekata nisu izneseni razlozi koji bi se mogli smatrati razumnim i objektivnim opravdanjem za ovako dugo trajanje postupka.

49. Na osnovu člana 61. st. 1. i 2. i člana 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

50. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić