Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-3604/10 (B. R.)

Odluka donesena 17. 09. 2013.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
Nema povrede
Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
Član 14. EK i član II/4. Ustava BiH (Zabrana diskriminacije)
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Naknada štete
  • Građanski postupak
  • Pravično suđenje - razuman rok
  • Nematerijalna šteta
  • Pravično suđenje – obrazložena presuda
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3604/10

Apelacija

Odluka o meritumu

17. 09. 2013.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u predmetu broj AP 3604/10, rješavajući apelaciju Bogoljuba Ristića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 2, člana 61. st. 1, 2. i 3. i člana 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu: Valerija Galić, predsjednica Miodrag Simović, potpredsjednik Seada Palavrić, potpredsjednica Mato Tadić, sudija Zlatko Knežević, sudija na sjednici održanoj 17. septembra 2013. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Djelimično se usvaja apelacija Bogoljuba Ristića.

Utvrđuje se povreda člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku u postupku koji je okončan Presudom Okružnog suda u Banjaluci broj 71 0 P 048120 10 Gz od 31. maja 2010. godine.

U skladu s članom 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Vladi Republike Srpske da apelantu Bogoljubu Ristiću, u roku od 90 dana od dana dostavljanja ove odluke, isplati iznos 1.500,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog dužine trajanja postupka.

Nalaže se Vladi Republike Srpske da, u skladu s članom 74. stav

5. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.

Odbija se kao neosnovana apelacija Bogoljuba Ristića podnesena protiv Presude Okružnog suda u Banjaluci broj 71 0 P 048120 10 Gz od 31. maja 2010. godine i Presude Osnovnog suda u Banjaluci broj 71 0 P 048120 07 P od 8. jula 2009. godine u odnosu na ostale aspekte člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6.

stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, u odnosu na član II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovina i član 1.

Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda i u odnosu na član II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i član 14. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

OBRAZLOŽENJE

I. Uvod

1. Bogoljub Ristić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Laktaša, kojeg zastupa Vid Dujaković, advokat iz Banjaluke, podnio je 20. augusta 2010. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Okružnog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 71 0 P 048120 10 Gz od 31. maja 2010. godine i Presude Osnovnog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 71 0 P 048120 07 P od 8. jula 2009. godine. Apelant je 23. decembra 2010. godine dopunio apelaciju.

II. Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 22. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, od Okružnog suda, Osnovnog suda i Pravobranilaštva Republike Srpske, Sjedište zamjenika Banjaluka (u daljnjem tekstu: Pravobranilaštvo), zatraženo je 16. oktobra 2012. godine da dostave odgovor na apelaciju.

3. Okružni sud, Osnovni sud i Pravobranilaštvo su 25, 26. i 22. oktobra 2012. godine dostavili odgovor na apelaciju.

4. Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, odgovori na apelaciju su dostavljeni apelantu 8. novembra 2012. godine.

III. Činjenično stanje

5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.

6. Apelant je 29. juna 1999. godine Osnovnom sudu podnio tužbu protiv Republike Srpske radi naknade štete.

7. Osnovni sud je 23. decembra 2005. godine ustupio predmet Pravobranilaštvu, koje je predmet vratilo Osnovnom sudu 5. decembra 2007. godine.

8. Presudom Osnovnog suda broj 71 0 P 048120 07 P od 8. jula 2009. godine obavezana je tužena Republika Srpska, Vlada Republike Srpske, Ministarstvo finansija (u daljnjem tekstu: tužena) da apelantu naknadi nematerijalnu štetu u ukupnom iznosu od 10.800,00 KM (u izreci presude precizirani vidovi nematerijalne štete i pojedinačni iznosi) sa zakonskom zateznom kamatom počevši od 8. jula 2009. godine (dan donošenja presude), te da mu naknadi troškove postupka u iznosu od 1.922, 00 KM, sa zakonskom zateznom kamatom počevši od 8. jula 2009. godine. U ostalom dijelu preko dosuđenog iznosa apelantov tužbeni zahtjev je odbijen. Istom presudom dio zahtjeva koji se odnosi na naknadu nematerijalne štete za banjsko liječenje, na isplatu zakonske zatezne kamate počevši od 29. juna 1999. godine do 8. jula 2009. godine, te na zakonsku zateznu kamatu na naknadu za banjsko liječenje, Osnovni sud je odbio kao neosnovan.

9. Obrazlažući presudu u odbijajućem dijelu, Osnovni sud je istakao da je visinu naknade za nematerijalnu štetu odredio u skladu s nalazom i mišljenjem vještaka, da je cijenio starosnu dob apelanta, spol, te psihičke poremećaje. Vezano za naknadu štete na ime banjskog ličenja, Osnovni sud je istakao da apelant nije dokazao visinu postavljenog zahtjeva, zbog čega je ovaj dio tužbenog zahtjeva odbio kao nedokazan u smislu čl. 7. 123. i 126. Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP). U odnosu na početak toka zakonske zatezne kamate, Osnovni su je naveo da je apelantu dosudio zakonsku zateznu kamatu od dana presuđenja u smislu člana 277. Zakona o obaveznim odnosima (u daljnjem tekstu: ZOO). Vezano za troškove postupka, Osnovni sud je istakao kako je apelant uspio u parnici s 57% to mu je naknadu troškova dosudio u smislu člana 386. ZPP-a.

10. Odlučujući o žalbi apelanta i tužene, Okružni sud donio je Presudu broj 71 0 P 048120 10 Gz od 31. maja 2010. godine kojom je apelantovu žalbu djelimično uvažio, preinačio prvostepenu presudu u odbijajućem dijelu odluke o naknadi nematerijalne štete, te u dijelu odluke o troškovima postupka, tako da je dosudio apelantu na ime naknade nematerijalne štete ukupan iznos od 14.800,00 KM (u izreci presude precizirani vidovi u iznosi nematerijalne štete) i naknadu troškova postupka u iznosu od 2.450,41 KM umjesto iznosa od 1.922,00 KM. U preostalom dijelu Okružni sud je odbio žalbe u cijelosti i potvrdio prvostepenu presudu.

11. U obrazloženju presude Okružni sud je naveo da prvostepeni nije odredio visinu naknade nematerijalne štete u skladu s općim načelima ZOO, odnosno nije imao u vidu sve elemente od kojih zavisi odmjeravanje naknade za predmetne vidove nematerijalne štete, zbog čega je prvostepenu presudu u ovom dijelu preinačio (u presudi detaljno obrazloženi elementi). Dalje, kako je apelant u sporu uspio sa 77,89 % to mu u smislu člana 386. stav 2. ZPP-a pripada naknada u dosuđenom iznosu. Osim toga, apelant neosnovano ističe da mu je za zastupanje trebao dosuditi 300 bodova, jer je prvostepeni sud pravilnom primjenom Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad advokata (član 387. stav 2. ZPP-a) apelantu priznao 240 bodova. Osim toga, izdatak za sastavljanje vansudskog poravnanja predstavlja trošak nastao povodom parnice, pa bi ulazio u troškove da je apelant dokazao da je zahtjev predao tuženoj, međutim iz spisa to ne proizlazi.

12. Zatim, u odnosu na naknadu na ime banjskog liječenja koja predstavlja običnu štetu u smislu člana 155. ZOO, Okružni sud je istakao da je apelant morao dokazati da je imao izdatak po tom osnovu, što apelant nije, tako da je u tom dijelu pravilna odluka prvostepenog suda. Također, vezano za isplatu zakonske zatezne kamate počevši od 29. juna 1999. godine do 8. jula 2009. godine, Okružni sud je naveo da je prvostepeni sud pravilno primijenio odredbe ZOO.

13. Rješenjem Vrhovnog suda Republike Srpske broj 71 0 P 048120 10 Rev od 22.

oktobra 2010. godine apelantova revizija je odbačena (vrijednost spora).

IV. Apelacija

a) Navodi iz apelacije

14. Apelant navodi da mu je pobijanim presudama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na imovinu iz člana II/3. k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, kao i pravo na nediskriminaciju iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije. Apelant ističe da su odluke o visini dosuđenog iznosa naknade na ime nematerijalne štete nezakonite, da nije pravilan stav sudova u vezi s primjenom materijalnog prava vezano za zateznu kamatu, te da troškovi postupka nisu pravilno odmjereni. Apelant navodi da postupak traje jedanaest godina, zbog čega trpi nematerijalnu štetu. Apelant, pored ostalog, traži naknadu nematerijalne štete u visini od 3.000,00 KM.

15. U dopuni apelacije apelant je dostavio Rješenje Vrhovnog suda Republike Srpske broj 71 0 P 048120 10 Rev od 22. oktobra 2010. godine.

b) Odgovor na apelaciju

16. Okružni sud je istakao da je apelacija neosnovana.

17. Osnovni sud je naveo da nisu povrijeđena prava koja apelant navodi u apelaciji. Osnovni sud je istakao da ne spori datum kada je tužba podnesena, međutim spis je bio proslijeđen Pravobranilaštvu, a Pravobranilaštvo mu je spis vratilo 5. decembra 2007. godine.

18. Pravobranilaštvo je istaklo da apelacija nije osnovana.

V. Relevantni propisi

19. U Zakonu o parničnom postupku („Službeni list SFRJ“ br. 4/77, 36/77, 36/80, 69/82, 58/84, 74/87, 57/89, 20/90, 27/90 i 35/91, te „Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 17/93, 14/94 i 32/94) relevantne odredbe glase:

Član 10.

Sud je dužan da nastoji da se postupak provede bez odugovlačenja i sa što manje troškova i da onemogući svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.

20. U Zakonu o parničnom postupku („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 58/03, 85/03, 74/05 i 63/07) relevantne odredbe glase:

Član 10.

Sud je dužan da postupak sprovede bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te da onemogući svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.

Član 386. stav 2.

Ako stranka djelimično uspije u parnici, sud može s obzirom na postignuti uspjeh, odrediti da svaka stranka podmiruje svoje troškove ili da jedna stranka naknadi drugoj srazmjeran dio troškova.

Član 387. stav 2.

Ako je propisana tarifa za nagrade advokata ili za druge troškove, ovi troškovi odmjeriće se po toj tarifi.

21. U Zakonu o obaveznim odnosima («Službeni list SFRJ» br. 29/78, 39/85 i 57/89, te «Službeni glasnik RS» br. 17/93, 3/96, 39/03 i 74/04) relevantne odredbe glase: Kad se duguje Član 277. stav 1.

(1) Dužnik koji zakasni sa ispunjenjem novčane obaveze duguje, pored glavnice, i zateznu kamatu po stopi utvrđenoj saveznim zakonom.

VI. Dopustivost

22. U skladu s članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

23. U skladu s članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

24. U konkretnom slučaju predmet osporavanja apelacijom je Presuda Okružnog suda broj 71 0 P 048120 10 Gz od 31. maja 2010. godine protiv koje nema drugih djelotvornih pravnih lijekova mogućih prema zakonu. Zatim, osporenu presudu apelant je primio 28. juna 2010. godine, a apelacija je podnesena 20. augusta 2010. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, jer nije očito (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.

25. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, te člana 16. st. 1, 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.

VI. Meritum

26. Apelant navodi da mu je povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, kao i pravo na nediskriminaciju iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije. Pravo na pravično suđenje

27. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve kaznene optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred neovisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. […] Suđenje u razumnom roku

a) Relevantni principi

28. Prema konzistentnoj praksi Evropskog i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora se ocjenjivati u okviru okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud za ljudska prava, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).

b) Period koji se uzima u obzir

29. U konkretnom slučaju apelant je 29. juna 1999. godine podnio tužbu radi naknade štete, a postupak je okončan presudom Okružnog suda od 31. maja 2010. godine. Dakle, postupak je trajao deset godina i jedanaest mjeseci.

c) Analiza razumnosti trajanja postupka

30. Ustavni sud ne može naći da je u postupku bilo složenih pravnih i činjeničnih pitanja koja je trebalo riješiti, tako da se konstatira da se nije radilo o složenom postupku, tj. da složenost predmeta nema utjecaja na njegovu dužinu. Osim toga, Ustavni sud nalazi da apelant ničim nije doprinio dužini trajanja postupka, jer iz dokumentacije dostavljene Ustavnom sudu nije vidljivo da je apelant koristio bilo kakve metode koje bi mogle dovesti do odugovlačenja postupka.

31. U odnosu na doprinos redovnih sudova odnosno Pravobranilaštva, Ustavni sud nalazi da iz dostavljene dokumentacije slijedi da je do ustupanja predmeta Pravobranilaštvu proteklo više od šest godina, odnosno da je prvostepena presuda donesena nakon deset godina. U odgovoru na apelaciju redovni sudovi i Pravobranilaštvo nisu se očitovali o razlozima koji su doveli do ovako dugog trajanja postupka, odnosno Osnovni sud je istakao da ne spori datum kada je tužba podnesena, međutim spis je bio proslijeđen Pravobranilaštvu, a Pravobranilaštvo mu je spis vratilo 5. decembra 2007. godine. Imajući u vidu da je postupak naknade štete trajao deset godina i jedanaest mjeseci, Ustavni sud nalazi da je povrijeđeno apelantovo pravo na suđenje u razumnom roku. Tim prije što se nije radilo o složenom postupku, da nisu navedeni razlozi za dugo trajanje postupka, te da apelant nije doprinio predmetnoj dužini postupka.

32. Ustavni sud zaključuje da je u ovom slučaju, zbog nedonošenja odluke u razumnom roku, povrijeđeno apelantovo pravo na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

Naknada nematerijalne štete

33. Prema članu 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda Ustavni sud može izuzetno, na zahtjev iznesen u apelaciji, odrediti naknadu nematerijalne štete. Međutim, Ustavni sud podsjeća da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i sloboda.

34. Apelant je tražio naknadu nematerijalne štete u iznosu od 3.000,00 KM zbog dužine trajanja postupka naknade štete. Prilikom odlučivanja o zahtjevu za naknadu nematerijalne štete, Ustavni sud upućuje na ranije utvrđen princip određivanja visine naknade štete u ovakvim slučajevima (vidi Odluku Ustavnog suda broj AP 938/04, objavljenu u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 20/06, st. 48-51). Prema utvrđenom principu, apelantu bi za svaku godinu odgađanja da se donese odluka trebalo isplatiti iznos od približno 150 KM, a ukoliko se radi o hitnom postupku, iznos od 300 KM. Imajući u vidu da je postupak trajao deset godina i jedanaest mjeseci, apelantu se određuje naknada u visini 1.500,00 KM. Ovaj iznos apelantu je dužna isplatiti Vlada Republike Srpske u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke.

Ostali navodi o kršenju prava na pravično suđenje

35. Povredu ostalih aspekata prava na pravično suđenje apelant nalazi u pogrešnoj primjeni materijalnog prava. Ustavni sud ukazuje da prema praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01). Naime, Ustavni sud nije nadležan da supstituira redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli (vidi Evropski sud, Thomas protiv Ujedinjenog Kraljevstva, presuda od 10. maja 2005. godine, aplikacija broj 19354/02). Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ili zanemarivanja ustavnih prava (pravo na pravično suđenje, pravo na pristup sudu, pravo na djelotvoran pravni lijek i dr.), te da li je primjena zakona bila, eventualno, proizvoljna ili diskriminacijska. Dakle, u okviru apelacione nadležnosti Ustavni sud se bavi isključivo pitanjem eventualne povrede ustavnih prava ili prava iz Evropske konvencije u postupku pred redovnim sudovima, pa će u konkretnom slučaju Ustavni sud ispitati da li je postupak u cjelini bio pravičan u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u «Službenom glasniku BiH» broj 58/05). Ustavni sud ocjenjuje da su obrazloženja presuda redovnih sudova argumentirana. Naime, u obrazloženju presude Okružnog suda, koji je preinačio prvostepenu presudu i dosudio apelantu veći iznos nematerijalne štete, detaljno su navedeni svi elementi na osnovu kojih je određena visina naknade nematerijalne štete. Osim toga, iz obrazloženja presuda redovnih sudova slijedi da apelant nije dokazao visinu postavljenog zahtjeva u odnosu na naknadu za banjsko liječenje. U odnosu na početak toka zakonske zatezne kamate iz obrazloženja presuda slijedi da je apelantu dosuđena zakonska zatezna kamata od dana presuđenja u smislu člana 277. ZOO. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud ocjenjuje apelantove navode u ovom dijelu neosnovanim.

36. Apelant ukazuje i na povredu procesnog prava, tj. navodi da troškovi nisu pravilno odmjereni. Iz obrazloženja presude Okružnog suda slijedi kako je apelant u sporu uspio sa 77,89% to mu u smislu člana 386. stav 2. ZPP-a pripada naknada u dosuđenom iznosu. Osim toga, troškovi su odmjereni u smislu Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, a apelant nije dokazao da je zahtjev za vansudsko poravnanje predao tuženoj, što bi bio uvjet da mu se priznaju i ti troškovi. Ustavni sud ocjenjuje da su i ova obrazloženja argumentirana, zbog čega su i ovi navodi neosnovani.

37. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud zaključuje da su apelantovi navodi u odnosu na ostale aspekte prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije neosnovani.

Pravo na imovinu

38. Apelant ističe da mu je osporenim odlukama povrijeđeno i pravo na imovinu. Budući da se apelantove tvrdnje o kršenju ovog prava zasnivaju na navodima o povredi prava na pravično suđenje koji su već razmotreni u okviru ostalih aspekata prava na pravično suđenje, Ustavni sud zaključuje da su i navodi o kršenju prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, također, neosnovani.

Ostali navodi

39. Vezano za apelantove navode u vezi s povredom prava na zabranu diskriminacije iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije, Ustavni sud ukazuje da apelant, osim paušalnih navoda o povredi ovih prava, niti je obrazložio u čemu nalazi njihovu povredu, niti je ponudio argumente i dokaze na osnovu kojih bi se moglo zaključiti da je došlo do povrede navedenog prava u predmetnom postupku. S tim u vezi, Ustavni sud smatra da su i ovi apelantovi neosnovani.

VIII. Zaključak

40. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na pravičan postupak u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije kada je postupak radi naknade štete trajao deset godina i jedanaest mjeseci, a kada nisu navedeni razlozi koji bi se mogli smatrati razumnim i objektivnim opravdanjem za ovako dugo trajanje postupka.

41. Međutim, nema kršenja prava u odnosu na ostale aspekte prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, kao i prava na zabranu diskriminacije iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana

14. Evropske konvencije.

42. Na osnovu člana 61. st. 1, 2. i 3. i člana 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

43. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić