Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-3672/11 (B. M.)
Odluka donesena 17. 09. 2013.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Naknada štete
- Građanski postupak
- Pravično suđenje - razuman rok
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-3672/11
Apelacija
Odluka o meritumu
17. 09. 2013.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u predmetu broj AP 3672/11, rješavajući apelaciju Božane Martinović, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 2, člana 61. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu:
Valerija Galić, predsjednica Miodrag Simović, potpredsjednik Seada Palavrić, potpredsjednica Mato Tadić, sudija Zlatko M. Knežević, sudija na sjednici održanoj 17. septembra 2013. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOTI I MERITUMU
Usvaja se apelacija Božane Martinović.
Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u postupku koji se vodi pred Kantonalnim sudom u Mostaru pod brojem 53-0-P-020544-10-GŽ.
Nalaže se Kantonalnom sudu u Mostaru da bez daljnjeg odgađanja donese odluku u predmetu broj 53-0-P-020544-10-GŽ, u skladu s članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6.
stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Nalaže se Kantonalnom sudu u Mostaru da, u skladu s članom 74. stav 5. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. Božana Martinović (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Asseminija, Italija, podnijela je 14. septembra 2011. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja postupka pred Kantonalnim sudom u Mostaru (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) u predmetu broj 53-0-P-020544-10-GŽ. Apelantica je dopunila apelaciju 31. maja 2012. godine i 1. jula 2013. godine.
II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 22. stav 1. Pravila Ustavnog suda, od Kantonalnog suda i Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) zatraženo je 25. aprila i 8. jula 2013. godine da dostave odgovor na apelaciju.
3. Kantonalni sud je dostavio odgovor 29. i 30. aprila 2013. godine, a Vrhovni sud 15. jula 2013. godine.
4. Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, odgovori na apelaciju dostavljeni su podnosiocu apelacije 24. jula 2013. godine.
III.Činjenično stanje
5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
6. Apelantica je tužbom od 26. oktobra 2007. godine pokrenula pred Općinskim sudom u Mostaru postupak za naknadu štete protiv Hercegovačko-neretvanskog kantona, Ministarstva pravosuđa, uprave i lokalne samouprave (u daljnjem tekstu: tuženi). Apelantica je istakla da je zbog propusta Općinskog suda u Mostaru u predmetu broj R-46/01, koji se odnosio na utvrđivanje nosioca stanarskog prava, a u kojem je postupak vođen dugo u pogrešnom pravcu i bez ikakvih rezultata, te u povodu kojeg se ponovo vodi postupak pred istim sudom, pretrpjela štetu u iznosu od 30.000,00 KM.
7. Postupajući sudija je prijedlogom od 16. marta 2009. godine, upućenom predsjedniku Općinskog suda u Mostaru, zatražio da se u apelantičinom predmetu broj 58 0 P 033459 07 P odredi drugi stvarno nadležni sud za vođenje postupka. U prijedlogu je istaknuto da apelantica u konkretnom predmetu traži naknadu štete koja joj je prouzrokovana nezakonitim radom sudije u predmetu ovog suda broj R-46/01, pa da su se, u skladu s članom 50. Zakona o parničnom postupku, stekli uvjeti da postupa drugi stvarno nadležni sud kojeg će odrediti Kantonalni sud.
8. Kantonalni sud je Rješenjem broj 007-0R-09-000018 od 23. marta 2009. godine odredio kao stvarno nadležni sud za postupanje u apelantičinom predmetu broj 58 0 P 033459 07 P Općinski sud u Čapljini. U obrazloženju rješenja je istaknuto da apelantica u konkretnom predmetu traži naknadu štete zbog nezakonitog rada sudije Općinskog suda u Mostaru, što predstavlja važan razlog koji opravdava delegaciju nadležnosti u smislu čl. 49. i 50. Zakona o parničnom postupku.
9. Općinski sud u Čapljini je od Općinskog suda u Mostaru zaprimio predmet broj 58 0 P 033459 07 P 17. aprila 2009. godine.
10. Apelantica se u povodu rješenja o delegiranju nadležnosti obratila prigovorom predsjedniku Kantonalnog suda, koji je prigovor okarakterizirao kao žalbu na ovo rješenje u smislu člana 223. stav 1. Zakona o parničnom postupku. Prema navedenom, 20. aprila 2009. godine od Općinskog suda u Čapljini zatraženo je da dostavi spis broj 58 0 P 033459 07 P, jer je apelantica na rješenje o delegiranju nadležnosti izjavila žalbu, pa je cjelokupan spis potrebno dostaviti Vrhovnom sudu na odlučivanje.
11. Vrhovni sud je Rješenjem broj 070-0-Gž-09-000013 od 28. maja 2009. godine odbacio apelantičinu žalbu na rješenje Kantonalnog suda o delegiranju nadležnosti Općinskom sudu u Čapljini. U obrazloženju rješenja je istaknuto da, u skladu s članom 233. stav 1. Zakona o parničnom postupku, u konkretnom slučaju žalba nije dopuštena, jer rješenje o delegaciji nadležnosti donosi drugostepeni, a ne prvostepeni sud.
12. Apelantica je 12. novembra 2008. godine podnijela apelaciju Ustavnom sudu zbog nedonošenja odluke u razumnom roku u predmetu Općinskog suda u Čapljini broj 58 0 P 033459 07 P, koji je odlukom o dopustivosti i meritumu AP 3561/08 od 13. maja 2010. godine (dostupna na www.ustavnisud.ba) odbio navedenu apelaciju kao neosnovanu.
13. Nakon toga, Općinski sud u Čapljini je donio Presudu broj 53 0 P 020544 09 P od 26. maja 2010. godine kojom je odbijen apelantičin tužbeni zahtjev. U pouci o pravnom lijeku je navedeno da se protiv navedene presude može izjaviti žalba u roku od 30 dana od dana njenog prijema. Iz stanja spisa proizlazi da je apelantici Presuda Općinskog suda u Čapljini broj 53 0 P 020544 09 P od 26. maja 2010. godine uredno dostavljena 11. juna 2010. godine. Prema stanju spisa proizlazi da apelantica nije postupila u skladu s poukom o pravnom lijeku i izjavila žalbu protiv navedene presude, već se odmah s apelacijom obratila Ustavnom sudu.
14. Apelantica je protiv navedene presude Općinskog suda u Čapljini 30. juna 2010. godine podnijela apelaciju Ustavnom sudu, koji je Odlukom o dopustivosti AP 2664/10 od 14. septembra 2010. godine (dostupna na www.ustavnisud.ba) odbacio navedenu apelaciju zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.
15. Nakon toga, a što proizlazi iz stanja spisa, apelantica je 16. juna 2010. godine Vrhovnom sudu, putem Općinskog suda u Čapljini, podnijela prijedlog kojim je predložila da Vrhovni sud temeljem odredbe člana 50. stav 2. Zakona o parničnom postupku odredi da u predmetu Općinskog suda u Čapljini broj 07-53-P-020544-09-P postupa stvarno nadležan sud u drugom kantonu jer je očito da će se tako lakše provesti postupak (da izuzme Kantonalni sud u Mostaru).
16. Dalje, iz stanja spisa proizlazi da je apelantica 26. juna 2010. godine izjavila žalbu protiv Presude Općinskog suda u Čapljini broj 53 0 P 020544 09 P od 26. maja 2010. godine.
17. Apelantica se podneskom od 26. februara 2011. godine obratila Kantonalnom sudu i tražila informaciju da li je Vrhovni sud rješavao pitanje nadležnosti suda, te ako je rješavao da joj se dostavi odgovor Vrhovnog suda, odnosno, ukoliko spis sa zahtjevom nije poslan Vrhovnom sudu, da se to uradi prije rješavanja po žalbi.
18. Apelantica se podneskom od 9. aprila 2011. godine obratila Vrhovnom sudu i tražila informaciju da li je predmet Općinskog suda u Čapljini broj 53 0 P 020544 09 P dostavljen tom sudu po prijedlogu za promjenu nadležnosti. Iz stanja spisa proizlazi da je Vrhovni sud odgovorio da u njegovoj evidenciji do 12. aprila 2011. godine ne stoji da im je dostavljen spis broj 53 0 P 020544 09 P Općinskog suda u Čapljini.
19. Nakon toga, apelantica se podneskom od 6. juna 2011. godine obratila Kantonalnom sudu i tražila informacije zašto taj spis nije dostavljen Vrhovnom sudu na rješavanje pitanja promjene nadležnosti suda.
20. Apelantica je podneskom od 15. jula 2011. godine urgirala kod Kantonalnog suda da taj sud postupa u skladu sa zakonom i donese meritornu odluku bez razvlačenja postupka i u razumnom roku.
21. Kantonalni sud je Dopisom broj 007-0-Su-11-000338 od 16. augusta 2011. godine obavijestio apelanticu da je predmet broj 53 0 P 020544 10 Gž zaprimljen u taj sud 27. augusta 2010. godine, te da se ne radi o hitnom postupku i da će on biti riješen u redovnoj proceduri kada dođe na red rješavanja s obzirom da se sudijama dijele predmeti prema starosti inicijalnog akta. Zatim, Kantonlani sud je istaknuo da je zadužena sutkinja u vrijeme zaduženja navedenog predmeta imala oko 300 zaduženih predmeta, te da joj je mjesečna norma 18 završenih predmeta, za očekivati je da je navedeni predmet biti uzet u rad i riješen do kraja tekuće godine (2011. godine).
22. Iz stanja spisa proizlazi da je Vrhovni sud spis zaprimio 3. maja 2013. godine i da je Rješenjem broj 53 0 P 020544 13 R od 11. jula 2013. godine odbio kao neosnovan apelantičin prijedlog da se za postupanje u žalbenom postupku odredi drugi stvarno nadležan sud u drugom kantonu (da se izuzme Kantonalni sud u Mostaru).
23. Ustavni sud, na osnovu stanja u spisu, zapaža da do dana donošenja ove odluke Ustavnog suda nije donesena odluka Kantonalnog suda o apelantičinoj žalbi.
IV.Apelacija
a) Navodi iz apelacije
24. Apelantica smatra da je, zbog nepostupanja Kantonalnog suda po žalbi, povrijeđeno njeno pravo na suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelantica je predložila da Ustavni sud usvoji njenu apelaciju i naloži hitan rad i donošenje meritorne odluke po žalbi, te da joj Hercegovačko-neretvanski kanton isplati naknadu štete, i to na ime materijalne štete iznos od 3.000,00 KM i na ime nematerijalne štete iznos od 2.000,00 KM.
b) Odgovor na apelaciju
25. Kantonalni sud je u odgovoru na apelaciju istakao da je apelantica protiv presude Općinskog suda u Čapljini od 26. maja 2010. godine izjavila žalbu, te da je predmet primljen na postupak po žalbi 27. augusta 2010. godine. Zatim, Kantonalni sud je naveo da se predmeti dodjeljuju u rad sudijama po Planu rješavanja starih predmeta, a sve prema Uputstvu VSTV BiH za rad po starim predmetima.
26. Kantonalni sud je u odgovoru na apelaciju od 3. maja 2013. godine također obavijestio Ustavni sud da je cio spis Općinskog suda u Čapljini broj 53 0 P 020544 09 P proslijeđen Vrhovnom sudu povodom apelantičinog zahtjeva za delegiranje drugog nadležnog suda u smislu odredbe člana 50. stav 2. Zakona o parničnom postupku.
27. Vrhovni sud je u odgovoru na apelaciju obavijestio Ustavni sud da je odlučio o apelantičinom zahtjevu za delegiranje drugog nadležnog suda, i to rješenjem od 11. jula 2013. godine.
V.Relevantni propisi
28. Zakon o parničnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH" br. 53/03, 73/05 i 19/06) u relevantnom dijelu glasi:
Član 10.
Sud je dužan provesti postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.
Član 50.
(2) Vrhovni sud Federacije može, na prijedlog stranke ili nadležnog suda, odrediti da u pojedinom predmetu postupa stvarno nadležan sud u drugom kantonu ako je očito da će se tako lakše provesti postupak ili ako za to postoje drugi opravdani razlozi. Član 217. st. 3. i 4.
Drugostepeni sud održat će sjednicu vijeća, odnosno raspravu, u roku od 45 dana nakon što od prvostepenog suda primi spise po žalbi.
Drugostepeni sud će donijeti odluku u roku od 30 dana od dana održavanja sjednice vijeća na kojoj je odlučeno o žalbi, odnosno, ako je održana rasprava, u roku od 30 dana od dana zaključenja rasprave.
VI.Dopustivost
29. U skladu s članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
30. U skladu s članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
31. Ustavni sud naglašava da, u skladu s članom 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda, može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. Imajući u vidu činjenično stanje predmeta, odnosno činjenicu da je apelacija podnesena zbog toga što Kantonalni sud nije donio odluku po apelantičinoj žalbi podnesenoj 26. juna 2010. godine, Ustavni sud smatra da je ta apelacija, u smislu člana 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda, dopustiva u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku kao jednom od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine. Konačno, apelacija u ovom dijelu ispunjava i uvjete iz člana 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, jer nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
32. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 16. st. 2, 3. i 4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud zaključuje da apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine.
VII.Meritum
33. Apelantica smatra da joj je, zbog dužine trajanja postupka pred Kantonalnim sudom, povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
Pravo na suđenje u razumnom roku
34. Član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
35. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. […] Period koji se uzima u obzir
36. Ustavni sud, prije svega, smatra da je neophodno podsjetiti da su apelanti, u smislu člana 19. stav 5. Pravila Ustavnog suda, dužni obavijestiti Ustavni sud o svim promjenama pravnog i činjeničnog stanja u vezi s apelacijom koje su se desile nakon podnošenja apelacije. U konkretnom slučaju apelantica nije obavijestila Ustavni sud da li je u međuvremenu Kantonalni sud donio odluku povodom njene žalbe, odnosno da li je postupak okončan. S obzirom na navedeno, Ustavni sud će, rukovodeći se odredbom člana 32. Pravila Ustavnog suda, dužinu postupka ocijeniti isključivo prema apelantičinim navodima i raspoloživim dokazima iz spisa.
37. U vezi s navedenim, Ustavni sud zapaža da je postupak pokrenut apelantičinom tužbom od 26. oktobra 2007. godine. Međutim, Ustavni sud zapaža da apelantica ne osporava dužinu postupka pred prvostepenim sudom, već isključivo ukazuje na dužinu postupka pred Kantonalnim sudom po njenoj žalbi koju je podnijela 26. juna 2010. godine. S obzirom na navedeno, Ustavni sud će, s aspekta donošenja odluke u razumnom roku, ispitati period od podnošenja žalbe 26. juna 2010. godine do dana donošenja ove odluke, dakle, postupak koji traje dvije godine i 11 mjeseci i koji, prema stanju spisa, još uvijek nije okončan.
Analiza dužine trajanja postupka
38. Ustavni sud zapaža da se u konkretnom slučaju radi o postupku koji je apelantica pokrenula radi naknade štete pričinjene zbog propusta Općinskog suda u Mostaru u predmetu broj R-46/01, koji se odnosio na utvrđivanje nosioca stanarskog prava, te smatra da se nije radilo o naročito složenim činjeničnim i pravnim pitanjima koja je Kantonalni sud trebalo da razmotri.
39. Ustavni sud, na osnovu stanja u spisu, zapaža da je apelantica žalbu protiv Presude Općinskog suda u Čapljini broj 53 0 P 020544 09 P od 26. maja 2010. godine podnijela 26. juna 2010. godine i da Kantonalni sud do dana donošenja ove odluke Ustavnog suda nije donio odluku o apelantičinoj žalbi. Navodi Kantonalnog suda da se apelantičin predmet ne nalazi u programu rješavanja starih predmeta za I i II kvartal tekuće godine, odnosno da nije označen kao hitan, ne mogu biti opravdanje za ovoliku dužinu trajanja predmetnog postupka, posebno zbog toga što Ustavni sud nije utvrdio da je apelantica na bilo koji način doprinijela trajanju postupka. U tom kontekstu Ustavni sud naglašava da navodi Kantonalnog suda (veliki broj starih predmeta u radu) ne mogu biti opravdanje za dužinu žalbenog postupka koji traje skoro tri godine. Osim toga, pokušaji Kantonalnog suda da dužinu postupka opravda činjenicom da je tokom odlučivanja o apelantičinoj žalbi spis proslijeđen Vrhovnom sudu koji je odlučivao o apelantičinom prijedlogu od 16. juna 2010. godine za delegiranje drugog nadležnog suda u drugom kantonu (što prema ocjeni Ustavnog suda nije moglo uticati u odlučujućoj mjeri da postupak traje tako dugo niti se, samo po sebi, može staviti na teret apelantici koja se koristila procesnim pravima koja joj pripadaju u smislu relevantnih odredbi ZPP) ne mogu biti opravdanje za potpunu pasivnost tog suda u žalbenom postupku, prije sve što je Kantonalni sud spis proslijedio Vrhovnom sudu tek 3. maja 2013. godine, dakle tek nakon dvije godine i deset mjeseci. Imajuću u vidu navedeno, Ustavni sud podsjeća da je sud dužan da djelotvorno upravlja postupkom i da, u smislu člana 10. ZPP-a postupak sprovede bez odugovlačenja i sa što manje troškova, a Kantonalni sud se u konkretnom slučaju ponašao upravno suprotno navedenoj odredbi. Dakle, imajući u vidu sve navedeno, a posebno činjenicu da prema stanju spisa parnični postupak još nije okončan ni nakon dvije godine i 11 mjeseci, a da apelantica tome nije doprinijela, Ustavni sud smatra da dužina parničnog postupka ne zadovoljava standarde iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
40. Na osnovu navedenog, Ustavni sud smatra da dužina postupka ne zadovoljava zahtjev "razumnog roka" iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine, te da postoji kršenje apelantičinog prava na suđenje u "razumnom roku" kao jednog od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine.
Pitanje naknade na ime nematerijalne štete
41. Apelantica je zatražila naknadu nematerijalne štete zbog dužine trajanja postupka povodom njene žalbe. Prema članu 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može izuzetno, na zahtjev iznesen u apelaciji, odrediti naknadu za nematerijalnu štetu. Dakle, određivanje naknade nematerijalne štete zbog dužine trajanja postupka predstavlja izuzetak, a ne pravilo.
42. Ustavni sud smatra da je u okolnostima konkretnog slučaja utvrđivanje povrede prava na donošenje odluke u razumnom roku, te nalog Kantonalnom sudu da hitno okonča postupak, odgovarajuća satisfakcija za apelanticu.
VIII.Zaključak
43. Ustavni sud zaključuje da postoji kršenje prava na suđenje u «razumnom roku» kao jednom od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije kada postupak, koji nije posebno složen, nije okončan ni nakon dvije godine i 11 mjeseci prije svega zbog pasivnosti Kantonalnog suda u žalbenom postupku, pri čemu apelantica svojim ponašanjem nije doprinijela dužini postupka.
44. Na osnovu člana 61. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
45. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić