Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-1109/10 (V. S.)

Odluka donesena 17. 09. 2013.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Pravično suđenje - razuman rok
  • Nekretnina
  • Izvršni postupak
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1109/10

Apelacija

Odluka o meritumu

17. 09. 2013.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u predmetu broj AP 1109/10, rješavajući apelaciju Velinke Savić, na osnovu člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16 stav 1 i stav 4 tačka 4, člana 59 stav 2 alineje 1 i 2 i člana 61 st. 1 i 2 Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu:

Valerija Galić, predsjednica Miodrag Simović, potpredsjednik Seada Palavrić, potpredsjednica Mato Tadić, sudija Zlatko M. Knežević, sudija na sjednici održanoj 17. septembra 2013. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Djelimično se usvaja apelacija Velinke Savić.

Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda zbog toga što u razumnom roku nije okončan izvršni postupak u predmetu Osnovnog suda u Banjoj Luci broj I-138/05.

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Velinke Savić podnesena zbog povrede prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku u predmetu koji je okončan Presudom Okružnog suda u Banjoj Luci broj Gž-2056/02 od 11. oktobra 2004. godine zbog proteka roka za podnošenje apelacije.

OBRAZLOŽENJE

I. Uvod

1. Velinka Savić (u daljnjem tekstu: apelantkinja) iz Prnjavora, koju zastupa Radomir Bijelić, advokat iz Prnjavora, podnijela je 30. marta 2010. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog nedonošenja odluke u razumnom roku u predmetu koji je okončan Presudom Okružnog suda u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj Gž-2056/02 od 11. oktobra 2004. godine i zbog toga što u razumnom roku nije okončan izvršni postupak u predmetu Osnovnog suda u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj I-138/05.

II. Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 22 stav 1 Pravila Ustavnog suda, od Osnovnog suda zatraženo je 20. decembra 2010. godine da dostavi odgovor na apelaciju.

3. Osnovni sud je 27. januara 2011. godine Ustavnom sudu dostavio odgovor na apelaciju.

4. Na osnovu člana 26 stav 2 Pravila Ustavnog suda, odgovor Osnovnog suda dostavljen je apelantkinji 3. marta 2011. godine.

5. Osnovni sud je 22. jula 2013. godine na zahtjev Ustavnog suda dostavio predmetni spis.

III. Činjenično stanje

6. Činjenice predmeta koje proizilaze iz navoda apelacije i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:

7. Presudom Okružnog suda u Badenu broj OR 92.5009 od 19. maja 1992. godine razveden je brak između apelantkinje i Milivoja Savića (u daljnjem tekstu: tuženi) koji je bio sklopljen pred matičnim uredom Kriškovci u SFRJ 16. janauara 1970. godine. Istom presudom tuženi je, između ostalog, obavezan da u roku od tri mjeseca nakon pravosnažnosti navedene presude nekretnine stečene u bračnoj zajednici prenese u svoje vlasništvo uz istovremenu isplatu pola dijela njihove prometne vrijednosti apelantkinji. Navedena presuda je priznata pravosnažnim Rješenjem Okružnog suda broj R.14/99 od 9. februara 1999. godine.

8. Presudom Osnovnog suda broj P-I-19/02 od 17. aprila 2002. godine utvrđeno je da su apelantkinja i tuženi za vrijeme trajanja bračne zajednice stekli nekretnine kao bračnu tekovinu, precizirane u izreci presude, te da udio apelantkinje u sticanju predmetnih nekretnina iznosi ½ dijela i tuženom je nametnuta obaveza da prizna i da trpi da se apelantkinja upiše u katastar na osnovu predmetne presude kao suvlasnik sa ½ dijela u navedenim nekretninama, kao i da tuženi apelantkinji nadoknadi troškove postupka.

9. Presudom Okružnog suda broj Gž-2056/02 od 11. oktobra 2004. godine žalba tuženog je djelimično uvažena i navedena presuda Osnovnog suda ukinuta u dijelu odluke kojom je utvrđen udio apelantkinje u sticanju bračne tekovine u iznosu od ½ dijela i kojim je tuženom nametnuta obaveza da prizna i da trpi da se apelantkinja upiše u katastar na osnovu te presude kao suvlasnik sa ½ dijela, te je tužba u tom dijelu odbačena. Takođe, navedenom presudom je preinačena prvostepena presuda i u dijelu odluke o troškovima postupka, tako što je snižen iznos troškova koji su dosuđeni apelantkinji, dok je žalba tuženog u ostalom dijelu odbijena i prvostepena presuda potvrđena u dijelu kojim su utvrđene nekretnine koje čine bračnu tekovinu stranaka.

10. Apelantkinja je 17. januara 2005. godine podnijela predlog za izvršenje na osnovu navedene pravosnažne presude Okružnog suda u Badenu, koja je priznata rješenjem Okružnog suda, te pravosnažnih odluka Osnovnog suda broj P-I-19/02 od 17. aprila 2002. godine i Okružnog suda broj Gž-2056/02 od 11. oktobra 2004. godine protiv tuženog kao izvršenika (u daljnjem tekstu: izvršenik) i to zabilježbom izvršenja, procjenom vrijednosti i prodajom nekretnina preciziranih u predlogu, te isplatom 1/2 dobijene kupoprodajne cijene na ruke apelantkinje, kao i isplatom apelantkinji troškova parničnog i izvršnog postupka do potpunog namirenja apelantkinje iz iznosa dobijenog prodajom nekretnina. U predlogu je, takođe, navedeno da otuđenje predmetnih nekretnina u korist trećih lica nema uticaja na pravo apelantkinje da se namiri iz njih.

11. Pismenim podneskom od 3. aprila 2006. godine apelantkinja je urgirala da Osnovni sud odluči o podnesenom predlogu.

12. Osnovni sud je Rješenjem o izvršenju broj I-138/05 od 30. maja 2006. godine dozvolio predloženo izvršenje. Navedenim rješenjem naloženo je Katastru Opštine Laktaši da izvrši zabilježbu predmetnog izvršenja.

13. Osnovni sud je zaključkom broj I-138/05 od 4. aprila 2007. godine odredio vještačenje vještaka građevinske struke kojem je naloženo da izvrši procjenu vrijednosti nekretnina izvršenika koje su precizirane pomenutim zaključkom. Zaključkom je naloženo apelantkinji kao tražiocu izvršenja da na ime vještačenja uplati predujam u iznosu od 300 KM u roku od osam dana od dana prijema zaključka. Apelantkinja je 26. aprila 2007. godine obavijestila Sud da je uplatila predujam na ime troškova vještačenja.

14. Apelantkinja je 16. aprila i 8. septembra 2008. godine pismenim podnescima urgirala da Osnovni sud preduzme procesne radnje radi sprovođenja izvršenja.

15. Osnovni sud je 23. septembra 2010. godine održao ročište radi nadmetanja i prodaje predmetnih nekretnina u prisustvu apelantkinje i izvršenika a shodno članu 90 Zakona o izvršnom postupku (u daljnjem tekstu: ZIP). Nakon završene licitacije Osnovni sud je donio zaključak broj I-138/05 od 23. septembra 2010. godine kojim su prodate predmetne nekretnine za iznos od 101.782,50 KM izvršeniku. Navedenim zaključkom je obavezan izvršenik da u roku od 30 dana položi izlicitirani novčani iznos na depozit Osnovnog suda.

16. Izvršenik je 21. oktobra 2010. godine na depozit Osnovnog suda uplatio iznos od 50.891,25 KM (1/2 dijela izlicitirane cijene nekretnina).

17. Osnovni sud je Rješenjem broj I-138/05 od 17. avgusta 2011. godine iz iznosa dobijenog prodajom nekretnina odredio namirenje troškova izvršenja advokatu apelantkinje u iznosu od 5.445,00 KM, a preostali iznos od 45.446,25 KM apelantkinji. Nalog računovodstvu za navedenu isplatu apelantkinji Osnovni sud je dao 5. oktobra 2011. godine.

18. Apelantkinjin zastupnik je dopisom od 18. jula 2013. godine obavijestio Ustavni sud da je apelantkinjino potraživanje u cijelosti izmireno 22. novembra 2011. godine.

IV. Apelacija

a) Navodi iz apelacije

19. Apelantkinja smatra da joj je povrijeđeno pravo na donošenje odluke u razumnom roku, koje je zagarantovano članom II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelantkinja se žali na dužinu parničnog i izvršnog postupka. Navela je da je parnični postupak koji je okončan Presudom Okružnog suda broj Gž-2056/02 od 11. oktobra 2004. godine trajao više od 10 godina. Dalje je istakla da izvršni postupak pred Osnovnim sudom, koji je po zakonu hitan, traje duže od pet godina od dana podnošenja predloga za izvršenje i nije sproveden u razumnom roku.

b) Odgovor na apelaciju

20. Osnovni sud je u odgovoru istakao da je 23. septembra 2010. godine prodao predmetne nekretnine a radi namirenja apelantkinje, zbog čega, po mišljenju tog suda, ne postoji kršenje prava apelantkinje koja je navela u apelaciji.

V. Relevantni propisi

21. Zakon o izvršnom postupku Republike Srpske («Službeni glasnik RS» br. 59/03, 85/03, 64/05 i 118/07) u relevantnom dijelu glasi:

Član 5.

Hitnost i redoslijed postupanja (1) U postupku izvršenja sud je dužan da postupa hitno.

Član 15.

Rokovi za postupanje Sud je po pravilu dužan da o prijedlogu za izvršenje odluči u roku od osam dana, a o prigovoru u roku od 15 dana od dana ispunjavanja uslova da se o prigovoru odluči.

VI. Dopustivost

22. U skladu sa članom VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

23. U skladu sa članom 16 stav 1 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

a) Dopustivost u odnosu na parnični postupak

24. U odnosu na dopustivost dijela apelacije koji se odnosi na navode apelantkinje da joj je povrijeđeno pravo na suđenje u razumnom roku u parničnom postupku, Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 16 stav 1 i stav 4 tačka 4) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 16 stav 1 i stav 4 tačka 4 Pravila Ustavnog suda glasi:

1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

(4) protekao je rok za podnošenje apelacije;

25. Ustavni sud ističe da je apelantkinja Presudu Okružnog suda broj Gž-2056/02 od 11. oktobra 2004. godine, kojom je okončan predmetni parnični postupak, primila 3. januara 2005. godine. S obzirom na to da je apelacija Ustavnom sudu podnesena 30. marta 2010. godine, proizilazi da je u dijelu koji se odnosi na navode o povredi prava na suđenje u razumnom roku u predmetnom parničnom postupku apelacija podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije, predviđen članom 16 stav 1 Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija u navedenom dijelu podnesena nepravovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelantkinja primila navedenu presudu Okružnog suda. Imajući u vidu odredbu člana 16 stav 4 tačka 4 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je u tom dijelu apelaciju odbacio kao nedopuštenu, jer je podnesena nakon proteka roka za podnošenje.

b) Dopustivost u odnosu na postupak izvršenja

26. Vezano za navode apelanata o povredi njegovih ustavnih prava, Ustavni sud naglašava da, u skladu sa članom 16 stav 3 Pravila Ustavnog suda, može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. Imajući u vidu činjenično stanje predmeta, odnosno okolnost da predmetni izvršni postupak nije bio okončan u vrijeme podnošenja apelacije, Ustavni sud smatra da je predmetna apelacija, u smislu člana 16 stav 3 Pravila Ustavnog suda, bila dopustiva i u vrijeme njenog podnošenja u odnosu na navode apelantkinje o povredi pravo na donošenje odluke u razumnom roku kao jednom od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije. Konačno, apelacija ispunjava i uslove iz člana 16 st. 2 i 4 Pravila Ustavnog suda, jer nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.

27. Imajući u vidu odredbe člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, te člana 16 st. 2, 3 i 4 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uslove u pogledu dopustivosti.

VII. Meritum

28. Apelantkinja smatra da joj je, zbog toga što predmetni izvršni postupak nije okončan u razumnom roku, povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije.

Pravo na pravično suđenje – «razuman rok»

29. Član II/3 Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2 ovog člana, što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

Član 6 stav 1 Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom.

30. Ustavni sud podsjeća na to da se, prema praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora ocjenjivati u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijumima uspostavljenim praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta. Takođe, sa izvršnim postupkom se zbog same njegove prirode treba postupati hitno (vidi, Evropski sud, Mahmutović protiv Hrvatske, aplikacija broj 9505/03 od 15. februara 2007. godine, stav 26).

Analiza dužine trajanja postupka

31. Ustavni sud zapaža da je apelantkinja 17. januara 2005. godine predlogom Osnovnom sudu pokrenula predmetni postupak izvršenja, koji je, u smislu odredbe člana 64 ZIP-a, okončan sprovođenjem izvršne radnje, budući da je prema stanju spisa i raspoloživim podacima, te navodima apelantkinje njeno potraživanje u cijelosti izmireno 22. novembra 2011. godine. Dakle, relevantno razdoblje koje Ustavni sud treba uzeti pri ocjeni dužine predmetnoga postupka je period od šest godina i 10 mjeseci.

32. U konkretnom slučaju radi se o izvršnom postupku koji je apelantkinja pokrenula radi izvršenja pravosnažne i izvršne presude. S obzirom na vrstu i prirodu konkretne pravne stvari (prodaja nekretnina iz bračne tekovine), Ustavni sud smatra da se konkretni predmet ne može smatrati osobito složenim.

33. Analizirajući apelantkinjino ponašanje, Ustavni sud zapaža da je apelantkinja više puta urgirala hitno postupanje u navedenom predmetu (podnescima od 3. aprila 2006. godine, 16. aprila i 8. septembra 2008. godine). Stoga, imajući u vidu činjenice konkretnog predmeta, Ustavni sud zaključuje da apelantkinja svojim ponašanjem nije doprinijela dužini predmetnog postupka.

34. U odnosu na ponašanje redovnog suda, Ustavni sud zapaža da je Osnovni sud tek nakon jedne godine i četiri mjeseca odredio predloženo izvršenje (30. maja 2006. godine), zatim, da je i druge procesne radnje zakazivao u dužim rokovima (vještačenje radi procjene vrijednosti nekretnina, zakazivanje ročišta radi nadmetanja i prodaje, kao i da je namirenje apelantkinji izvršeno godinu dana nakon deponovanja sredstava od uplate potraživanog iznosa u sudski depozit), te da je predmetni izvršni postupak dovršen nakon šest godina i 10 mjeseci. Ustavni sud primjećuje da Osnovni sud u odgovoru na apelaciju nije ukazao zbog čega je predmetni izvršni postupak morao trajati šest godina i 10 mjeseci. U vezi s tim, Ustavni sud ističe da se u izvršnom postupku, zbog same njegove prirode, treba postupati hitno (vidi, Evropski sud, Comingersoll S.A. protiv Portugalije, stav 23, 2000. godina), što je i regulisano članom 5 stav 1 ZIP-a, prema kojima je sud u postupku izvršenja dužan postupati hitno. Osim toga, Ustavni sud podsjeća i na praksu Evropskog suda i sopstvenu jurisprudenciju, prema kojima je dužnost države da organizuje svoj pravni sustav tako da omogući sudovima i javnim vlastima da se povinuju zahtjevima i uslovima iz Evropske konvencije (vidi, Evropski sud, Zanghi protiv Italije, presuda od 19. februara 1991. godine, serija A broj 194, stav 21, i Ustavni sud, Odluka broj AP 1070/05 od 9. februara 2006. godine, stav 34).

35. U konkretnom slučaju Ustavni sud ukazuje na to da je predmetni izvršni postupak, koji se, dakle, prema izričitoj zakonskoj odredbi smatra hitnim, trajao šest godina i 10 mjeseci. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da je dužina predmetnog sudskog postupka a priori suprotna principu «razumnog roka» iz člana 6 stav 1 Evropske konvencije, te da bi se kao takva mogla opravdati samo u izuzetnim okolnostima. Ustavni sud zapaža da Osnovni sud, osim što je iznio hronologiju predmetnog slučaja, nije iznio razloge koji bi eventualno mogli opravdati dužinu predmetnog postupka. Stoga, ocjenjujući ponašanje Osnovnog suda, te imajući u vidu da apelantkinja svojim ponašanjem nije doprinijela dužini postupka, Ustavni sud smatra da se dužina predmetnog izvršnog postupka, koji je trajao šest godina i 10 mjeseci, može u cijelosti pripisati Osnovnom sudu.

36. Imajući u vidu navedeno i uzevši u obzir sve navedene faktore, Ustavni sud zaključuje da je u ovom slučaju, zbog dužine trajanja postupka, povrijeđeno apelantkinjino pravo na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije.

VIII. Zaključak

37. Ustavni sud zaključuje da je u konkretnom slučaju, zbog nemogućnosti apelantkinje da u periodu od šest godina i 10 mjeseci okonča izvršni postupak prodajom nekretnina iz bračne tekovine i namirenjem njenog potraživanja, povrijeđeno apelantkinjino pravo na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije u odnosu na pravo na suđenje u razumnom roku.

38. Na osnovu člana 16 stav 4 tačka 4 i člana 61 st. 1 i 2 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

39. Prema članu VI/5 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjedica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić

Odluka o meritumu u predmetu AP-1109/10 (V. S.) | Sudska praksa | Aktio