Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-377/12 (R.M.)

Odluka donesena 17. 09. 2013.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Naknada
  • Eksproprijacija
  • Vanparnični postupak
  • Pravično suđenje - razuman rok
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-377/12

Apelacija

Odluka o meritumu

17. 09. 2013.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u predmetu broj AP 377/12, rješavajući apelaciju R.M., na osnovu člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59 stav 2 alineja 2, člana 61 st. 1 i 2 i člana 76 stav 2 Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu: Valerija Galić, predsjednica Miodrag Simović, potpredsjednik Seada Palavrić, potpredsjednica Mato Tadić, sudija Zlatko M. Knežević, sudija na sjednici održanoj 17. septembra 2013. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVO STI I MERITUMU

Usvaja se apelacija R.M.

Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u postupku određivanja naknade za eksproprisane nekretnine pred Osnovnim sudom u Banjoj Luci i Okružnim sudom u Banjoj Luci.

Nalaže se Vrhovnom sudu Republike Srpske da po hitnom postupku donese odluku u predmetu broj 71 0 V 020039 12 Rev, u skladu sa članom II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

Nalaže se Vladi Republike Srpske da apelantu R.M., u skladu sa članom 76 stav 2 Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dostavljanja ove odluke, isplati iznos od 1.800,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog kršenja prava na donošenje odluke u razumnom roku.

Nalaže se Vrhovnom sudu Republike Srpske i Vladi Republike Srpske da, u skladu sa članom 74 stav 5 Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, obavijeste Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. R.M. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Banje Luke, kojeg zastupa Milorad Đukić, advokat iz Banje Luke, podnio je 23. januara 2012. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja postupka u vanparničnom predmetu Osnovnog suda u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 71 0 V 020039 06 V. Apelant je 14. marta 2012. godine dopunio apelaciju.

II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 22 stav 1 Pravila Ustavnog suda, od Osnovnog suda i Okružnog suda u Banjoj Luci zatraženo je 6. februara 2012. godine i 23. jula 2013. godine da dostave odgovore na apelaciju.

3. Osnovni sud je dostavio odgovore na apelaciju 14. februara 2012. godine i 12. avgusta 2013. godine, a Okružni sud 14. februara 2012. godine i 15. avgusta 2013. godine.

4. Na osnovu člana 26 stav 2 Pravila Ustavnog suda, odgovor na apelaciju dostavljen je podnosiocu apelacije 21. februara 2012. godine.

III.Činjenično stanje

5. Činjenice predmeta koje proizilaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:

6. Rješenjem Republičke uprave za geodetske i imovinskopravne poslove - Područna jedinica Banja Luka (u daljnjem tekstu: Područna jedinica) broj 10-473-6/06 od 27. marta 2006. godine eksproprisane su nekretnine, bliže označene u izreci rješenja, upisane u zk.ul.br. 11416 k.o. Banja Luka, apelantovo vlasništvo i posjed. Istim rješenjem je određeno da korisnik eksproprijacije Grad Banja Luka stiče pravo na posjed eksproprisanih nekretnina danom pravosnažnosti odluke o naknadi, odnosno danom zaključivanja sporazuma o naknadi za eksproprisane nekretnine.

7. Iz stanja spisa proizilazi da je apelant 28. decembra 2006. godine podnio predlog kojim je predložio da mu protivpredlagač Grad Banja Luka (u daljnjem tekstu: protivpredlagač) isplati novčanu naknadu za stambeni i dvorišni objekat i zasade u iznosu od 100.000,00 KM, a za zemljište dodijeli zamjensku parcelu u Banjoj Luci, u Ulici I krajiškog korpusa, površine 587 m . Dalje, apelant je tražio i naknadu za prouzrokovanu štetu za smještaj stvari i mašina kako je bliže opisano u predlogu, te naknadu troškova postupka.

8. Dalje, iz stanja spisa proizilazi da su tokom trajanja vanparničnog postupka stranke postigle sporazum o naknadi nespornog iznosa naknade za eksproprisane nekretnine na ročištu održanom pred Osnovnim sudom 6. septembra 2007. godine, i to za izgrađene građevinske objekte iznos od 40.814,30 KM, za zemljište iznos od 72.120,00 KM i zasade iznos od 7.587,00 KM, što ukupno iznosi 120,521,30 KM sa zakonskom zateznom kamatom od 22. decembra 2006. godine, tj. od dana ulaska korisnika eksproprijacije u posjed eksproprisanih nekretnina. Navedeni iznos je isplaćen apelantu, što među strankama nije sporno.

9. Nakon zaključenog sporazuma, apelant je podneskom od 2. oktobra 2007. godine precizirao zahtjev za naknadu preostalog dijela naknade za eksproprisane nekretnine i za svaku pojedinu nekretninu zahtijevao naknadu, a za ukupno eksproprisane nekretnine naknadu od 304.317,90 KM.

10. Osnovni sud je, rješavajući u vanparničnom postupku po apelantovom predlogu, protiv protivpredlagača, radi određivanja naknade za eksproprisane nekretnine, donio Rješenje broj 71 0 V 020039 06 V od 8. juna 2009. godine kojim je naloženo protivpredlagaču da apelantu za eksproprisane nekretnine isplati preostali iznos naknade u ukupnom iznosu od 171.069,70 KM u roku od 15 dana od dana pravosnažnosti tog rješenja sa zakonskom zateznom kamatom počev od 22. decembra 2006. godine do isplate, te troškova postupka u iznosu od 32.099,00 KM sa zakonskom zateznom kamatom od dana pravosnažnosti rješenja do isplate.

11. Odlučujući o žalbama apelanta i protivpredlagača, Okružni sud je donio Rješenje broj 71 0 V 020039 09 Gz od 30. novembra 2009. godine kojim je žalbe uvažio, Rješenje Osnovnog suda broj 71 0 V 020039 06 V od 8. juna 2009. godine ukinuo i predmet vratio prvostepenom sudu na ponovni postupak.

12. Osnovni sud je, u ponovnom postupku, donio Rješenje broj 71 0 V 020039 06 V od 10. decembra 2010. godine kojim je naložio protivpredlagaču da apelantu za eksproprisane nekretnine, pored ranije isplaćenog iznosa od 40.814,30 KM za izgrađene građevinske objekte, isplati daljnji iznos od 34.172,20 KM, a za građevinsko izgrađeno i neizgrađeno zemljište, pored ranije isplaćenog iznosa od 72.120,00 KM, isplati daljnji iznos od 96.160,00 KM, a što ukupno iznosi 120.332,20 KM, u roku od 15 dana od dana pravosnažnosti tog rješenja, sa zakonskom zateznom kamatom počev od 22. decembra 2006. godine od isplate, te troškove postupka u iznosu od 32.018,37 KM sa zakonskom zateznom kamatom od dana pravosnažnosti rješenja do isplate.

13. Odlučujući o žalbama apelanta i protivpredlagača, Okružni sud je donio Rješenje broj 71 OV 020039 11 Gž 2 od 20. septembra 2011. godine kojim je žalbe uvažio, Rješenje Osnovnog suda broj 71 0 V 020039 06 V od 10. decembra 2010. godine ukinuo i predmet vratio prvostepenom sudu na ponovno suđenje.

14. Iz stanja spisa proizilazi da je Osnovni sud 12. juna 2012. godine donio novo rješenje kojim je obavezan protivpredlagač na isplatu naknade za eksproprisane nekretnine.

15. Takođe, iz stanja spisa proizilazi da je Okružni sud svojim rješenjem od 28. septembra 2012. godine djelimično ukinuo prvostepeno rješenje, a nakon ulaganja revizije 21. decembra 2012. godine, predmet je dostavljen Vrhovnom sudu Republike Srpske na daljnji postupak i on je registrovan pod poslovnim brojem 71 0 V 020039 12 Rev.

16. Prema stanju spisa, još uvijek je u toku postupak po reviziji pred Vrhovnim sudom. IV.Apelacija

a) Navodi iz apelacije

17. Apelant smatra da su, zbog nedonošenja odluke u vanparničnom postupku, Osnovni i Okružni sud povrijedili njegovo pravo na donošenje odluke u «razumnom roku» kao segmentu prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije i pravo na imovinu iz člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelant je iznio hronologiju predmetnog postupka, te istakao da je došlo do povrede njegovih ustavnih prava zbog nedonošenja odluke u razumnom roku, zbog oduzimanja imovine u opštem interesu, koje nekretnine nisu stavljene u funkciju, tj. nije izgrađen zapadni tranzit, niti su izvedeni bilo kakvi radovi od oduzimanja, što bi u svim drugim okolnostima bio razlog za deeksproprijaciju nekretnina. Apelant je predložio da Ustavni sud usvoji apelaciju, utvrdi povredu prava na pravično suđenje i prava na imovinu, da naloži Osnovnom sudu i Okružnom sudu da predmet okončaju i donesu odluku u skladu sa zakonom, kao i da Ustavni sud obaveže Vladu Republike Srpske da mu naknadi nematerijalnu štetu u iznosu od 50.000,00 KM.

b) Odgovor na apelaciju

18. U odgovoru na apelaciju Osnovni sud je naveo hronologiju predmeta, te istakao da je donio rješenje 12. juna 2012. godine kojim je obavezan Grad Banja Luka na isplatu naknade za eksproprisane nekretnine, da je Okružni sud svojim rješenjem od 28. septembra 2012. godine djelimično ukinuo prvostepeno rješenje, a nakon ulaganja revizije 21. decembra 2012. godine predmet je dostavljen Vrhovnom sudu na daljnji postupka. Osim toga, Osnovni sud je u odgovoru na apelaciju naveo da taj sud nije prekršio apelantova prava, da je apelant tražio nerealne zahtjeve, te da je time sam doprinio odugovlačenju postupka.

19. Okružni sud je u odgovoru na apelaciju naveo da u cijelosti ostaje pri razlozima datim u drugostepenoj odluci. Okružni sud je istaknuo da odlukom tog suda nije povrijeđeno apelantovo pravo na pravično suđenje i pravo na imovinu.

V.Relevantni propisi

20. Zakon o parničnom postupku («Službeni glasnik Republike Srpske» br. 58/03, 85/03, 74/05, 63/07 i 49/09) u relevantnom dijelu glasi:

Član 10.

Sud je dužan da postupak sprovede bez odugovlačenja i sa što manje troškova i da onemogući svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.

21. U Zakonu o vanparničnom postupku («Službeni list SRBiH» broj 10/89 i «Službeni glasnik Republike Srpske» broj 74/05) relevantne odredbe glase: Član 2.

Opšte odredbe ovog zakona primjenjuju se i u posebnim vanparničnim postupcima sadržanim u ovom zakonu ako nije drugačije određeno, kao i u drugim vanparničnim stvarima za koje posebnim zakonom nisu uređena pravila postupanja.

U vanparničnom postupku shodno se primjenjuju odredbe Zakona o parničnom postupku, ako zakonom nije drugačije određeno.

Član 148.

Postupak određivanja naknade za eksproprisanu nepokretnost sud vodi po službenoj dužnosti.

Postupak iz prethodnog stava je hitan.

22. U Zakonu o vanparničnom postupku („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 36/09) relevantne odredbe glase:

Član 2.

(1) Opšte odredbe ovog zakona primjenjuju se i u posebnim vanparničnim postupcima sadržanim u ovom zakonu ako nije drugačije određeno, kao i u drugim vanparničnim stvarima za koje posebnim zakonom nisu uređena pravila postupanja.

(2) U vanparničnom postupku shodno se primjenjuju odredbe Zakona o parničnom postupku (”Službeni glasnik Republike Srpske” broj: 58/03, 85/03, 74/05, 63/07), ako zakonom nije drugačije određeno.

Član 159.

Postupak određivanja naknade za eksproprisanu nepokretnost sud vodi po službenoj dužnosti.

Postupak iz stava 1. ovog člana je hitan i sud će odrediti ročište iz člana 160. ovog zakona u roku od 15 dana, računajući od dana kada je sud zaprimio predmet organa uprave po kojem korisnik eksproprijacije i raniji vlasnik pred nadležnim organom uprave nisu postigli saglasnost o naknadi za eksproprisanu nepokretnost.

VI.Dopustivost

23. U skladu sa članom VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

24. U skladu sa članom 16 stav 1 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

25. U skladu sa članom 16 stav 3 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može izuzetno razmatrati apelaciju i kad nema odluke nadležnog suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodna dokumenta koja se primjenjuju u Bosni i Hercegovini.

26. U konkretnom slučaju, iako je apelacija podnesena prije nego što je predmetni postupak pravosnažno okončan, prema članu 16 stav 3 Pravila Ustavnog suda, konkretna apelacija je dopustiva u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku kao elementu prava na pravično suđenje. Konačno, apelacija ispunjava i uslove iz člana 16 st. 2 i 4 Pravila Ustavnog suda, zato što nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.

27. Imajući u vidu odredbe člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16 st. 1, 2 i 4 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uslove u pogledu dopustivosti.

VII.Meritum

28. Apelant smatra da je, zbog dužine trajanja predmetnog postupka, povrijeđeno njegovo pravo na suđenje u «razumnom roku» kao segmentu prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije i pravo na imovinu iz člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Pravo na pravično suđenje – « razuman rok»

29. Član II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i osnovne slobode iz stava 2 ovog člana, a ona obuhvataju:

e) Pravo na pravičan postupak u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

30. Član 6 stav 1 Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1) Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ustanovljenim sudom. […]

31. Ustavni sud prvenstveno smatra da je neophodno podsjetiti da su apelanti, u smislu člana 19 stav 5 Pravila Ustavnog suda, dužni obavijestiti Ustavni sud o svim promjenama pravnog i činjeničnog stanja u vezi sa apelacijom koje su se desile nakon podnošenja apelacije. Međutim, Ustavni sud ukazuje da u konkretnom slučaju apelant nije obavijestio Ustavni sud da li je u međuvremenu Vrhovni sud odlučio o izjavljenoj reviziji, odnosno nije obavijestio Ustavni sud da je predmetni postupak okončan. S obzirom na navedeno, Ustavni sud će, rukovodeći se odredbom člana 32 Pravila Ustavnog suda, dužinu predmetnog postupka ocijeniti isključivo prema apelantovim navodima i raspoloživim dokazima iz spisa.

Period koji se uzima u obzir

32. U konkretnom slučaju postupak za utvrđivanje naknade za eksproprisano zemljište pokrenut je predlogom 28. decembra 2006. godine, nakon čega je Osnovni sud u tri navrata donosio rješenja koja je Okružni sud ukidao i vraćao prvostepenom sudu na ponovno suđenje, pa se predmet trenutno nalazi pred Vrhovnim sudom, koji odlučuje o izjavljenoj reviziji protiv rješenja Okružnog suda od 28. septembra 2012. godine. Dakle, prema stanju spisa, predmetni postupak traje šest godina i osam mjeseci i još uvijek nije okončan. Analiza razumnosti trajanja postupka

33. U pogledu složenosti predmeta, Ustavni sud primjećuje da je u vanparničnom postupku raspravljano o pitanju naknade za eksproprisane nekretnine. Ustavni sud smatra da je predmetni slučaj relativno složen u pogledu utvrđivanja činjeničnog stanja, te da se, s obzirom na predmet postupka, radi o predmetu koji za apelanta ima izuzetan značaj.

34. Ustavni sud zapaža da je apelant predmetni postupak pokrenuo predlogom 28. decembra 2006. godine, da je Osnovni sud u tri navrata donosio rješenja kojima je nalagao protivpredlagaču da apelantu isplati iznose bliže navedene u izrekama tih rješenja, da su ta rješenja ukidana rješenjima Okružnog suda da bi, u konačnici, 21. decembra 2012. godine predmetni spis bio dostavljen Vrhovnom sduu na odlučivanje o reviziji, te da postupak, prema raspoloživim podacima, još uvijek nije okončan, a razlog tome je, kako navodi Osnovni sud, između ostalog, to što je apelant iznio nerealne zahtjeve. Međutim, ovi razlozi, sami po sebi, ne mogu predstavljati opravdanje za neokončanje postupka po apelantovom predlogu. U tom kontekstu Ustavni sud podsjeća da je sud taj na kome leži odgovornost i koji je dužan da upravlja postupkom i da, u smislu člana 10 ZPP-a, a u vezi sa odredbom člana 2 stav 2 ZVP, postupak sprovede bez odugovlačenja i sa što manje troškova. U konkretnom slučaju je očigledno da su Osnovni i Okružni sud postupali po apelantovom zahtjevu i donosili odluke, ali da to nije bilo efektivno, jer postupak nije okončan. Ustavni sud zapaža da su Osnovnom sudu trebale više od dvije godine da odluči o visini naknade (8. juna 2009. godine), da je Okružni sud nakon više od pet mjeseci donio svoje rješenje kojim je ukinuo prvostepeno rješenje i predmet vratio tom sudu na ponovni postupak (30. novembra 2009. godine). Nakon toga, Osnovni sud je u ponovnom postupku, nakon godinu dana, donio rješenje (10. decembra 2010. godine) koje je Okružni sud svojim rješenjem, nakon gotovo godinu dana, ukinuo i predmet, ponovo, vratio prvostepenom sudu na ponovni postupak. Osnovni sud je u ponovnom postupku donio rješenje 12. juna 2012. godine koje je djelimično ukinuto rješenjem Okružnog suda od 28. septembra 2012. godine. Iz stanja spisa proizilazi da je 21. decembra 2012. godine predmetni spis dostavljen Vrhovnom sudu na odlučivanje o izjavljenoj reviziji. Ustavni sud podsjeća da je relevantnim odredbama Zakona o vanparničnom postupku određeno da sud po službenoj dužnosti vodi postupak određivanja naknade za eksproprisane nekretnine, kao i da je ovaj postupak zakonom određen kao hitan.

35. Na osnovu izloženog, Ustavni sud zaključuje da dužina predmetnog postupka ne zadovoljava zahtjev «razumnog roka» iz člana 6 stav 1 Evropske konvencije, te da postoji kršenje apelantovog prava na suđenje u «razumnom roku» kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije.

36. Međutim, pošto se u trenutku donošenja odluke Ustavnog suda predmet povodom izjavljene revizije protiv rješenja Okružnog suda od 28.septembra 2012. godine nalazi pred Vrhovnim sudom, a za donošenje konačne odluke u predmetnom postupku neophodno je da Vrhovni sud donese odluku o izjavljenoj reviziji, Vrhovnom sudu je naloženo da donese odluku bez daljnjeg odgađanja.

Pitanje naknade nematerijalne štete

37. Ustavni sud zapaža da apelant od Ustavnog suda traži naknadu na ime nematerijalne štete zbog dužine trajanja postupka, shodno Pravilima Ustavnog suda. S tim u vezi, Ustavni sud ističe da, prema članu 76 stav 2 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može izuzetno, na zahtjev iznesen u apelaciji, odrediti naknadu na ime nematerijalne štete. Međutim, Ustavni sud podsjeća da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantovanih ljudskih prava i osnovnih sloboda (vidi, Ustavni sud, Odluka broj AP 938/04, objavljena u «Službenom glasniku Bosne i Hercegovine» broj 20/06, st. 48-51). Prema utvrđenom principu, apelantima bi za svaku godinu odgađanja donošenja odluke trebalo isplatiti iznos od 150,00 KM, odnosno dvostruki iznos u predmetima koji zahtijevaju posebnu hitnost.

38. S obzirom na to da predmetni postupak spada u kategoriju hitnih, te imajući u vidu da je trajao šest godina, Ustavni sud smatra da bi apelantu na ime naknade nematerijalne štete zbog nedonošenja odluke u «razumnom roku» po usvojenim kriterijumima trebalo isplatiti iznos od 1.800,00 KM. Ovaj iznos apelantu je dužna da isplati Vlada Republike Srpske u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke.

Ostali navodi

39. S obzirom na zaključak Ustavnog suda o kršenju prava na suđenje u «razumnom roku» iz člana 6 stav 1 Evropske konvencije, Ustavni sud smatra da nije potrebno posebno ispitati apelantove navode o kršenju prava na imovinu iz člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, jer se ti navodi zasnivaju na istim razlozima.

VIII.Zaključak

40. Ustavni sud zaključuje da postoji kršenje prava na suđenje u «razumnom roku» kao segmentu prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije kada postupak pred Osnovnim sudom još uvijek nije okončan ni nakon šest godina i osam mjeseci prvenstveno zbog toga što Osnovni sud nije kontrolisao i upravljao postupkom, kako je to procesnim zakonom propisano, pravdajući svoju pasivnost apelantovim nerealnim zahtjevima, prebacujući na taj način preveliki teret na apelanta.

41. Na osnovu člana 61 st. 1, 2 i 3 i člana 76 stav 2 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

42. Prema članu VI/5 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjedica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić

Odluka o meritumu u predmetu AP-377/12 (R.M.) | Sudska praksa | Aktio