Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-1258/12 (Z. S. i Z. S.)
Odluka donesena 17. 09. 2013.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Naknada štete
- Građanski postupak
- Pravično suđenje - razuman rok
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1258/12
Apelacija
Odluka o meritumu
17. 09. 2013.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u predmetu broj AP 1258/12, rješavajući apelaciju Zehrine Selimović i Zehre Selimović, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 2, člana 61. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu: Valerija Galić, predsjednica Miodrag Simović, potpredsjednik Seada Palavrić, potpredsjednica Mato Tadić, sudija Zlatko M. Knežević, sudija na sjednici održanoj 17. septembra 2013. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Usvaja se apelacija Zehrine Selimović i Zehre Selimović.
Utvrđuje se povreda člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku u postupku koji se vodi pred Općinskim sudom u Tuzli u predmetu broj 32 0 Mal 036422 09 Mal (raniji broj 032-0- Mal-09-000957).
Nalaže se Općinskom sudu u Tuzli da po hitnom postupku donese odluku u predmetu broj 32 0 Mal 036422 09 (raniji broj 032-0- Mal-09-000957), u skladu sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Nalaže se Općinskom sudu u Tuzli da, u skladu sa članom 74.
stav 5. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o poduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. Zehrina Selimović i Zehra Selimović (u daljnjem tekstu: apelantice) iz Tuzle, koje zastupa Aida Smajić, advokat iz Tuzle, podnijele su 4. aprila 2012. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja postupka pred Općinskim sudom u Tuzli (u daljnjem tekstu: Općinski sud) u predmetu broj 32 0 Mal 036422 09 (raniji broj 032-0- Mal-09-000957).
2. Na osnovu člana 22. stav 1. Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda je 16. aprila 2012. godine zatraženo da dostavi odgovor na apelaciju.
3. Općinski sud je 19. aprila 2012. godine dostavio odgovor na apelaciju.
4. Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, odgovor na apelaciju dostavljen je apelanticama 9. maja 2012. godine.
II.Činjenično stanje
5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelanticinih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:
6. Apelantice su 20. februara 2009. godine pokrenule parnični postupak protiv Zaštitnog fonda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: tuženi) radi naknade štete. Tužba je u Općinskom sudu zaprimljena u rad pod brojem 032-0-Mal-09-000957.
7. Prema stanju spisa, tuženi je dostavio odgovor na tužbu 30. juna 2010. godine.
8. Apelantice su pismenim podneskom od 21. januara 2011. godine urgirale postupanje Općinskog suda po navedenom predmetu.
9. Iz predočenih dokumenata proizlazi da prvostepeni postupak nije okončan.
III. Apelacija
a) Navodi iz apelacije
10. Apelantice smatraju da je, zbog dužine trajanja postupka, odnosno zbog neodlučivanja Općinskog suda o njihovom tužbenom zahtjevu došlo do povrede njihovog prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), te prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelantice, između ostalog, navode da prvostepeni sud do dana podnošenja apelacije nije zakazao pripremno ročište u konkretnom predmetu, odnosno nije postupio u skladu sa odredbama čl. 69. i 75. Zakona o parničnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine. Imajući u vidu da su od podnošenja tužbe prošle četiri godine i šest mjeseci, apelantice potražuju i naknadu štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku, i to za svaku godinu čekanja u iznosu od po 150,00 KM.
b) Odgovor na apelaciju
11. U odgovoru na apelaciju Općinski sud je, ne izjašnjavajući se na navode o dužini trajanja postupka, ukratko izložio hronologiju postupka, navodeći da će, u skladu sa planom rada i planom rješavanja starih predmeta, postupajuća stručna saradnica predmet staviti u rad u julu 2012. godine. IV.Relevantni propisi
12. U Zakonu o parničnom postupku («Službene novine FBiH» br. 53/03, 73/05 i 19/06) relevantne odredbe glase:
Član 10.
Sud je dužan provesti postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.
4. Pripremno ročište
a) Opće odredbe Član 75.
(1) Nakon prijema odgovora na tužbu, odnosno odgovora na protivtužbu, sud će zakazati pripremno ročište.
(2) Ako tuženi nije dostavio odgovor na tužbu, a tužitelj u tužbi nije tražio donošenje presude zbog propuštanja, sud će zakazati pripremno ročište nakon proteka roka za podnošenje odgovora na tužbu.
(3) Datum održavanja pripremnog ročišta sud će, u pravilu, odrediti uz prethodnu konsultaciju sa strankama.
(4) Pripremno ročište održat će se, u pravilu, najkasnije u roku od 30 dana od dana prijema u sudu pismenog odgovora na tužbu, odnosno od dana proteka roka za podnošenje odgovora na tužbu, ili, ako je tuženi podnio protivtužbu, u roku od 30 dana od dana prijema odgovora na protivtužbu.
V.Dopustivost
13. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
14. U skladu sa članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
15. Ustavni sud naglašava da, u skladu sa članom 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda, može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. Imajući u vidu činjenično stanje predmeta, odnosno okolnost da je apelacija podnesena zbog toga što Općinski sud nije donio odluku po tužbi apelantica podnesenoj 20. februara 2009. godine, Ustavni sud smatra da je predmetna apelacija, u smislu člana 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda, dopustiva u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku kao jednom od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, jer nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
16. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 16. st. 2, 3. i 4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud zaključuje da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
VI.Meritum
17. Apelantice smatraju da je, zbog nedonošenja odluke u razumnom roku u predmetu koji se u vrijeme podnošenja apelacije vodio pred Općinskim sudom, došlo do povrede njihovog prava na suđenje u «razumnom» roku kao jednom od segmenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Pravo na pravično suđenje – razuman rok
18. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
19. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ustanovljenim sudom.
20. Ustavni sud prvenstveno smatra neophodnim podsjetiti da su apelanti, u smislu člana 19. stav 5. Pravila Ustavnog suda, dužni obavijestiti Ustavni sud o svim promjenama pravnog i činjeničnog stanja u vezi sa apelacijom koje su se desile nakon podnošenja apelacije. Međutim, Ustavni sud ukazuje da u konkretnom slučaju apelantice nisu obavijestile Ustavni sud da li je u međuvremenu Općinski sud donio presudu povodom njihove tužbe, odnosno nisu obavijestile Ustavni sud da je predmetni postupak okončan. S obzirom na navedeno, Ustavni sud će, rukovodeći se odredbom člana 32. Pravila Ustavnog suda, dužinu predmetnog postupka ocijeniti isključivo prema navodima apelantica i raspoloživim dokazima iz spisa.
a) Period koji se uzima u obzir
21. Ustavni sud zapaža da su apelantice tužbom koja je u Općinskom sudu zaprimljena 20. februara 2009. godine pokrenule predmetni parnični postupak, koji, prema stanju spisa, još uvijek nije okončan. Dakle, relevantni period koji Ustavni sud treba uzeti pri razmatranju dužine predmetnog postupka jesu četiri godine i šest mjeseci.
b) Analiza dužine trajanja postupka
22. Ustavni sud zapaža da se tužbeni zahtjev apelantica odnosi na naknadu štete, te da se, s obzirom na činjenice koje je trebalo utvrditi i dokaze koje je trebalo provesti, u konkretnom slučaju ne može govoriti o naročito složenom predmetu.
23. Ocjenjujući postupanje Općinskog suda, Ustavni sud primjećuje da je Općinski sud, nakon podnošenja tužbe od apelantica u februaru 2009. godine i prijema odgovora na tužbu tuženog 30. juna 2010. godine, „planirao staviti predmet u rad“ tek u julu 2012. godine iz čega proizlazi da taj sud u periodu dužem od dvije godine od podnošenja odgovora na tužbu nije poduzeo niti jednu procesnu radnju radi okončanja predmetnog postupka u što kraćem roku. Također, prema raspoloživim podacima, Općinski sud još uvijek nije zakazao pripremno ročište u predmetnom parničnom postupku iako je postupak u vrijeme podnošenja apelacije trajao duže od tri godine. S druge strane, apelantice su podneskom od 21. januara 2011. godine urgirale uzimanje predmeta u rad i time pokazale zainteresiranost da ishode odluku u predmetnom postupku. Pri tome Ustavni sud naglašava da plan rada i plan rješavanja starih predmeta koji se ističu u odgovoru na apelaciju Općinskog suda ne mogu predstavljati dovoljno opravdanje za prekomjerno odugovlačenje parničnog postupka. Osim toga, Ustavni sud podsjeća na praksu Evropskog suda i vlastitu jurisprudenciju prema kojima je dužnost države da organizira svoj pravni sistem tako da omogući sudovima i javnim vlastima da se povinuju zahtjevima i uvjetima iz Evropske konvencije (vidi, Evropski sud, Zanghi protiv Italije, presuda od 19. februara 1991. godine, serija A, broj 194, stav 21. i Ustavni sud, Odluka broj AP 1070/05 od 9. februara 2006. godine, stav 34). S druge strane, Ustavni sud smatra da apelantice ni na koji način nisu doprinijele dužini postupka u konkretnom slučaju. Dakle, imajući u vidu sve navedeno i naročito činjenicu da Općinski sud, prema raspoloživim podacima iz spisa, ni nakon četiri godine i šest mjeseci još uvijek nije okončao predmetni parnični postupak od čega je period potpune neaktivnosti trajao više od dvije godine, za Ustavni sud je dovoljno da zaključi da dužina predmetnog postupka ne zadovoljava standarde iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
24. Na osnovu izloženog, Ustavni sud zaključuje da dužina predmetnog parničnog postupka ne zadovoljava zahtjev «razumnog roka» iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te da postoji povreda prava apelantica na suđenje u «razumnom roku» kao jednom od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
c) Pitanje naknade na ime nematerijalne štete
25. U vezi sa pitanjem isplate naknade na ime nematerijalne štete koju su apelantice tražile, zbog neodlučivanja Općinskog suda o njihovom tužbenom zahtjevu, Ustavni sud zapaža da, prema članu 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može izuzetno, na apelantov zahtjev, odrediti naknadu na ime nematerijalne štete. Međutim, kao što je navedeno, dodjeljivanje kompenzacije, zbog utvrđene povrede određenih ustavnih prava, predstavlja izuzetak, a ne pravilo, pa s obzirom na navedeno, Ustavni sud smatra da je u konkretnom slučaju nalaganje Općinskom sudu da bez daljnjeg odlaganja okonča prvostepeni postupak odgovarajuća satisfakcija za apelantice.
d) Pravo na imovinu
25. S obzirom na zaključak Ustavnog suda u pogledu povrede člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, Ustavni sud smatra da nije neophodno posebno razmatrati dio apelacije koji se odnosi na povredu prava na imovinu, jer su navodi iz apelacije o navodnoj povredi prava na imovinu identični navodima u pogledu povrede prava na pravično suđenje.
VII.Zaključak
26. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u odnosu na «donošenje odluke u razumnom roku» u situaciji kada parnični postupak, koji nije naročito složen, traje četiri godine i šest mjeseci i kada nije okončan ni u vrijeme odlučivanja o apelaciji, a dužina postupka se u cijelosti može staviti na teret Općinskom sudu, koji nije upravljao postupkom kako je to procesnim zakonom propisano.
27. Na osnovu člana 61. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
28. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić