Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-2510/12 (N. B.)

Odluka donesena 17. 09. 2013.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Građanski postupak
  • Naknada štete
  • Pravično suđenje - razuman rok
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2510/12

Apelacija

Odluka o meritumu

17. 09. 2013.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija u predmetu broj AP 2510/12, rješavajući apelaciju Nedžada Bajrića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 2. i člana 61. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu:

Valerija Galić, predsjednica Miodrag Simović, potpredsjednik Seada Palavrić, potpredsjednica Mato Tadić, sudija Zlatko M. Knežević, sudija na sjednici održanoj 17. septembra 2013. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOTI I MERITUMU

Usvaja se apelacija Nedžada Bajrića.

Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u predmetu Općinskog suda u Bihaću broj 17 0 P 005117 08 P.

Nalaže se Općinskom sudu u Bihaću da hitno okonča postupak u predmetu broj 17 0 P 005117 08 P, u skladu s članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

Nalaže se Općinskom sudu u Bihaću da, u skladu s članom 74.

stav 5. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. Nedžad Bajrić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Cazina podnio je 3. jula 2012. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja postupka koji se vodi pred Općinskim sudom u Bihaću (u daljnjem tekstu: Općinski sud) u predmetu broj 17 0 P 005117 08 P.

II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 22. stav 1. Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda je zatraženo 9. oktobra 2012. godine da dostavi odgovor na apelaciju.

3. Općinski sud je 18. oktobra 2012. godine dostavio odgovor na apelaciju.

4. Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, odgovor na apelaciju je dostavljen podnosiocu apelacije 19. oktobra 2012. godine.

III.Činjenično stanje

5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.

6. Apelant je 15. septembra 2008. godine podnio tužbu Općinskom sudu protiv Emina Pivića, Hamdije Abdića, Burhana Handukića, Remzije Brkića, Mirsada Šušnjara i Zlatana Mujadžića, radi naknade štete, vsp 81.700,00 KM. Apelant je u tužbi naveo da su Presudom Kantonalnog suda u Bihaću (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj K-45/04 od 16. aprila 2007. godine tuženici proglašeni krivim za učinjena krivična djela teških slučajeva razbojničke krađe i razbojništva iz člana 277. stav 1. u vezi s članom 276. ranijeg Krivičnog zakona FBiH počinjenog u vrijeme i na način pobliže opisan u dispozitivu navedene presude. Apelant je naveo da je krivično djelo izvršeno prema njemu, te da je zbog tog krivičnog djela pretrpio kako materijalnu tako i nematerijalnu štetu, pa je sa svojim imovinsko-pravnim zahtjevom upućen na parnicu.

7. Općinski sud je dopisom od 25. decembra 2009. godine od Kantonalnog suda zatražio na uvid krivične predmete broj K-45/04 i 001-0-K-07-000038, jer su oni bitni za postupak naknade štete, budući da je šteta posljedica počinjenih krivičnih djela.

8. Kantonalni sud je 4. januara 2010. godine dostavio dopis u kojem je naveo da predmet broj 001-0-K-07-000038 nije pravomoćno okončan, te da je postupak u toku.

9. Nakon toga, apelant je podneskom od 25. januara 2010. godine povukao tužbu u odnosu na tuženike Burhana Handukića, Remziju Brkića, Mirsada Šušnjara i Zlatana Mujadžića.

10. Općinski sud je 10. februara 2010. godine donio rješenje o povlačenju tužbe, a zatim je 11. marta 2010. godine tužbu dostavio tuženicima Eminu Piviću i Hamdiji Abdiću (u daljnjem tekstu: tuženici) na odgovor. Tužba je vraćena sudu uz naznaku dostavljača da je tuženi Emin Pivić odselio s adrese navedene u tužbi, da je daljnja adresa nepoznata, a da se tuženik Hamdija Abdić nalazi na izdržavanju kazne zatvora u KPZ Zenica.

11. Apelant se 2. marta 2010 godine pismenim podneskom obratio Općinskom sudu sa zahtjevom da se njegov predmet uzme u rad i ažurira njegovo rješavanje.

12. Iz stanja spisa proizlazi da je Općinski sud 22. aprila 2010. godine apelantu uputio dopis da u roku od 15 dana dostavi rješenje JU Centar za socijalni rad Bihać o postavljanju staratelja za poseban slučaj (privremenog staratelja) tuženiku Eminu Piviću, budući da je on odselio sa adrese navedene u tužbi, a njegova sadašnja adresa je nepoznata, a notorna je činjenica, što je vidljivo iz Naredbe broj 017-0-Iks-07-000200 od 23. aprila 2008. godine, da je za njim raspisana međunarodna potjernica, jer se nalazi u bijegu.

13. Nakon toga tužba je ponovo, preko upravnika KPZ Zenica, dostavljena tuženiku Hamdiji Abdiću 23. aprila 2010. godine, koji je dostavio pismeni odgovor u zakonskom roku.

14. Apelant je podneskom od 28. juna 2010. godine predložio da sud tužbu na odgovor dostavi tuženom Eminu Piviću u skladu s odredbom člana 348. stav 3. Zakona o parničnom postupku.

15. Nakon toga, apelant se 8. septembra 2010. godine podneskom obratio Općinskom sudu sa zahtjevom da se njegov predmet uzme u rad i ažurira njegovo rješavanje.

16. Općinski sud je dopisom od 17. septembra 2010. godine pozvao apelanta da u roku od osam dana dostavi sudu prijedlog staratelja za poseban slučaj (privremenog staratelja) koji bi zastupao interese tuženog Emina Pivića, nepoznatog boravišta, koji se nalazi u bijegu. Istovremeno, sud je obavijestio apelanta da nema osnova da se primjeni odredba člana 348. stav 3. Zakona o parničnom postupku.

17. Apelant je 23. septembra 2010. godine dostavio sudu podnesak u kojem je predložio da se tuženiku Eminu Piviću postavi privremeni staratelj, njegova kćer Irma Fatkić rođ. Pivić.

18. Općinski sud je 1. oktobra i 17. novembra 2010. godine uputio dopise JU Centar za socijalni rad Bihać sa zahtjevom da on postavi Irmu Fatkić rođ. Pivić za privremenog staratelja tuženom Eminu Piviću.

19. JU Centar za socijalni rad Bihać je 18. novembra 2010. godine pismeno obavijestila Općinski sud da Irma Fatkić rođ. Pivić ne želi biti privremeni staratelj tuženom Eminu Piviću.

20. Nakon toga, apelant je 28. januara 2011. godine dostavio sudu podnesak u kojem je predložio za privremenog staratelja osobe zaposlene u JU Centar za socijalni radu Bihać, i to: Bahriju Toromanović, Azru Mašić i Anisu Murgić.

21. Općinski sud je 17. marta i 11. aprila 2011. godine uputio dopise JU Centar za socijalni rad Bihać sa zahtjevom da on postavi privremenog staratelja tuženom Eminu Piviću, u osobama Bahriji Toromanović, Azri Mašić i Anisi Murgić, da bi on 4. maja 2011. godine pismeno obavijestio sud da niko od predloženih osoba ne želi biti privremeni staratelj tuženom Eminu Piviću zbog kompleksnosti slučaja.

22. Nakon toga, Općinski sud je 16. januara i 16. marta 2012. godine uputio zahtjev JU Centar za socijalni rad Bihać da tuženom Eminu Piviću postavi za privremenog staratelja u Vahidu Pivić, koja je supruga tuženog Emina Pivića, da bi on 23. marta 2012. godine pismeno obavijestio sud da Vahida Pivić ne želi biti privremeni staratelj tuženom Eminu Piviću.

23. Općinski sud je ponovno, 29. maja 2012. godine, uputio zahtjev JU Centar za socijalni rad Bihać tražeći da Vahidu Pivić postavi za privremenog staratelja tuženika Emina Pivića, a u skladu s članom 297. Zakona o parničnom postupku i članom 197. Porodičnog zakona FBiH.

24. JU Centar za socijalni rad Bihać je dopisom od 12. jula 2012. godine obavijestio Općinski sud da se Vahida Pivić nije odazvala njihovom pozivu, da su izišli na teren i obavili razgovor s imenovanom, te da je ona navela da ne želi biti privremeni staratelj tuženog Emina Pivića, koji je njezin suprug.

25. Općinski sud je o naprijed navedenom dopisom od 30. augusta 2012. godine obavijestio apelanta, koji je 7. septembra 2012. godine dostavio podnesak sudu, navodeći da je tuženi Emin Pivić prenio svoju imovinu na kćer Irmu Kečalović i zeta Aladina Kečalovića, i predložio da se zet tuženog postavi za privremenog zastupnika.

26. Općinski sud je 2. oktobra 2012. godine uputio dopis općinskom načelniku Općine Bihać, koja je osnivač JU Centar za socijalni rad Bihać da naredi toj ustanovi da donese rješenje o postavljanju privremenog staratelja za tuženog Emina Pivića čije je boravište nepoznato i nalazi se u bijegu, navodeći da je sud u osam navrata tražio da JU Centar za socijalni rad Bihać donese rješenje o postavljanju privremenog starateljstva, te da on ne radi svoj posao profesionalno i odgovorno.

27. Općinski sud je, ponovno, 9. oktobra 2012. godine uputio zahtjev JU Centar za socijalni rad Bihać tražeći da postavi za privremenog staratelja tuženom njegovog zeta Aladina Kečalovića.

28. Iz predočenih dokumenata proizlazi da prvostepeni postupak nije okončan.

IV.Apelacija

a) Navodi iz apelacije

29. Apelant smatra da je zbog dužine trajanja postupka odnosno, zbog nepostupanja Općinskog suda o njegovom tužbenom zahtjevu, došlo do povrede njegovog prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), kao i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelant navodi da je na pravosnažnu Presudu Kantonalnog suda u premetu broj K-45/04 čekao punih 11 godina, a samo izvršenje te presude još dodatnih šest godina, nakon čega je podnio tužbu Općinskom sudu radi naknade štete koju su mu pravosnažno osuđeni počinili, čineći krivično djelo. Imajući u vidu navedeno, apelant je predložio da Ustavni sud donese odluku kojom će utvrditi povredu navedenih prava s istovremenim nalaganjem Općinskom sudu da, po hitnom postupku, donese odluku u predmetu broj 17 0 P 005117 08 P. Osim toga, apelant je predložio da Ustavni sud utvrdi iznos nematerijalne štete, koju je lično pretrpio povredom navedenih prava, odnosno nedonošenjem odluke u razumnom roku.

b) Odgovor na apelaciju

30. Općinski sud je u odgovoru na apelaciju ukratko opisao hronologiju parničnog postupka, istaknuvši da nije povrijeđeno pravo na suđenje u razumnom roku zbog nepostupanja suda, već zbog postojanja procesnih nedostataka zbog kojih postupak ne može teći, odnosno sve dok se ne postavi privremeni staratelj ili privremeni zastupnik tuženom Eminu Piviću čije je boravište nepoznato, odnosno, koji se nalazi u bijegu, budući da se niko od do sada predloženih osoba ne želi prihvatiti te uloge.

V.Relevantni propisi

31. U Zakonu o parničnom postupku («Službene novine FBiH» br. 53/03, 73/05 i 19/06) relevantne odredbe glase:

Član 10.

Sud je dužan provesti postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.

VI.Dopustivost

32. U skladu s članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

33. U skladu s članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

34. Ustavni sud naglašava da, u skladu s članom 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda, može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. Imajući u vidu činjenično stanje predmeta, odnosno okolnost da je apelacija podnesena zbog toga što Općinski sud nije donio odluku po apelantovoj tužbi podnesenoj 15. septembra 2008. godine, Ustavni sud smatra da je apelacija, u smislu člana 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda, dopustiva u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku kao jednom od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, jer nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji koji drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.

35. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 16. st. 1, 2, 3. i 4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti. VII.Meritum

36. Apelant ukazuje da je zbog dužine trajanja postupka i nedonošenja odluke o njegovom tužbenom zahtjevu Općinski sud povrijedio njegovo pravo na suđenje u «razumnom» roku kao jednog od segmenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, kao i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

Pravo na pravično suđenje

37. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

38. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. […]

a) Period koji se uzima u obzir

39. Ustavni sud prije svega smatra da je neophodno podsjetiti da su apelanti, u smislu člana 19. stav 5. Pravila Ustavnog suda, dužni obavijestiti Ustavni sud o svim promjenama pravnog i činjeničnog stanja u vezi s apelacijom, koje su se desile nakon podnošenja apelacije. Međutim, Ustavni sud ukazuje da u konkretnom slučaju apelant nije obavijestio Ustavni sud da li je u međuvremenu Općinski sud donio odluku povodom njegove tužbe, odnosno nije obavijestio Ustavni sud da je postupak okončan. S obzirom na navedeno Ustavni sud će, rukovodeći se odredbom člana 32. Pravila Ustavnog suda, dužinu postupka cijeniti isključivo prema navodima apelanta i raspoloživim dokazima iz spisa.

40. U vezi s tim Ustavni sud zapaža da je apelant tužbom Općinskom sudu 15. septembra 2008. godine pokrenuo parnični postupak, a postupak, prema stanju spisa, još uvijek nije okončan. Dakle, relevantni period koji Ustavni sud treba uzeti pri razmatranju dužine ovog postupka je period od pet godina.

b) Analiza dužine trajanja postupka

41. U konkretnom slučaju, u pogledu ocjene složenosti predmeta, Ustavni sud primjećuje da je apelant pokrenuo parnični postupak radi naknade štete, te da se, s obzirom na činjenice koje je trebalo utvrditi i dokaze koje je trebalo provesti, u konkretnom slučaju radi o nešto složenijem predmetu.

42. Ustavni sud zapaža da je apelant postupak pokrenuo tužbom 15. septembra 2008. godine, da je Općinski sud 25. decembra 2009. godine, dakle nakon više od godine dana, zatražio uvid u krivične predmete, budući da je u konkretnom slučaju šteta posljedica krivičnih djela. Nakon što je apelant povukao tužbu u odnosu na tuženike Burhana Handukića, Remziju Brkića, Mirsada Šušnjara i Zlatana Mujadžića, Općinski sud je 10. februara 2010. godine donio rješenje o povlačenju tužbe. Općinski sud je tužbu dostavio na odgovor tuženicima Eminu Piviću i Hamdiji Adbiću, ali je ona vraćena uz naznaku dostavljača da je tuženi Emin Pivić odselio s adrese, odnosno da je za njim raspisana međunarodna potjernica jer se nalazi u bijegu. Nakon toga, Općinski sud je u više navrata podnosio zahtjeve JU Centar za socijalni rad Bihać tražeći da on postavi privremenog staratelja tuženom Eminu Piviću, međutim, do dana podnošenja apelacije, tuženom nije postavljen privremeni staratelj, te postupak prema raspoloživim podacima još uvijek nije okončan, a razlog tome su, kako navodi Općinski sud, procesni nedostaci zbog kojih postupak ne može teći. Nastojanje Općinskog suda da dužinu postupku opravda procesnim nedostacima kojih je tokom postupka evidentno bilo ne može predstavljati opravdanje za nedonošenje odluke povodom apelantove tužbe. U tom kontekstu, Ustavni sud podsjeća na to da je sud taj na kome leži odgovornost i koji je dužan da upravlja postupkom i da, u smislu člana 10. ZPP-a, postupak sprovede bez odugovlačenja i sa što manje troškova. U konkretnom slučaju Općinski sud se ponašao upravo suprotno navedenoj odredbi, tražeći uporno od JU Centar za socijalni rad Bihać da postavi privremenog staratelja tuženom Eminu Piviću, pri čemu nije ni pokušao da primijeni neke od relevantnih odredbi ZPP-a koje se odnose na dostavljanje pismena, kao što je dostavljanje pismena putem oglasne ploče i objavljivanjem u dnevnim novinama za one tužene koji nisu na adresi posljednjeg poznatog boravišta u Bosni i Hercegovini. S druge strane apelant je podnescima urgirao kod Općinskog suda tražeći da se njegov predmet uzme u rad i ažurira njegovo rješavanje. Imajući u vidu sve navedeno, a posebno činjenicu da Općinski sud nije djelotvorno i efikasno kontrolisao postupak u skladu s relevantnim odredbama ZPP-a, prebacujući tako odgovornost na apelanta, za Ustavni sud je sasvim dovoljno da zaključi da dužina postupka ne zadovoljava standarde iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

43. Na osnovu izloženog, Ustavni sud zaključuje da dužina postupka ne zadovoljava zahtjev «razumnog» roka iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te da postoji povreda apelantovog prava na suđenje u «razumnom» roku kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

c) Pitanje naknade nematerijalne štete

44. U vezi s pitanjem isplate naknade na ime nematerijalne štete koju je apelant tražio, u skladu s praksom Ustavnog suda zbog neodlučivanja Općinskog suda o apelantovom tužbenom zahtjevu, Ustavni sud zapaža da prema članu 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda Ustavni sud može izuzetno, na apelantov zahtjev, odrediti naknadu na ime nematerijalne štete. Međutim, kao što je navedeno, dodjeljivanje kompenzacije zbog utvrđene povrede određenih ustavnih prava predstavlja izuzetak, a ne pravilo, pa s obzirom na navedeno, Ustavni sud smatra da je u konkretnom slučaju nalaganje Općinskom sudu da bez daljnjeg odlaganja okonča prvostepeni postupak odgovarajuća satisfakcija za apelanta.

d) Ostali navodi

45. S obzirom na zaključak Ustavnog suda u vezi s članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije, te činjenicu da se navodi o povredi ostalih segmenata prava na pravično suđenje i prava na imovinu zasnivaju na navodima o nerazumno dugom trajanju postupka, Ustavni sud smatra da nije potrebno posebno razmatrati apelantove navode u odnosu na ostale aspekte prava na pravično suđenje, te u odnosu na pravo na imovinu.

VIII.Zaključak

46. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na suđenje u «razumnom» roku kao jednom od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav

1. Evropske konvencije u situaciji kada postupak za koji se može reći da je relativno složen nije okončan ni nakon pet godina, pri čemu se dužina postupka može, u odlučujućoj mjeri, pripisati ponašanju Općinskog suda koji nije djelotvorno i efikasno kontrolisao i upravljao postupkom, kako je procesnim zakonom propisano, pravdajući svoju neefikasnost postojanjem procesnih nedostataka i prebacujući na taj način preveliki teret na apelanta.

47. Na osnovu člana 61. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

48. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić

Odluka o meritumu u predmetu AP-2510/12 (N. B.) | Sudska praksa | Aktio