Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-679/12 (P. T.)
Odluka donesena 17. 09. 2013.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Građanski postupak
- Naknada
- Pravično suđenje - razuman rok
- Vlasničko-pravni odnosi
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-679/12
Apelacija
Odluka o meritumu
17. 09. 2013.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u predmetu broj AP 679/12, rješavajući apelaciju Petra Tomića, na osnovu člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59 stav 2 alineja 2, člana 61 st. 1 i 2 i člana 76 stav 2 Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu: Valerija Galić, predsjednica Miodrag Simović, potpredsjednik Seada Palavrić, potpredsjednica Mato Tadić, sudija Zlatko M. Knežević, sudija na sjednici održanoj 17. septembra 2013. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVO STI I MERITUMU
Usvaja se apelacija Petra Tomića.
Utvrđuje se povreda člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u postupku koji se vodio u Osnovnom sudu u Gradišci u kojem je donesena Presuda broj 72 0 P 002467 91 P od 28. juna 2012. godine.
Nalaže se Okružnom sudu u Banjoj Luci da hitno odluči o žalbi podnesenoj protiv Presude Osnovnog suda u Gradišci broj 72 0 P 002467 91 P od 28. juna 2012. godine.
Nalaže se Vladi Republike Srpske da apelantu Petru Tomiću, u skladu sa članom 76 stav 2 Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke isplati iznos od 1.500,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku.
Nalaže se Okružnom sudu u Banjoj Luci i Vladi Republike Srpske da, u skladu sa članom 74 stav 5 Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, obavijeste Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. Petar Tomić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Gradiške, kojeg zastupa Miroslava Drinić, advokat iz Gradiške, podnio je 15. februara 2012. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja postupka pred Osnovnim sudom u Gradišci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) u predmetu broj 72 0 P 002467 91 P.
II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 22 stav 1 Pravila Ustavnog suda, od Osnovnog suda zatraženo je 29. februara 2012. godine i 29. jula 2013. godine da dostavi odgovor na apelaciju.
3. Osnovni sud je odgovor na apelaciju dostavio 14. marta 2012. godine i 22. avgusta 2013. godine.
4. Na osnovu člana 26 stav 2 Pravila Ustavnog suda, odgovor na apelaciju dostavljen je podnosiocu apelacije 26. marta 2012. godine.
III.Činjenično stanje
5. Činjenice predmeta koje proizilaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:
6. Apelant i Ljubo Klasan (u daljnjem tekstu: drugotužilac) su 17. jula 1991. godine tužbom Osnovnom sudu pokrenuli parnični postupak protiv Vlade Kmezića iz Gradiške i Vjekoslava Kmezića iz Kanade (u daljnjem tekstu: tuženi) radi ispunjenja kupoprodajnog ugovora i izdavanja valjane isprave za zemljišnoknjižni prenos prava vlasništva. Tužba je u Osnovnom sudu zaprimljena pod brojem P-479/91 (novi broj 72 0 P 002467 91 P).
7. Iz stanja spisa proizilazi da je Rješenjem Osnovnog suda broj P-479/91 od 30. juna 1994. godine postupak u navedenom predmetu prekinut zbog ratnih okolnosti.
8. Apelant je 14. decembra 2001. godine podnio predlog za nastavak prekinutog postupka, dok je drugotužilac predlog za nastavak postupka podnio 3. marta 2003. godine.
9. Iz stanja spisa proizilazi da je Osnovni sud 24. juna 2003. godine donio rješenje kojim je nastavljen postupak prekinut rješenjem od 30. juna 1994. godine. Istim rješenjem je apelantu i drugotužiocu naloženo da urede tužbu i tužbeni zahtjev.
10. Takođe, iz stanja spisa proizilazi da je prvotuženi Vlado Kmezić 27. avgusta 2003. godine Osnovnom sudu dostavio odgovor na tužbu i protivtužbu sa postavljenim zahtjevom, pa je ročište zakazano za 16. septembar 2003. godine.
11. Apelant je podneskom od 15. septembra 2003. godine uredio tužbu u skladu sa novim Zakonom o parničnom postupku na način da je predložio da sud donese presudu kojom će se utvrditi da je stekao pravo vlasništva po osnovu održaja na nekretninama detaljnije opisanim u tužbi.
12. Iz stanja spisa proizilazi da na ročište zakazano za 16. septembar 2003. godine nije pristupio drugotuženi Vjekoslav Kmezić za koga je dostava poziva bila neuredna. Na istom ročištu su punomoćnici apelanta i drugotužioca predložili da se ono odloži i da se u konkretnom slučaju primijeni član 454 stav 2 Zakona o parničnom postupku kako bi se tužilačka strana izjasnila na protivtužbu i drugotuženi na tužbu, te da se nakon toga zakaže pripremno ročište.
13. Apelant je podneskom od 7. marta 2008. godine urgirao postupanje Osnovnog suda po navedenom predmetu.
14. Iz odgovora na apelaciju proizilazi da je Osnovni sud zakazivao ročišta koja nisu mogla biti održana, jer je opet bila neuredna dostava drugotuženom, pa je sud zamolnicom, poutem Ministarstva pravde BiH, tražio od nadležnog organa države Kanade informacije o tačnoj adresi drugotuženog. Ministarstvo pravde BiH je obavijestilo sud da su putem kanadskih vlasti tražili podatke o adresi, ali da su dobili odgovor da tu vrstu podataka ne mogu dobiti od zvaničnih organa Kanade, jer se radi o ličnim podacima. Nakon toga, Osnovni sud je rješenjem naložio apelantu da dostavi predlog za postavljanje staraoca za poseban slučaj drugotuženom Vjekoslavu Kmeziću. Osnovni sud je rješenjem od 9. septembra 2010. godine drugotuženom Vjekoslavu Kmeziću postavio privremenog zastupnika o čemu je obavijestio Cenar za socijalni rad Gradiška.
15. Dalje, prema podacima iz odgovora na apelaciju koji je dostavio Osnovni sud, proizilazi da je taj sud donio Presudu broj 72 0 P 002467 91 P od 28. juna 2012. godine, te da je predmet 23. avgusta 2013. godine po izjavljenoj žalbi stranaka dostavljen u rad Okružnom sudu u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Okružni sud), koji je registrovan pod brojem 72 0 P 002467 12 Gž.
16. Prema stanju spisa, Okružni sud do dana donošenja ove odluke Ustavnog suda nije odlučio o podnesenoj žalbi protiv Presude Osnovnog suda broj 72 0 P 002467 91 P od 28. juna 2012. godine.
IV.Apelacija
a) Navodi iz apelacije
17. Apelant smatra da mu je, zbog nepostupanja Osnovnog suda, povrijeđeno pravo iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na imovinu iz člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola proj 1 uz Evropsku konvenciju, kao i pravo na nediskriminaciju iz člana II/4 Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14 Evropske konvencije. Apelant je naveo da je predmetni spor pokrenut tužbom 17. jula 1991. godine, te da sud od tada pa do dana podnošenja apelacije nije donio odluku. Apelant je istaknuo da se postupanje suda svelo na održavanje rasprava koje su zbog procesnog nesnalaženja suda bez opravdanih razloga odgađane, što je dovelo do toga da je apelant u potpunosti izgubio povjerenje u postupanje suda, sigurnost da će svoju radom stečenu imovinu dobiti. Konačno, apelant je predmetnom apelacijom zahtijevao naknadu nematerijalne štete u iznosu od 1.500,00 KM za svaku godinu nepostupanja suda.
b) Odgovor na apelaciju
18. U odgovoru na apelaciju od 14. marta 2012. godine Osnovni sud je, između ostalog, naveo da svojim postupanjem ni na koji način nije uticao na dužinu trajanja postupka, već je naprotiv niz objektivnih faktora (ratne okolnosti, nemogućnost uručenja pismena drugotuženom u Kanadi zbog netačne adrese čak ni diplomatskim putem) i subjektivnih faktora (postupanje apelanta i drugotužioca) uticalo na dužinu trajanja postupka. Osnovni sud je predložio da Ustavni sud odbaci apelaciju, odnosno odbije u meritumu kao neosnovanu.
19. Osnovni sud je u odgovoru na apelaciju od 22. avgusta 2013. godine ukratko opisao hronologiju postupanja, te istaknuo da je predmetni postupak završen donošenjem presude 28. juna 2012. godine i da je predmet po izjavljenoj žalbi stranaka dostavljen u rad Okružnom sudu.
V.Relevantni propisi
20. U Zakonu o parničnom postupku ("Službeni list SFRJ" br. 4/77 58/84, 74/87, 57/89, 20/90, 27/90 i 35/91, te "Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 17/93, 14/94 i 32/94) relevantne odredbe glase:
Član 10.
Sud je dužan nastojati da se postupak provede bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.
Član 214.
Prekid postupka ima za posljedicu da prestaju teći svi rokovi određeni za vršenje parničnih radnji. […] Član 215.
[…] U svim ostalim slučajevima prekinuti postupak nastaviće se na prijedlog stranke čim prestanu razlozi prekida. […]
21. Zakon o parničnom postupku («Službeni glasnik Republike Srpske» br. 58/03, 85/03, 74/05, 63/07 i 49/09) u relevantnom dijelu glasi:
Član 10.
Sud je dužan da postupak provede bez odugovlačenja i sa što manje troškova i da onemogući svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.
Član 380.
Za vrijeme trajanja prekida postupka prestaju teći svi rokovi određeni za vršenje parničnih radnji. […] Član 381.
[…] U svim ostalim slučajevima prekinuti postupak nastaviće se na prijedlog stranke čim prestanu razlozi prekida. […] VI.Dopustivost
22. U skladu sa članom VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
23. U skladu sa članom 16 stav 1 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
24. U skladu sa članom 16 stav 3 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može izuzetno razmatrati apelaciju i kad nema odluke nadležnog suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodna dokumenta koja se primjenjuju u Bosni i Hercegovini.
25. U konkretnom slučaju, iako je apelacija podnesena prije nego što je predmetni postupak pravosnažno okončan, prema članu 16 stav 3 Pravila Ustavnog suda, konkretna apelacija je dopustiva u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku kao elementu prava na pravično suđenje. Konačno, apelacija ispunjava i uslove iz člana 16 st. 2 i 4 Pravila Ustavnog suda, zato što nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
26. Imajući u vidu odredbe člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16 st. 1, 2 i 4 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uslove u pogledu dopustivosti.
VII.Meritum
27. Apelant smatra da mu je povrijeđeno pravo iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije, pravo na imovinu iz člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, kao i pravo na nediskriminaciju iz člana II/4 Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14 Evropske konvencije.
Pravo na pravično suđenje – razuman rok
28. Član II/3 Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2 ovog člana, što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
29. Član 6 stav 1 Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ustanovljenim sudom.
30. Ustavni sud prvenstveno smatra neophodnim podsjetiti da su apelanti, u smislu člana 19 stav 5 Pravila Ustavnog suda, dužni obavijestiti Ustavni sud o svim promjenama pravnog i činjeničnog stanja u vezi sa apelacijom koje su se desile nakon podnošenja apelacije. Međutim, Ustavni sud ukazuje da u konkretnom slučaju apelant nije obavijestio Ustavni sud da li je u međuvremenu Okružni sud donio odluku po apelantovoj žalbi u konkretnom predmetu, odnosno nije obavijestio Ustavni sud da je predmetni postupak okončan. S obzirom na navedeno, Ustavni sud će, rukovodeći se odredbom člana 32 Pravila Ustavnog suda, dužinu predmetnog postupka ocijeniti isključivo prema apelantovim navodima i raspoloživim dokazima iz spisa.
a) Period koji se uzima u obzir
31. Ustavni sud zapaža da je u konkretnom slučaju apelant podnio tužbu Osnovnom sudu 17. jula 1991. godine, da je prvostepeni sud donio Presudu broj 72 0 P 002467 91 P od 28. juna 2012. godine, te da je protiv navedene presude apelant podnio žalbu Okružnom sudu, koji, prema stanju spisa, još uvijek nije odlučio o podnesenoj žalbi. Međutim, Ustavni sud zapaža da je Rješenjem Osnovnog suda broj P-479/91 od 30. juna 1994. godine postupak u navedenom predmetu prekinut zbog ratnih okolnosti. Stoga će Ustavni sud, podržavajući svoju praksu u predmetima koji su sa ovog aspekta pokretali slična pravna pitanja (vidi, mutatis mutandis, Ustavni sud, Odluka broj AP 343/09 od 18. aprila 2012. godine, tačka 18), prilikom razmatranja dužine trajanja postupka ocijeniti period od dana podnošenja apelantovog zahtjeva za nastavak postupka (14. decembra 2001. godine). Ovo stoga što redovni sudovi, imajući u vidu relevantne odredbe ZPP koje regulišu institut prekida postupka, nisu imali „aktivan“ predmet, pa se taj period i ne može ocjenjivati u okviru apelacionih navoda o povredi prava na donošenje odluke u «razumnom roku». Dakle, s obzirom na navedeno, predmetni postupak traje 11 godina i osam mjeseci i, prema raspoloživim informacijama, još uvijek nije okončan.
b) Analiza dužine trajanja postupka
32. U konkretnom slučaju u pogledu ocjene složenosti predmeta Ustavni sud primjećuje da je apelant pokrenuo parnični postupak radi ispunjenja kupoprodajnog ugovora i izdavanja valjane isprave za zemljišnoknjižni prenos prava vlasništva, odnosno radi utvrđenja prava vlasništva po osnovu održaja, te da se, s obzirom na činjenice koje je trebalo utvrditi i dokaze koje je trebalo sprovesti, u konkretnom slučaju može govoriti o relativno složenom predmetu. Osim toga, kako se radi o utvrđenju apelantovog prava na imovinu, Ustavni sud zaključuje da je predmetni postupak za apelanta značajan.
33. Sumirajući predmetni parnični postupak, Ustavni sud zapaža da je postupak koji je pokrenut 1991. godine iz objektivnih razloga bio prekinut 1994. godine, da je apelant tražio nastavak postupka krajem 2001. godine, da postupak ni nakon 11 godina još uvijek nije okončan, što je samo po sebi dovoljno za zaključak da dužina predmetnog postupka ne zadovoljava standarde prava na pravično suđenje. Ustavni sud posebno naglašava da je Osnovni sud prilikom postupanja morao biti svjestan činjenice da je postupak pokrenut 1991. godine, a što je sud u potpunosti zanemario, propuštajući da postupa, u skladu sa odredbom člana 10 ZPP. Nastojanje Osnovnog suda da dužinu predmetnog postupka opravda procesnim nedostacima kojih je tokom postupka evidentno bilo ne može biti dovoljno opravdanje za dužinu trajanja predmetnog postupka, odnosno za pasivnost suda u pojedinim fazama postupka. Imajući u vidu sve navedeno, a posebno činjenicu da Osnovni sud nije djelotvorno i efikasno upravljao postupkom u skladu sa relevantnim odredbama ZPP, prebacujući tako odgovornost na apelanta, te da je prvostepeni postupak trajao 10 godina, za Ustavni sud je sasvim dovoljno da zaključi da dužina predmetnog postupka ne zadovoljava standarde iz člana 6 stav 1 Evropske konvencije.
34. Međutim, kako se u trenutku donošenja odluke Ustavnog suda predmet povodom podnesene žalbe nalazi pred Okružnim sudom, a za donošenje konačne odluke o apelantovom tužbenom zahtjevu neophodno je da Okružni sud donese odluku o žalbi, Okružnom sudu je naloženo da donese odluku bez daljnjeg odgađanja.
c) Pitanje naknade nematerijalne štete
35. Ustavni sud zapaža da apelant od Ustavnog suda traži naknadu na ime nematerijalne štete zbog dužine trajanja postupka, shodno Pravilima Ustavnog suda. S tim u vezi, Ustavni sud ističe da, prema članu 76 stav 2 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može izuzetno, na zahtjev iznesen u apelaciji, odrediti naknadu na ime nematerijalne štete. Međutim, Ustavni sud podsjeća da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantovanih ljudskih prava i osnovnih sloboda (vidi, Ustavni sud, Odluka broj AP 938/04, objavljena u «Službenom glasniku Bosne i Hercegovine» broj 20/06, st. 48-51). Prema utvrđenom principu, apelantima bi za svaku godinu odgađanja donošenja odluke trebalo isplatiti iznos od 150,00 KM, odnosno dvostruki iznos u predmetima koji zahtijevaju posebnu hitnost.
36. S obzirom na to da je utvrđena povreda apelantovog prava na suđenje „u razumnom roku“, Ustavni sud smatra da je apelantov zahtjev da mu se odredi naknada nematerijalne štete zbog nedonošenja odluke u «razumnom roku» osnovan, te određuje, u skladu sa apelantovim zahtjevom i sopstvenom praksom, naknadu u iznosu od 1.500,00 KM. Ovaj iznos apelantu je dužna isplatiti Vlada Republike Srpske u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke.
d) Ostali navodi
37. S obzirom na zaključak Ustavnog suda o kršenju prava na suđenje u «razumnom roku» iz člana 6 stav 1 Evropske konvencije, Ustavni sud smatra da nije potrebno posebno ispitati apelantove navode o kršenju prava na imovinu iz člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, kao ni navode o kršenju prava na nediskriminaciju iz člana II/4 Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14 Evropske konvencije, koje apelant navodi u vezi sa pravom na pravično suđenje, budući da se ti navodi zasnivaju na istim razlozima kao i oni koje je Ustavni sud već ispitao u okviru prava na pravično suđenje.
VIII.Zaključak
38. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije u odnosu na «donošenje odluke u razumnom roku» u situaciji kada predmetni postupak nije okončan ni 11 godina i osam mjeseci nakon podnošenja tužbe i kada se predmet nalazi pred Okružnim sudom na odlučivanju po žalbi. Ustavni sud smatra da je dosadašnjem trajanju postupka u odlučujućoj mjeri doprinio Osnovni sud, koji je presudu u predmetnom postupku donio nakon punih 10 godina, a da pri tome ničim nije opravdao ovakvo postupanje.
39. Na osnovu člana 61 st. 1 i 2 i člana 76 stav 2 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
40. Prema članu VI/5 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjedica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić