Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1281/13 (Z. P.)

Odluka donesena 09. 10. 2013.

  • Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1281/13

Apelacija

Odluka o dopustivosti

09. 10. 2013.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Miodrag Simović i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 9. oktobra 2013. godine, u predmetu broj AP 1281/13, rješavajući apelaciju Zore Pajkanović, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Zore Pajkanović podnesena protiv presude Apelacionog suda Brčko distrikta Bosne i Hercegovine broj 96 0 U 037043 12 Už od 18. decembra 2012. godine i presude Osnovnog suda Brčko distrikta Bosne i Hercegovine broj 96 0 U 037043 11 U od 12. juna 2012. godine, Rješenja Apelacione komisije Kancelarije Gradonačelnika Brčko distrikta Bosne i Hercegovine broj UP-II-33-000017/13 od 5. marta 2013. godine, odluke Odbora za zapošljavanje Kancelarije Gradonačelnika Brčko distrikta Bosne i Hercegovine broj 33-000500/13 od 11. februara 2013. godine i rješenja Gradonačelnika Brčko distrikta Bosne i Hercegovine broj UP-I-33-000178/13 od 13. februara 2013. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.

OBRAZLOŽENJE

1. Zora Pajkanović (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Brčkog, koju zastupa Mirko Simić, advokat iz Brčkog, podnijela je 21. marta 2013. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Apelacionog suda Brčko distrikta Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Apelacioni sud) broj 96 0 U 037043 12 Už od 18. decembra 2012. godine, presude Osnovnog suda Brčko distrikta Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 96 0 U 037043 11 U od 12. juna 2012. godine i rješenja Apelacione komisije Kancelarije Gradonačelnika Brčko distrikta Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Apelaciona komisija) broj UP-II-33-000017/13 od 5. marta 2013. godine, odluke Odbora za zapošljavanje Kancelarije Gradonačelnika Brčko distrikta Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Odbor), broj 33-000500/13 od 11. februara 2013. godine i rješenja Gradonačelnika Brčko distrikta Bosne i Hercegovine( u daljnem tekstu: Gradonačelnik) broj UP-I-33-000178/13 od 13. februara 2013. godine. Također, apelantica je predložila da Ustavni sud donese privremenu mjeru kojom će naložiti zabranu izvršenja navedenih presuda Apelacionog i Osnovnog suda, te rješenja Apelacione komisije, Gradonačelnika i odluke Odbora, sve pobliže precizirano u dispozitivu ove odluke.

2. Odlukom Odbora broj 33-003244/11 od 25. jula 2011. godine apelantica je izabrana na poziciju Direktora pedagoške institucije i savjetnika za standarde i ocjenjivanje u Pedagoškoj instituciji Odjeljenja za obrazovanje Vlade Brčko distrikta Bosne i Hercegovine

3. Rješenjem Apelacione komisije broj UP-II-33-000045/11 od 11. augusta 2011. godine odbijena je žalba S.R. izjavljena protiv odluke Odbora od 25. jula 2011. godine, o izboru apelantice na poziciju Direktora pedagoške institucije i savjetnika za standarde i ocjenjivanje u Pedagoškoj instituciji Odjeljenja za obrazovanje Vlade Brčko distrikta Bosne i Hercegovine, kao neosnovana.

4. Presudom Osnovnog suda broj 96 0 U 037043 11 U od 12. juna 2012. godine, u upravnom sporu S.R. kao tužitelja protiv tužene Apelacione komisije, radi poništenja rješenja Apelacione komisije od 11. augusta 2011. godine, usvojena je tužba tužitelja, poništeno predmetno rješenje Apelacione komisije i predmet vraćen tuženoj na ponovno odlučivanje.

5. Presudom Apelacionog suda broj 96 0 U 037043 12 Už od 18. decembra 2012. godine, žalbe tužene i apelantice kao zainteresovanog lica su odbijene i potvrđena je presuda Osnovnog suda broj 96 0 U 037043 11 U od 12. juna 2012. godine.

6. Apelaciona komisija je, postupajući po presudi Apelacionog suda od 18. decembra 2012. godine, donijela rješenje broj UP-II-33-000045/11 od 31. januara 2013. godine, kojim je poništena odluka Odbora od 25. jula 2011. godine o izboru apelantice na poziciju Direktora pedagoške institucije i savjetnika za standarde i ocjenjivanje u Pedagoškoj instituciji Odjeljenja za obrazovanje Vlade Brčko distrikta Bosne i Hercegovine i predmet vraćen prvostepenom organu na ponovni postupak.

7. Odlukom Odbora broj 33-000500/13 od 11. februara 2013. godine S.R. je izabran na poziciju Direktora pedagoške institucije i savjetnika za standarde i ocjenjivanje u Pedagoškoj instituciji Odjeljenja za obrazovanje Vlade Brčko distrikta Bosne i Hercegovine.

8. Gradonačelnik je 13. februara 2013. godine donio rješenje broj UP-I-33-000178/13 o prestanku radnog odnosa apelantici.

9. Rješenjem Apelacione komisije broj UP-II-33-000017/13 od 5. marta 2013. godine odbijena je žalba apelantice izjavljena protiv odluke Odbora od 11. februara 2013. godine o izboru na poziciju Direktora pedagoške institucije i savjetnika za standarde i ocjenjivanje u Pedagoškoj instituciji Odjeljenja za obrazovanje Vlade Brčko distrikta Bosne i Hercegovine, kao neosnovana. U obrazloženju rješenja je, između ostalog, navedeno da je Odbor prilikom izbora kandidata za predmetnu poziciju u cijelosti pravilno proveo postupak, pravilno utvrdio pravno relevantne činjenice i pravilno primijenio materijalni propis, te je prema tome doneseno rješenje kao u dispozitivu, shodno članu 221. stav 1. Zakona o upravnom postupku Brčko distrikta Bosne i Hercegovine. Također, naglašeno je da apelantica protiv predmetnog rješenja može pokrenuti upravni spor tužbom kod Osnovnog suda.

10. Iz navoda apelacije i priložene dokumentaci proizlazi da apelantica nije pokrenula postupak pred Osnovnim sudom.

11. Apelantica smatra da joj je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda. (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju i pravo na djelotvoran pravni lijek.

12. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda glasi:

1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

15. apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;

13. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).

14. Ustavni sud zapaža da u konkretnom slučaju apelantica nije pokrenula upravni spor kod Osnovnog suda, iako joj je na to ukazano u obrazloženju osporenog rješenja Apelacione komisije. Ustavni sud smatra da apelantica nije iscrpila djelotvorne pravne lijekove pred nadležnim organima, te da samim tim nije došla do konačne odluke koja bi mogla biti predmet apelacionog ispitivanja pred Ustavnim sudom. Prema tome, pošto nije ispunjen uslov iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, apelacija se ne može razmatrati

15. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

16. S obzirom na odluku o dopustivosti u ovom predmetu, Ustavni sud zaključuje da nema osnova za razmatranje prijedloga apelantice za donošenje privremene mjere.

17. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1281/13 (Z. P.) | Sudska praksa | Aktio