Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2022/12 (S. L.)

Odluka donesena 09. 10. 2013.

  • Protek roka
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2022/12

Apelacija

Odluka o dopustivosti

09. 10. 2013.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Miodrag Simović i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 9. oktobra 2013. godine, predmetu broj AP 2022/12, rješavajući apelaciju Siniše Lopandića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Siniše Lopandića podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske broj 85 0 P 008004 11 Rev od 15. februara 2012. godine, presude Okružnog suda u Doboju broj 85 0 P 008004 11 Gž od 16. juna 2011. godine i presude Osnovnog suda u Doboju broj 85 0 P 008004 09 P od 1. aprila 2011. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.

OBRAZLOŽENJE

1. Siniša Lopandić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Doboja, podnio je 24. maja 2012. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 85 0 P 008004 11 Rev od 15. februara 2012. godine, presude Okružnog suda u Doboju (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 85 0 P 008004 11 Gž od 16. juna 2011. godine i presude Osnovnog suda u Doboju (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 85 0 P 008004 09 P od 1. aprila 2011. godine.

2. Presudom Osnovnog suda broj 85 0 P 008004 09 P od 1. aprila 2011. godine, u pravnoj stvari tužitelja Fonda za penzijsko i invalidsko osiguranje Republike Srpske (u daljnjem tekstu: tužitelj) protiv apelanta, radi naknade štete, v.s. 3.762,00 KM, obavezan je apelant da tužitelju isplati iznos od 3.762,00 KM sa zakonskom zateznom kamatom počev od 21. januara 2005. godine kao dana dospijeća, pa do konačne isplate, te da mu naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 200,00 KM.

3. Presudom Okružnog suda broj 85 0 P 008004 11 Gž od 16. juna 2011. godine žalba apelanta je odbijena i prvostepena presuda potvrđena.

4. Rješenjem Vrhovnog suda broj 85 0 P 008004 11 Rev od 15. februara 2012. godine revizija koju je apelant izjavio protiv presude Okružnog suda je odbačena kao nedopuštena. U obrazloženju svog rješenja Vrhovni sud se pozvao na odredbe člana 237. stav 2. Zakona o parničnom postupku Republike Srpske («Službeni glasnik RS» br. 58/03, 85/03, 74/05, 63/07 i 49/09; u daljnjem tekstu: ZPP), u kojima stoji da revizija nije dozvoljena ako vrijednost pobijanog dijela pravosnažne presude ne prelazi iznos od 10.000,00 KM. Nadalje, Vrhovni sud je istakao da se pri tome, kao vrijednost pobijanog dijela pravosnažne presude, uzima u obzir samo vrijednost glavnog zahtjeva (član 316. stav

2. ZPP). Također, Vrhovni sud je konstatovao da je drugostepenom odlukom, koja se pobija revizijom, potvrđena prvostepena presuda kojom je apelant obavezan da tužitelju na ime glavnog potraživanja isplati iznos od 3.762,00 KM sa pripadajućom zateznom kamatom i troškovima postupka čija vrijednost, saglasno navedenoj odredbi člana 316. ZPP nije relevantna za određivanje vrijednosti pobijanog dijela drugostepene presude. Dakle, vrijednost pobijanog dijela pravosnažne presude ne prelazi iznos od 10.000,00 KM, zbog čega nije ispunjen uslov dopuštenosti revizije iz člana 237. stav

2. ZPP. Najzad, Vrhovni sud je ocijenio da odlučivanje o reviziji u konkretnom predmetu nije od značaja za primjenu prava u drugim slučajevima, te da nema mjesta za primjenu člana 237. stav 3. ZPP.

5. Iz navoda apelacije proizlazi da apelant smatra da mu je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, kao i pravo na nediskriminaciju iz člana II/4.Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi: 1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 4. protekao je rok za podnošenje apelacije;

7. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora doći do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).

8. Apelant je protiv presude Okružnog suda broj 85 0 P 008004 11 Gž od 16. juna 2011. godine izjavio reviziju, ali je ona rješenjem Vrhovnog suda broj 85 0 P 008004 11 Rev od 15. februara 2012. godine, odbačena kao nedopuštena. Ustavni sud konstatuje da je revizija u ovom slučaju neefektivan pravni lijek u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Stoga, proizlazi da je konačna odluka u predmetnom slučaju presuda Okružnog suda.

9. S obzirom na to da je, prema dokazima u spisu, apelantu 30. juna 2011. godine uručena presuda Okružnog suda broj 85 0 P 008004 11 Gž od 16. juna 2011. godine, a apelacija Ustavnom sudu podnesena 24. maja 2012. godine, proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelant primio osporenu presudu Okružnog suda.

10. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

11. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće. Predsjednica

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Valerija Galić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2022/12 (S. L.) | Sudska praksa | Aktio