Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2376/11 (I.E.)

Odluka donesena 09. 10. 2013.

  • Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2376/11

Apelacija

Odluka o dopustivosti

09. 10. 2013.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Miodrag Simović i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 9. oktobra 2013. godine, u predmetu broj AP 2376/11, rješavajući apelaciju I.E., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija I.E. podnesena radi neizvršenja sudske nagodbe zaključene pred Općinskim sudom u Velikoj Kladuši, broj 23 0 P 005578 07 P od 17. januara 2013. godine i zbog neuplaćenih doprinosa, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.

OBRAZLOŽENJE

1. I.E. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Vrnograča, kojeg zastupa Šefik Elezović iz Vrnograča, podnio je 7. juna 2011. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, br. 070-0-Ur-1-11- 000067 od 18. maja 2011. godine i 70 0 U 000178 08 Uvp od 10. marta 2011. godine. Apelant je 8. novembra 2011. godine dopunio apelaciju.

2. Kako apelacija nije sadržavala sve podatke propisane članom 19. stav 2. Pravila Ustavnog suda Bosne Hercegovine, Ustavni sud je 12. maja 2013. godine zatražio od apelanta da dopuni/precizira apelaciju na propisanom obrascu na način da navede navode i činjenice na kojima se apelacija zasniva, odredbe Ustava i/ili međunarodnih dokumenata o ljudskim pravima za koje smatra da su povrijeđene, te osporene odluke i iste dostavi. Apelant je 10. maja 2013. godine dostavio popunjeni obrazac apelacije, u kojem je naveo da apelaciju podnosi radi neizvršenja sudske nagodbe zaključene pred Općinskim sudom u Velikoj Kladuši (u daljnjem tekstu: Općinski sud), broj 23 0 P 005578 07 P od 17. januara 2013. godine i radi neuplaćenih doprinosa.

3. Sudskom nagodbom zaključenom pred Općinskim sudom, broj 23 0 P 005578 07 P od 17. januara 2013. godine, DOO „Omda“ Bosanski Petrovac se obavezao da će isplatiti apelantu precizirani novčani iznos na ime naknade nematerijalne štete iz predmetne tužbe i kamata, te da će svaka stranka snositi svoje troškove postupka, sve bliže precizirano u izreci presude.

4. Apelant također navodi da mu nisu uplaćeni doprinosi i uvezan staž te tvrdi da je podnio zahtjev za pokretanje postupka pri Poreskoj upravi, Kantonalni ured Bihać.

5. Apelant u navodima apelacije nije precizirao koje ustavno pravo mu je povrijeđeno.

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda glasi:

1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

(15) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;

7. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka, kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta), ne može se smatrati konačnom, a pravni lijek iscrpljenim. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).

8. U konkretnom slučaju apelant je, shodno odredbama Zakona o izvršnom postupku, mogao nadležnom sudu podnijeti prijedlog za izvršenje predmetne sudske nagodbe, što, prema stanju spisa, apelant nije učinio. Nadalje, prema stanju spisa, apelant nije u skladu sa relevatnim odredbama Zakona o parničnom postupku podnio tužbu radi zaštite svojih prava iz radnog odnosa. Iz navedenog proizilazi da apelant nije iscrpio redovne pravne lijekove koje je imao shodno relevantnim odredbama Zakona o izvršnom postupku i Zakona o parničnom postupku. Prema tome, pošto nije ispunjen uvjet iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, apelacija se u ovom dijelu ne može razmatrati.

9. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

10. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2376/11 (I.E.) | Sudska praksa | Aktio