Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2385/11 (E. Đ. iz Sarajeva, K. Đ. iz Sarajeva, I. F. iz Fojnice i O. F. iz Fojnice)
Odluka donesena 09. 10. 2013.
- Protek roka
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2385/11
Apelacija
Odluka o dopustivosti
09. 10. 2013.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Miodrag Simović i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 9. oktobra 2013. godine, u predmetu broj AP 2385/11, rješavajući apelaciju Edina Đoze i drugih, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Edina Đoze, Kemala Đoze, Ibrahima Fejzića i Omera Fejzića podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 65 0 P 044551 10 Rev od 7. aprila 2011. godine, presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 P 044551 09 Gz od 17. marta 2010. godine i presude Općinskog suda u Sarajevu broj 65 0 P 044551 05 P od 10.
novembra 2008. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.
OBRAZLOŽENJE
1. Edin Đozo iz Sarajeva, Kemal Đozo iz Sarajeva, Ibrahim Fejzić iz Fojnice i Omer Fejzić iz Fojnice (u daljnjem tekstu: apelanti), koje zastupa Asif Plećan, advokat iz Sarajeva, podnijeli su 9. juna 2011. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 65 0 P 044551 10 Rev od 7. aprila 2011. godine, presude Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 65 0 P 044551 09 Gz od 17. marta 2010. godine i presude Općinskog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 65 0 P 044551 05 P od 10. novembra 2008. godine.
2. Presudom Općinskog suda broj 65 0 P 044551 05 P od 10. novembra 2008. godine, koja je potvrđena presudom Kantonalnog suda broj 65 0 P 044551 09 Gz od 17. marta 2010. godine, odbijen je tužbeni zahtjev apelanata, kojim je tražena isplata naknade toplog obroka od strane Federacije Bosne i Hercegovine-Vlade Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: tužena). Takođe, odlučeno je da svaka stranka snosi troškove parničnog postupka.
3. Rješenjem Vrhovnog suda broj 65 0 P 044551 10 Rev od 7. aprila 2011. godine, odbačena je kao nedopuštena revizija apelanata izjavljena protiv presude Kantonalnog suda broj 65 0 P 044551 09 Gz od 17. marta 2010. godine. U obrazloženju navedenog rješenja, Vrhovni sud je naveo da prema članu 237. stav 2. važećeg Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP) revizija nije dopuštena ako vrijednost pobijanog dijela pravomoćne presude ne prelazi 10.000,00 KM. Apelanti su u ovom sporu formalni suparničari, član 362. stav 1. tačka 2., u vezi sa članom 365. ZPP, pa dopustivost revizije se cijeni s obzirom na vrijednost pobijanog dijela pravomoćne presude svakog od pojedninačnih suparničara, a ne po njihovom zbiru. Takođe, Vrhovni sud navodi da se u konkretnom slučaju nije ni stekao uslov propisan odredbom člana 237. stav 3. ZPP (da sud izuzetno dozvoli reviziju) jer odlučivanje po izjavljenoj reviziji ne bi bilo od značaja za primjenu prava u drugim slučajevima. Iz navedenih razloga, Vrhovni sud je reviziju kao nedopuštenu odbacio primjenom člana 247. ZPP-a. Odbijen je zahtjev apelanata za naknadu troškova revizijskog postupka.
4. Apelanti smatraju da im je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija), pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola 1 uz Europsku konvenciju, te pravo na nediskriminaciju iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije.
5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
«Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.» Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi:
«1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
(4) protekao je rok za podnošenje apelacije;»
6. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora doći do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na posljednji pravni lijek, koji je djelotvoran da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).
7. Apelanti su protiv presude Kantonalnog suda broj 65 0 P 044551 09 Gz od 17. marta 2010. godine izjavili reviziju, ali je ona rješenjem Vrhovnog suda broj 65 0 P 044551 10 Rev od 7. aprila 2011. godine odbačena kao nedopuštena. Ustavni sud konstatuje da je revizija u ovom slučaju neefektivan pravni lijek u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Obzirom na navedeno, proizilazi da je konačna odluka u predmetnom slučaju presuda Kantonalnog suda broj 65 0 P 044551 09 Gz od 17. marta 2010. godine.
8. S obzirom na to da je punomoćniku apelanata 23. marta 2010. godine, uručena presuda Kantonalnog suda broj 65 0 P 044551 09 Gz od 17. marta 2010. godine, a apelacija je Ustavnom sudu podnesena 9. juna 2011. godine, proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada su apelanti primili osporenu presudu Kantonalnog suda.
9. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
10. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić