Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2516/11 (N. V.)
Odluka donesena 09. 10. 2013.
- Apelacija ratione personae inkompatibilna sa Ustavom
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2516/11
Apelacija
Odluka o dopustivosti
09. 10. 2013.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Miodrag Simović i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 9. oktobra 2013. godine, u predmetu broj AP 2516/11, rješavajući apelaciju Nemanje Vasića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 10. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Nemanje Vasića podnesena protiv presude Vrhovnog suda Republike Srpske broj 71 0 P 049073 10 Rev od 12. aprila 2011. godine, presude Okružnog suda u Banjoj Luci broj 71 0 P 049073 10 Gž od 31. marta 2010. godine i presude Osnovnog suda u Banjoj Luci broj 71 0 P 049073 04 P od 23.
decembra 2009. godine, zbog toga što je ratione personae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. Nemanja Vasić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Prnjavora, kojeg zastupa Vujadin Ljubojević advokat iz Prnjavora, podnio je 17. juna 2011. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud), broj 71 0 P 049073 10 Rev od 12. aprila 2011. godine, presude Okružnog suda Banja Luka (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 71 0 P 049073 10 Gž od 31. marta 2010. godine i presude Osnovnog suda Banja Luka (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 71 0 P 049073 04 P od 23. decembra 2009. godine.
2. Odlukom Visokog predstavnika za Bosnu i Hercegovinu (u daljnjem tekstu: Visoki predstavnik) broj 286/04 od 29. juna 2004. godine, apelant je smijenjen sa funkcije direktora ''Direkcije za puteve'' Republike Srpske (u daljnjem tekstu: poslodavac) i člana Opštinskog odbora SDS-a Prnjavor, te sa ostalih javnih i stranačkih funkcija i zabranjeno mu je obavljanje svih službenih, izbornih ili imenovanih javnih funkcija kao i kandidovanje na izborima, te obavljanje funkcija u okviru političkih stranaka. Navedenom odlukom apelantu su prestala i sva prava na naknade, privilegije ili status iz navedenih funkcija. Na osnovu navedene odluke Visokog predstavnika, poslodavac je donio rješenje broj 01-345-4/43/04 od 27. jula 2004. godine kojim je apelantu prestao radni odnos i rješenje broj 01-345-5007/04 od 30. augusta 2004. godine, kojim je žalba apelanta na prethodno doneseno rješenje odbijena kao neosnovana.
3. Presudom Osnovnog suda broj 71 0 P 049073 04 P od 23. decembra 2009. godine, a koja je potvrđena presudom Okružnog suda, broj 71 0 P 049073 10 Gž od 31. marta 2010. godine, odbijen je u cjelosti tužbeni zahtjev apelanta, kojim je tražio da se ponište kao nezakonita rješenja poslodavca, te apelant vrati na rad i rasporedi na poslove koji odgovaraju njegovoj stručnoj spremi i radnom iskustvu, kao i da se poslodavac obaveže da apelantu naknadi na ime plaća za period od 1. jula 2004. godine do 28. maja 2009. godine novčani iznos od 201.263,02 KM sa obračunatom zakonskom kamatom na taj iznos za period od dospjeća pojedinačnih mjesečnih iznosa do 30. aprila 2009. godine u iznosu od 111.391,94 KM i na ime izgubljene neto plate za period od 1. juna 2009. godine do dana povratka na posao isplati mjesečni iznos od 3.600,00 KM, uz obavezu da izvrši uplatu naknade za doprinose počev od 1. jula 2004. godine do dana povratka na posao, te naknadi troškove postupka. U obrazloženju presude sud je naveo da je ocjenom provedenih dokaza utvrdio da je apelantu radni odnos prestao Odlukom Visokog predstavnika broj 286/04 od 29. juna 2004. godine. Sud je naveo da je odluka donesena na osnovu ovlaštenja iz člana 5. Aneksa 10. Dejtonskog sporazuma, prema kojem je Visoki predstavnik konačni autoritet u zemlji u pogledu tumačenja Dejtonskog sporazuma o implementaciji civilnog dijela te konstatovao da u skladu sa ovim ovlaštenjima Visokog predstavnika u smislu člana 9. Okvirnog mirovnog sporazuma za BiH poslodavac kao ni sud nisu mogli raspravljati o valjanosti odluke Visokog predstavnika, već je poslodavac Odluku morao primijeniti. Stoga je sud naveo da je odluka poslodavca deklaratornog karaktera jer samo konstatira činjenicu prestanka radnog odnosa, budući da poslodavac kao ni sud nisu ovlašteni preispitivati odluku Visokog predstavnika već su je dužni provesti.
4. Apelant je izjavio reviziju na presudu Okružnog suda, broj 71 0 P 049073 10 Gž od 31. marta 2010. godine, koju je Vrhovni sud presudom, broj 71 0 P 049073 10 Rev od 12. aprila 2011. godine, odbio kao neosnovanu.
5. Apelant smatra da mu je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), prava iz čl. 10., 21. i 39 Ustava Republike Srpske i prava iz čl. 83., 84., 85., 86., 87., 88., 89. i 117. Zakona o radu.
6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 10. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 16. stav 4. tačka 10. Pravila Ustavnog suda glasi:
Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
10. apelacija je ratione personae inkompatibilna sa Ustavom;
7. U konkretnom slučaju, apelant osporava presude koje su donesene u vezi prestanka njegovog radnog odnosa po odluci Visokog predstavnika u skladu sa njegovim ovlaštenjima koja proizilaze iz člana 9. Okvirnog mirovnog sporazuma za BiH.
8. Ustavni sud je, u predmetu AP-680/07 od 13. maja 2009. godine, već odlučivao o gotovo identičnim činjeničnim i pravim pitanjima i donio je odluku u kojoj je apelaciju podnesenu iz istih razloga, kao i u predmetnom slučaju, odbacio kao nedopuštenu ratione personae, pozivajući se pritom na praksu Evropskog suda za ljudska prava u predmetu Dragana Kalinića i Milorada Bilbije (vidi, Evropski sud za ljudska prava, Dragan Kalinić i Milorad Bilbija protiv Bosne i Hercegovine, odluka o dopustivosti od 13. maja 2008. godine, aplikacija br. 45541/04 i 16587/07). Evropski sud za ljudska prava je u navedenoj odluci o dopustivosti, podsjetio da se smjene koje je naložio Visoki predstavnik u skladu sa njegovim «bonskim ovlastima» u principu mogu prepisati Ujedinjenim nacijama i da se Bosna i Hercegovina ne može smatrati odgovornom za takva smjenjivanja, shodno čemu je žalbe podnosilaca predstavki u pogledu odluka Visokog predstavnika proglasio ratione personae inkompatibilnim sa Evropskom konvencijom.
9. Ustavni sud podsjeća na jasno propisanu odredbu člana VI/3.b) Ustava BiH prema kojoj «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.», te je nesporno da ima nadležnost da riješava apelaciju s obzirom da su apelacijom osporene odluke sudova u Bosni i Hercegovini kojima je odlučivao o apelantovom radno-pravnom statusu. Međutim, obzirom da su osporene odluke donesene isključivo na temelju odluke Visokog predstavnika, u odnosu na koje je Evropski sud zaključio da Bosna i Hercegovina nema odgovornost, te imajući u vidu vlastitu praksu koja slijedi navedeni stav Evropskog suda (vidi odluku Ustavnog suda broj AP-680/07 od 13. maja 2009. godine; dostupna na www.ustavnisud.ba), Ustavni sud zaključuje da je apelacija ratione personae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
10. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 10. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione personae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
11. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić