Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2522/11 (A. D.)
Odluka donesena 09. 10. 2013.
- Nije krivična optužba
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2522/11
Apelacija
Odluka o dopustivosti
09. 10. 2013.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Miodrag Simović i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 9. oktobra 2013. godine, u predmetu broj AP 2522/11, rješavajući apelaciju Aleksa Despotović, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Aleksa Despotović podnesena protiv rješenja Okružnog suda u Bijeljini broj 80 1 Pr 001626 11 Pžp od 19. aprila 2011. godine i rješenja Osnovnog suda u Bijeljini broj 80 1 Pr 001626 10 Pr od 10. februara 2011. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. Aleksa Despotović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Ugljevika, podnio je 16. juna 2011. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Okružnog suda u Bijeljini (u daljnjem tekstu: Okružnog sud) broj 80 1 Pr 001626 11 Pžp od 19. aprila 2011. godine i rješenja Osnovnog suda u Bijeljini (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 80 1 Pr 001626 10 Pr od 10. februara 2011. godine.
2. Rješenjem Osnovnog suda broj 80 1 Pr 001626 10 Pr od 10. februara 2011. godine, koje je potvrđeno rješenjem Okružnog suda broj 80 1 Pr 001626 11 Pžp od 19. aprila 2011. godine, apelant je oglašen odgovornim zbog prekršaja iz člana 44. stav 1. Zakona o osnovama bezbjednosti saobraćaja na putevima u BiH (u daljnjem tekstu: ZOBS), kažnjiv po 238. stav 1. tačka 7a. ZOBS, činjenično opisanog u izreci i kažnjen novčanom kaznom u iznosu od 40,00 KM. Istim rješenjem apelant je obavezan platiti troškove postupka u paušalnom iznosu od 150,00 KM i iznos od 166,00 KM na ime troškova vještačenja. U obrazloženju rješenja je navedeno da je povodom zahtjeva za sudsko odlučivanje protiv prekršajnog naloga izdatog od strane Policijske stanice za bezbjednost saobraćaja Bijeljina broj 000.906.693.5 od 20. oktobra 2010. godine zbog prekršaja iz člana 44. stav
1. ZOBS-a, zakazan usmeni pretres. Dalje, Općinski sud je naveo da apelant nije prihvatio odgovornost, te je tokom postupka proveo dokaz saslušanjem svjedoka Elvira Suljića - policajaca koji je vršio radarsku kontrolu i izdao prekršajni nalog. Naime prema iskazu navedenog svjedoka u mjestu Donji Zagoni vršio je radrsku kontrolu zajedno sa kolegom Mićom Tomić, kojom prilikom je u 07,59 časova radarom izmjerena brzina kretanja od 63 km/h motornog vozila bliže opisano u izreci, kojim je upravljao apelant, odnosno brzinom koja je za 13 km/h veća od dozvoljene koja je prema opštem ograničenju iznosi 50 km/h. Također je izvršeno i vještačenje putem vještaka saobraćajne struke Miladina Rakić. Prema stavu Općinskog suda, a na osnovu analize i ocjene izvedenih dokaza, prvenstveno na osnovu iskaza svjedoka, nalazu i mišljenju pomenutog vještaka, te na osnovu priloženih fotografija snimljenih na licu mjesta od strane apelanta, koje su u spis uložene na ročištu održanom 17. decembra 2010. godine, apelant je van svake razumne sumnje radnjama počinjenim u vrijeme, na mjestu i na način naveden u izreci ostvario obilježje prekršaja iz člana 44. stav 1. ZOBS, pa je stoga odlučio kao u izreci, te mu izrekao novčanu kaznu u iznosu od 40,00 KM, smatrajući da će se izrečenom novčanom kaznom postići svrha kažnjavanja.
3. Apelant smatra da su mu osporenim odlukama povrijeđeni pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija).
4. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda glasi:
Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;
5. Apelant smatra da je osporenim rješenjima povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije. S tim u vezi, Ustavni sud treba iskazati stav o primjenjivosti člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije u konkretnom slučaju. Ustavni sud treba odgovoriti na pitanje radi li se u konkretnom slučaju o «krivičnoj» optužbi protiv apelanta.
6. Ustavni sud zapaža da je u konkretnom predmetu apelantu izrečena prekršajna sankcija, novčana kazna u iznosu od 40,00 KM, zbog toga što se kretao putničkim motornim vozilom, bliže opisano u izreci presude, brzinom 63 km/h, radarom izmjerena brzina kretanja, odnosno brzinom koja je za 13 km/h veća od dozvoljene koja je prema opštem ograničenju iznosi 50 km/h, čime je počinio prekršaj iz člana 44. stav 1. ZOBS-a.. Ustavni sud treba utvrditi da li se konkretni prekršajni postupak smatra postupkom u kojem se odlučivalo o «krivičnoj optužbi» protiv apelanta u okviru autonomnog značenja koje ovaj pojam ima prema članu 6. stav 1. Evropske konvencije, kojim se svakom garantira da prilikom utvrđivanja (...) osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom.
7. Ustavni sud zapaža da je slično činjenično i pravno pitanje već razmatrao u predmetu broj AP 245/10 (odluka o dopustivosti Ustavnog suda od 13. marta 2013. godine, objavljena na www.ustavnisud.ba), u kojoj je, između ostalog, nakon što je Ustavni sud zaključio da su u konkretnom slučaju ispunjena prva dva kriterija za primjenu člana 6. Evropske konvencije, zaključeno da novčana kazna koja je u konkretnom slučaju izrečena apelantu i koja je u fiksnom iznosu propisana za počinioce predmetnog prekršaja nema taj stepen strogosti da bi se moglo zaključiti da postupak u kojem je izrečena ima karakter «utvrđivanja krivične optužbe» u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Upravo suprotno tome Ustavni sud smatra da, u smislu navedenih kriterija, izricanje novčane kazne apelantu u iznosu od 30,00 KM nema karakter utvrđivanja krivične optužbe (vidi Evropski sud, Ravnsborg protiv Švedske, presuda od 21. februara 1994. godine). Ustavni sud smatra da se isti zaključak može izvesti i u odnosu na predmetnu apelaciju, pa se umjesto posebnog obrazloženja ove odluke poziva na obrazloženje iz navedene odluke AP 245/10. Na osnovu iznesenog, Ustavni sud, imajući u vidu da izrečena novčana kazna nema potrebni nivo «strogosti» u smislu kriterija Evropskog suda, zaključuje da se u konkretnom slučaju radi o disciplinskom prekršaju, te da stoga predmetni postupak ne uživa garancije prava na pravično suđenje. S obzirom na navedeno, Ustavni sud smatra da su apelantovi navodi o povredi njegovog prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
8. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
9. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić