Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2896/11 (M. T.)

Odluka donesena 09. 10. 2013.

  • Pitanje o kojem je Ustavni sud već odlučivao
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2896/11

Apelacija

Odluka o dopustivosti

09. 10. 2013.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Miodrag Simović i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 9. oktobra 2013. godine, u predmetu broj AP 2896/11, rješavajući apelaciju Milice Trifković, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 6. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Milice Trifković podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske broj 118 0 P 000646 10 Rev od 10. maja 2011. godine i presude Okružnog suda u Banjoj Luci broj 012-0-Gž-06-000 295 od 17. juna 2009. godine, jer se radi o pitanju o kome je Ustavni sud Bosne i Hercegovine već odlučivao, a iz navoda i dokaza iznesenih u apelaciji ne proizlazi da ima osnova za ponovno odlučivanje.

OBRAZLOŽENJE

1. Milica Trifković (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Bijeljine, koju zastupa Momir Radulović advokat iz Bijeljine, podnijela je 29. septembra 2011. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 118 0 P 000646 10 Rev od 10. maja 2011. godine i presude Okružnog suda u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 012-0-Gž-06-000 295 od 17. juna 2009. godine.

2. Presudom Osnovnog suda u Bijeljini (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj P-365/03 od 8. februara 2006. godine, koja je potvrđena presudom Okružnog suda broj 012-0-Gž-06-000 295 od 17. juna 2009. godine usvojen je u cijelosti tužbeni zahtjev Milana Mitrovića (u daljnjem tekstu: tužitelj) kojim je tražio da se utvrdi da je stekao pravo svojine na osnovu Ugovora o poklonu zaključenog u Bijeljini 10. februara 1983 godine i ovjerenog kod tadašnjeg Općinskog suda u Bijeljini Ov. Broj 853/83 između njega kao poklonoprimca i njegovog oca Obrena Mitrovića kao poklonodavca na nekretninama pobliže navedenim u dispozitivu presude, te da je time stekao i pravni osnov za uknjižbu prava svojine na navedenim nekretninama, a što su apelantica i Milena Letić dužne priznati i trpjeti da se na osnovu presude upiše kao vlasnik i posjednik na navedenim nekretninama sa obimom prava od 1/1. Apelantica i Milena Letić su obavezane da tužitelju nadoknade troškove spora u iznosu od 1.400,00 KM sve u roku od 30 dana od dana pravosnažnosti presude pod prijetnjom prinudnog izvršenja.

3. Apelantica i Milena Letić su 23. jula 2009. godine podnijele apelaciju Ustavnom sudu protiv presude Okružnog suda broj 012-0-Gž-06-000 295 od 17. juna 2009. godine i presude Osnovnog suda broj P-365/03 od 8. februara 2006. godine. Ustavni sud je Odlukom o dopustivosti, broj AP 2402/09 od 18. aprila 2012. godine, odbacio kao nedopuštenu zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.

4. Rješavajući po apelanticinoj reviziji izjavljenoj protiv presude Okružnog suda broj 012-0-Gž-06-000 295 od 17. juna 2009. godine, Vrhovni sud je donio rješenje broj 118 0 P 000646 10 Rev od 10. maja 2011. godine, kojom je revizija odbačena kao nedozvoljena. U obrazloženju rješenja Vrhovni sud je naveo da prema članu 237. stav 2. važećeg Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP) revizija nije dopuštena ako vrijednost pobijanog dijela pravomoćne presude ne prelazi 10.000,00 KM. Vrhovni sud je dalje naveo da je označenena vrijednost spora u tužbi 5.000,00 KM, te kako navedena vrijednost predmeta spora ne prelazi iznos od 10.000,00 KM, revizija nije dozvoljena. S obzirom na navedene odredbe zakona, proizilazi da je revizija nedozvoljena kako po osnovu člana 237. stava 2. tako i stava 3. istog člana. Iz navedenih razloga, Vrhovni sud je reviziju kao nedopuštenu odbacio primjenom člana 247. ZPP-a.

5. Apelantica smatra da joj je osporenom odlukom povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelantica je navela da je osporeno rješenje Vrhovnog suda kao i nižestepene presude suprotne presudi Vrhovnog suda RS broj U-165/98 od 9. maja 2000 godine, na koji način je i došlo do proizvoljne primjene materijalnog prava.

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 6. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 16. stav 4. tačka 6. Pravila Ustavnog suda glasi:

Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

6.radi se o pitanju o kojem je Ustavni sud već odlučivao, a iz navoda ili dokaza iznesenih u apelaciji ne proizlazi da ima osnova za ponovno odlučivanje;

7. Ustavni sud konstatuje da je revizija u ovom slučaju neefektivan pravni lijek u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, te proizilazi da je konačna odluka u predmetnom slučaju presuda Okružnog suda broj 012-0-Gž-06-000 295 od 17. juna 2009. godine.

8. S tim u vezi, Ustavni sud zapaža da je apelantica, prije podnošenja ove apelacije, odnosno 23. jula 2009. godine podnijela apelaciju Ustavnom sudu protiv presude Okružnog suda broj 012-0-Gž-06-000 295 od 17. juna 2009. godine i presude Osnovnog suda broj P-365/03 od 8. februara 2006. godine, koji je donio Odluku o dopustivosti AP 2402/09 (vidi Odluka Ustavni sud broj AP 2402/09 od 18. aprila 2012. godine; objavljena na www.ustavnisud.ba), kojom je, apelacija odbačena kao nedopuštenu zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.

9. U skladu sa navedenim, Ustavni sud zapaža da je navedenom Odlukom o dopustivosti broj AP 2402/09 riješio apelaciju apelantice koja se odnosi na isto pitanje koje je predmet ove apelacije. Apelantica nije Ustavnom sudu predočila navode ili dokaze koji ukazuju da postoji osnov da Ustavni sud o istim pitanjima ponovo odlučuje, nego uz isticanje nezadovoljstva obzirom da je Vrhovni sud po izjavljenoj reviziji apelantice protiv presude Okružnog suda broj 012- 0-Gž-06-000 295 od 17. juna 2009. godine, istu odbacio kao nedozvoljenu. Stoga Ustavni sud zaključuje da se radi o istim pitanjima o kojima je Ustavni sud već odlučivao, donošenjem Odluke o o dopustivosti broj AP 2402/09 od 18. aprila 2012. godine, a iz navoda ili dokaza iznesenih u apelaciji ne proizilazi da ima osnova za ponovno odlučivanje.

10. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 6. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je podnesena po pitanju o kojem je Ustavni sud već odlučivao, a iz navoda i dokaza iznesenih u apelaciji ne proizilazi da ima osnova za ponovno odlučivanje o istoj stvari o kojoj je Ustavni sud ranije odlučio, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

11. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2896/11 (M. T.) | Sudska praksa | Aktio