Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2918/11 (A. D.)
Odluka donesena 09. 10. 2013.
- Protek roka
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2918/11
Apelacija
Odluka o dopustivosti
09. 10. 2013.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Miodrag Simović i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 9. oktobra 2013. godine, u predmetu broj AP 2918/11, rješavajući apelaciju Aide Dobrijević, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Aide Dobrijević podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske broj 71 0 P 028091 11 Rev od 19. maja 2011. godine i presude Okružnog suda u Banjoj Luci broj 71 0 P 028091 10 Gz od 9. decembra 2010. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.
OBRAZLOŽENJE
1. Aida Dobrijević (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Banja Luke, koju zastupa Miljkan Pucar, advokat iz Banja Luke, podnijela je 15. jula 2011. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 71 0 P 028091 11 Rev od 19. maja 2011. godine i presude Okružnog suda u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Okružnog suda) broj 71 0 P 028091 10 Gz od 9. decembra 2010. godine.
2. Presudom Osnovnog suda u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 71 0 P 028091 02 Pod 8. aprila 2010. godine, obavezan je tuženi JP "Putevi Republike Srpske" Banja Luka i AD "Kozaraputevi" Banja Luka da apelantici solidarno isplate na ime naknade štete iznos od 7525,00 KM uz naknadu troškova postupka, sve sa zakonskom zateznom kamatom na način kako je precizirano u izreci. Istom presudom apelantica je odbijena sa zahtjevom da se tuženi AD "Doboj putevi" obaveže da joj solidarno nadoknadi materijalnu štete zajedno sa ostalim tuženim i sa zahtjevom preko dosuđenog u pogledu glavnog duga te u pogledu troškova postupka.
3. Presudom Okružnog suda broj 71 0 P 028091 10 Gz od 9. decembra 2010. godine, žalbe tuženih su uvažene i prvostepena presuda preinačena u dosuđujućem dijelu i odbijen zahtjev apelantice da joj tuženi na ime naknade štete solidarno isplate na ime naknade štete iznos od 7525,00 KM uz naknadu troškova postupka, sve sa zakonskom zateznom kamatom. Istom presudom apelantica je obavezana da tuženom AD "Kozaraputevi" Banja Luka nadokandi troškove postupka sa zakonskom zateznom kamatom kako je precizirano u izreci.
4. Rješenjem Vrhovnog suda broj 71 0 P 028091 11 Rev od 19. maja 2011. godine, odbačena je kao nedopuštena revizija apelantice protiv presude Okružnog suda broj 71 0 P 028091 10 Gz od 9. decembra 2010. godine. U obrazloženju rješenja Vrhovni sud je naveo da prema članu 237. stav 2. važećeg Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP) revizija nije dopuštena ako vrijednost pobijanog dijela pravomoćne presude ne prelazi 10.000,00 KM. Vrhovni sud je dalje naveo da vrijednost pobijanog dijela drugostepene presude u pogledu novčanog dijela tužbenog zahtjeva ne prelazi iznos od 10.000,00 KM, zbog čega revizija nije dozvoljena. S obzirom na navedene odredbe zakona, proizilazi da je revizija nedozvoljena kako po osnovu člana 237. stava 2. tako i stava 3. istog člana. Iz navedenih razloga, Vrhovni sud je reviziju kao nedopuštenu odbacio primjenom člana 247. ZPP-a.
5. Apelantica smatra da joj je osporenom odlukom povrijeđeno pravo na pravičan postupak iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi:
1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
(4) protekao je rok za podnošenje apelacije;
7. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora doći do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na posljednji pravni lijek, koji je djelotvoran da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).
8. Apelantica je protiv presude Okružnog suda broj 71 0 P 028091 10 Gz od 9.
decembra 2010. godine, izjavila reviziju, ali je ona rješenjem Vrhovnog suda broj 71 0 P 028091 11 Rev od 19. maja 2011. godine, odbačena kao nedozvoljena. Ustavni sud konstatuje da je revizija u ovom slučaju neefektivan pravni lijek u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. S toga proizilazi da je konačna odluka u predmetnom slučaju presudu Okružnog suda broj 71 0 P 028091 10 Gz od 9. decembra 2010. godine.
9. S obzirom na to da je zastupniku apelantice 10. januara 2011. godine uručena presuda Okružnog suda broj 71 0 P 028091 10 Gz od 9. decembra 2010. godine, a apelacija je Ustavnom sudu podnesena 15. jula 2011. godine, proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelantica primila osporenu presudu Okružnog suda.
10. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
11. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić