Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3023/12 (N.V., R.E., Đ.J., D.I., M.R., N.T., M.S., R.R., K.M., P.Đ., R.Š., N.V. i V.N.)
Odluka donesena 09. 10. 2013.
- Protek roka
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-3023/12
Apelacija
Odluka o dopustivosti
09. 10. 2013.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Miodrag Simović i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 9. oktobra 2013. godine, u predmetu broj AP 3023/12, rješavajući apelaciju N.V. i drugih, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija N.V., R.E., Đ.J., D.I., M.R., N.T., M.S., R.R., K.M., P.Đ., R.Š., N.V. i V.N. podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske broj 83 0 P 002927 10 Rev od 29. maja 2012. godine, presude Okružnog suda u Bijeljini broj 83 0 P 002927 10 Gž od 13. jula 2010. godine i presude Osnovnog suda u Zvorniku broj 83 0 P 002927 09 P od 7. maja 2010. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.
OBRAZLOŽENJE
1. N.V., R.E., Đ.J., D.I., M.R., N.T., M.S., R.R., K.M., P.Đ., R.Š., N.V. i V.N. (u daljnjem tekstu: apelanti), koje zastupa Senada Mirojević, advokat iz Sarajeva, podnijeli su 10. augusta 2012. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 83 0 P 002927 10 Rev od 29. maja 2012. godine, presude Okružnog suda u Bijeljini (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 83 0 P 002927 10 Gž od 13. jula 2010. godine i presude Osnovnog suda u Zvorniku (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 83 0 P 002927 09 P od 7. maja 2010. godine.
2. Presudom Osnovnog suda broj 83 0 P 002927 09 P od 7. maja 2010. godine, u pravnoj stvari apelanata i ostalih tužitelja protiv tužene Fabrike glinice «Birač» a.d. Zvornik (u daljnjem tekstu: tužena), radi zaštite prava iz radnog odnosa, odbijen je tužbeni zahtjev apelanata i ostalih tužitelja kojim su tražili, svaki ponaosob, da se ponište kao nezakonita rješenja tužene, pobliže navedena u izreci presude, da se tužena obaveže da ih vrati na rad i da im prizna prava po osnovu rada počev od dana prestanka radnog odnosa do vraćanja na rad, na način pobliže naveden u izreci presude.
3. Presudom Okružnog suda broj 83 0 P 002927 10 Gž od 13. jula 2010. godine odbijene su žalbe apelanata i ostalih tužitelja i presuda Osnovnog suda broj 83 0 P 002927 09 P od 7. maja 2010. godine potvrđena.
4. Rješenjem Vrhovnog suda broj 83 0 P 002927 10 Rev od 29. maja 2012. godine revizija koju su apelanti i ostali tužitelji izjavili protiv presude Okružnog suda broj 83 0 P 002927 10 Gž od 13. jula 2010. godine je odbačena kao nedozvoljena. U obrazloženju rješenja Vrhovni sud je naveo da je odredbom člana 237. stav 2. Zakona o parničnom postupku («Službeni glasnik Republike Srpske», br. 58/03, 85/03, 74/05 i 63/07, u daljnjem tekstu: ZPP) propisano da revizija nije dozvoljena ako vrijednost pobijanog dijela pravosnažne presude ne prelazi iznos od 10.000,00 KM, a u privrednim sporovima 20.000,00 KM, te da je stavom 3. istog člana propisano da izuzetno Vrhovni sud može dozvoliti reviziju u svim predmetima ako ocijeni da bi odlučivanje po reviziji bilo od značaja za primjenu prava u drugim slučajevima. Nadalje, ukazano je i da je odredbom člana 316. ZPP, u stavu 2. propisano da se uzima u obzir samo vrijednost glavnog zahtjeva, dok se prama stavu 3. istog člana kamate, ugovorna kazna i ostala sporedna potraživanja ne uzimaju u obzir pri određivanju vrijednosti spora ako ne čine glavni zahtjev. Pored toga, Vrhovni sud je istakno da je odredbom člana 318. stav 1. ZPP-a propisano da, ako jedna tužba protiv istog tuženog obuhvata više zahtjeva, koji se zasnivaju na istom činjeničnom i pravnom osnovu, vrijednost se određuje po zbiru vrijednosti svih tih zahtjeva, kao i da je stavom 2. istog člana propisano da ako zahtjevi u tužbi proizilaze iz raznih osnova, ili su istaknuti protiv više tuženih, vrijednost se određuje prema vrijednosti svakog pojedinog zahtjeva. Također, Vrhovni sud je naveo da je odredbom člana 321. stav 2. ZPP-a propisano da ako se tužbeni zahtjev ne odnosi na novčani iznos, mjerodavna je vrijednost predmeta spora koju je tužilac označio u tužbi. Vrhovni sud je naveo da su apelanti i ostali tužitelji u konkretnom slučaju vrijednost predmeta spora označili u iznosu od 500,00 KM, iz čega proizlazi da vrijednost predmeta spora ne prelazi iznos od 10.000,00 KM, pa je slijedom navedenog revizija apelanata i ostalih tužitelja odbačena kao nedozvoljena na osnovu člana 247. u vezi sa članom 237. st. 2. i 3. ZPP-a.
5. Iako nije izričito navedeno, iz apelacionih navoda proizlazi da apelanti smatraju da im je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelanti su, također, naveli i povredu prava na zabranu diskriminacije.
6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi:
1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 4. protekao je rok za podnošenje apelacije;
7. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora doći do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).
8. Apelanti su protiv presude Okružnog suda broj 83 0 P 002927 10 Gž od 13. jula 2010. godine izjavili reviziju, ali je ona rješenjem Vrhovnog suda broj 83 0 P 002927 10 Rev od 29. maja 2012. godine odbačena kao nedozvoljena. Ustavni sud konstatuje da je revizija u ovom slučaju neefektivan pravni lijek u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Stoga, proizlazi da je konačna odluka u predmetnom slučaju presuda Okružnog suda.
9. Ustavni smatra da nije potrebno utvrđivati tačan datum kada je apelantima uručena presuda Okružnog suda broj 83 0 P 002927 10 Gž od 13. jula 2010. godine, imajući u vidu da su predmetnu presudu u svakom slučaju primili prije 29. maja 2012. godine, kada je Vrhovni sud donio odluku o reviziji koju su izjavili protiv te presude. S obzirom da su apelanti presudu Okružnog suda primili prije 29. maja 2012. godine, a apelacija je Ustavnom sudu podnesena 10. augusta 2012. godine godine, proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada su apelanti primili osporenu presudu.
10. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
11. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Valerija Galić